Riječima “bit ću kratak”, Fidel Kastro, jedan od najpoznatijih govornika 20. vijeka, počinjao je gotovo svaki govor. Međutim, “bit ću kratak” često se pretvaralo u višesatni monolog kubanskog vođe.
Nema političara u svijetu koji je toliko vremena potrošio na govore, niti ima političara koji će ugroziti njegov rekord postavljen za govornicom UN-a u septembru 1960. Bio je to njegov prvi nastup u Generalnoj skupštini. Kastro je govorio četiri i po sata. Na govorništvo je još od školskih dana gledao kao na rat riječima zbog čega je pohađao debatni klub.
Uvijek je volio govoriti i uvjeravati ljude u svoje stavove. Strastveno je želio pobijediti u raspravi, i to samo zato što je volio pobjeđivati. Temelji govorništva postavljeni su u starom Rimu i Grčkoj, a Fidel Kastro skupljao govore Demostena i Cicerona i nastojao imitirati ove velike govornike. Neke zapadnjačke ambasade u Havani imale su običaj slati svoje osoblje među gomilu koja sluša Kastrove govore kako bi ocijenili reakciju javnosti.
Kastro je savršeno znao da je svaki politički govor važan, te da ima svrhu. Mahao je pesnicama, govorio u vojnoj uniformi, izluđivao mase u teatralno izrežiranim nastupima. Jedan momenat ostao je zapamćen iz Kastrovih briljantnih javnih nastupa. Jedne prilike dok je govorio, puštene su bijele golubice kao znak mira, a jedna mu sletjela na rame. To je bilo unaprijed režirano, ali je uvjerilo mnoge Kubance da je Kastro u milosti Boga ili svetaca.
Gotovo svaki dan govorio je na televiziji – bez obzira je li bilo u pitanju otvaranje rekreacionog centra ili posjeta zadruzi ili bolnici. Nikada nije govorio manje od sat, čak je govorio duže od sata o dostavi krompira, pri čemu je detaljno objašnjavao na koji način vremenske prilike utiču na rast krompira.
Jednom je dijelio govornicu s Nelsonom Mandelom. Mandelin govor, zajedno s prevodom, trajao je četrdesetak minuta. Nakon njega, Kastro je govorio duže od tri sata i naišao na oduševljenje prisutnih koji su pažljivo slušali i reagovali na njegove šale i šutjeli kada bi bio ozbiljan.
Kastro je posjedovao urođeni talenat za govorništvo, a često je govore vježbao pred ogledalom. Najbolji govor, pod nazivom “Istorija će me osloboditi”, održao je na suđenju koje je organizovao režim diktatora Fulgensija Batiste. Tada su sudije nijemo slušale njegovu odbranu. “Osudite me, nije važno, historija će me osloboditi”, rekao je pred zapanjenim sudijama.
Za Global CIR piše Mladen Marić
