Pogrešnom politikom do gubitka nevinog života

Piše: M.L.

Tužna sudbina koja je pogodila hrvatskog državljanina Tomislava Salopeka danas je opća tema rasprave kako je do toga uopće došlo.

Razni novinari i ”analitičari” prenose svakakve informacije koje se vrlo često kose jedna s drugom, ali svi do jednoga izostavljaju najbitnije činjenice koje su dovele do današnjeg stanja velike terorističke prijetnje. A najbitnija činjenica jačanja ISIL-a je podrška Zapada lažnoj sirijskoj pobuni i raznim ”pobunjeničkim” skupinama koje dijele jednaku ideologiju kao i pripadnici takozvane Islamske države.

Mnogi novinari i razni vojni i geopolitički analitičari danas su vrlo pametni i predstavljaju svoje spoznaje o IS-u, te na temelju tog ”znanja” prenose medijima informacije koje senzacionalistički vrlo dobro djeluju da bi se prodao koji novinski primjerak više ili da bi se zaradio još poneki ”lajk” na društvenim mrežama. Zašto nitko od tih ”stručnjaka” ne želi reći da je ISIL sve do siječnja 2014. godine bio sastavni dio snaga koje je Zapad podržavao u svrhu uklanjanja legitimnog sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada? Raskol ISIL-a sa ostalim terorističkim skupinama je nastao zbog podijele ratnog plijena, kao i zbog toga što su na Zapadu odlučili da je ISIL ipak prebrutalan da bi zaslužio nove pošiljke naoružanja.

Sada svi šute o tome, jer da su još onda progovorili o činjenicama koje su godinama bile poznate, možda bi danas ta prijetnja bila manja. Ili je ne bi uopće bilo. Sada se svi prave pametni skrivajući se iza vlastitog ”ugleda” dok su onomad sve nas koji smo upozoravali na današnje stanje nazivali budalama, luđacima, teoretičarima zavjere. Ali i danas nastavljaju s poluinformacijama jer su tolike kukavice da kažu pravu istinu kako se ne bi zamjerili Zapadnjačkoj gamadi koja nas polako, ali sigurno porobljava, kako ekonomski, tako i oduzimajući nam nacionalni suverenitet.

Pa da se podsjetimo nečasnih radnji državnog vrha i novinara i ”analitičara” koji su slijedili, i još uvijek slijede svoje stvarne gospodare iz Washingtona i Berlina politikom ”skidanja gaća”. Hrvatske vlasti, ponajviše bivši predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, uhvaćeni su u kriminalnom djelu nezakonite trgovine naoružanjem kršeći međunarodne sankcije nepravedno nametnute suverenoj državi, Sirijskoj Arapskoj Republici.

“Znam za sve legalne transfere oružja ili bilo čega što se tiče oružanih snaga”, rekao je Ivo Josipović komentirajući novinarima UN-ove podatke o međunarodnoj trgovini (naoružanjem) prema kojima je Hrvatska Jordanu u prosincu 2012. prodala 233.185 kilograma oružja u vrijednosti 6.499.832 američka dolara, te nastavlja: “Što treće zemlje ili zemlje u koje mi ili neki drugi izvoze oružje dalje čine s tim, to na žalost ne možemo kontrolirati”. Predsjednik Republike Hrvatske je ovim izjavama jasno dao do znanja da je sa svime upoznat, ali da načelno to naoružanje nije namijenjeno tzv. sirijskim pobunjenicima (džihadistima koji urliču Allahu Akbar ispaljujući projektile na civile). Zanimljivo je vidjeti podatke o Jordanskoj vojsci koja u svojem sastavu ima daleko naprednije naoružanje i opremu, tako da sve pošiljke koje su upućene u Jordan, Jordanskoj vojsci su nepotrebne. S obzirom na činjenicu da se na teritoriju Jordana obučavaju teroristi mnogih nacija koji nikada nisu niti bili u Siriji, te se nakon završene obuke prebacuju u Siriju da bi sudjelovali u borbama protiv legitimnih snaga Sirijske Arapske Republike, nameće se pitanje da li je bivši Predsjednik uopće svjestan, pored svih dokaza koji su neosporivi i koji jasno govore o prisustvu hrvatskog naoružanja kod pripadnika Al Qaede i ISIL-a, da to naoružanje nije moglo završiti na legalan način u Siriji.

 

Također, kao da hrvatske obavještajne službe nisu znale ili nisu niti barem postavile pitanje u koju svrhu ide naoružanje je naprosto udar na inteligenciju svakog slobodoumnog građanina Republike Hrvatske. Ministarstvo obrane na čelu s ministrom Kotromanovićem odbilo je komentirati slučaj pozivajući se na vojnu tajnu, ali je zato zanimljiva mucajuća izjava ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić: ”Nemam vam ništa na to komentirati. To je nešto što je u okviru svih pravila međunarodnih koja postoje, dakle u okviru onog što se radi bez obzira na zemlju o kojoj se radi, koja poštuje međunarodna pravila.” Ova izjava ne samo da je licemjerna glede poštivanja međunarodnog pravnog poretka, nego je dokaz neugodnosti osobe uhvaćene na djelu u prljavim radnjama koje su dovele do gubitka mnogih života.

Još je zanimljivije vratiti se ranije u 2012. godinu i pogledati nekoliko zanimljivih činjenica koje su prethodile prvim isporukama naoružanja ”sirijskim pobunjenicima”. Republika Hrvatska je 1.4.2012. godine sudjelovala na samitu (ne)prijatelja Sirije u Istanbulu (R. Hrvatska nije bila pozvana na prvi sastanak prijatelja Sirije u Tunisu, kao što nije bila pozvana na neuspješnu konferenciju Ženeva 2 u siječnju 2014.godine). Samim sudjelovanjem u toj konferenciji Republika Hrvatska se odrekla autonomnosti odlučivanja o pitanjima o Siriji što je naprosto nevjerojatno s obzirom na velike poslove koje su imale hrvatske kompanije u istraživanju i eksploataciji nafte i plina. Odricanje od neutralnosti je još jedan dokaz da Republika Hrvatska nema vanjsku politiku, već slijepo slijedi smjernice ponajviše Washingtona na vlastitu štetu.

Današnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je savršena američka marioneta i od nje se nikako ne može očekivati zaokret u hrvatskoj vanjskoj politici. Baš naprotiv, samo nastavak iste sluganske politike na štetu hrvatskih nacionalnih interesa, a danas vidimo i direktno gubitku ljudskog života.

Pa da postavimo jedno vrlo bitno pitanje. Danas se na mnogim snimcima može vidjeti naoružanje hrvatskog porijekla u rukama ISIL-a i nitko se ne usudi postaviti pitanje kako je naoružanje uopće došlo u njihove ruke. Istina je neugodna, i glasi ovako:

”Republika Hrvatska se svrstala na stranu terorističkih snaga u Siriji računajući još 2012. godine da su sirijskom predsjedniku Al-Assadu dani odbrojani. Po nalogu gospodara iz Washingtona i uz financiranje tadašnjeg katarskog emira šeika Hamada bin Khalifa Al-Thanija (koji je upravo posjetio Hrvatsku) koji je također obećavao financiranje terminala za ukapljeni plin, hrvatske vlasti su tipičnom politikom ”skidanja gaća” odlučile preko treće države (Jordana) naoružati pripadnike terorističkih skupina usko povezanih s Al-Qaedom. Kako je u to vrijeme ISIL bio jedna od mnogih terorističkih skupina koji su imali punu podršku Zapada, dio tog naoružanja završio je i u njihovim rukama. Osim što je ISIL mnogo tehnike zarobio u borbama protiv Sirijske vojske, u lipnju 2014. godine upadom snaga ISIL-a u Irak, Iračka vojska po nalogu i zapovjedi iz Bagdada (čitaj po nalogu SAD-a) napustila je mnoga vojna skladišta i praktički bez ispaljenog metka prepustila sve ISIL-u.”

ISIL-ovci s hrvatskim RBG-6 bacačem granata

Biti pripadnik ”antiterorističke koalicije”, a u isto vrijeme naoružavati teroriste je posebno odvratan čin, ali vrlo logičan. Politika SAD-a na Bliskom istoku je što je moguće duže produžiti terorističku prijetnju da bi imali izgovor za ”rat protiv terorizma”. Nemojmo se zavaravati da je SAD-u ikada bio u interesu mir. Njima je rat najbitniji za ekonomsku opstojnost, te umjetno stvaraju ratove i krizna žarišta samo da bi njihove najjače ekonomske grane još više zarađivale na patnji mnogobrojnih nacija.

Jedan nevini život je izgubljen. Život koji je mogao biti spašen godinama prije da se Zapad kao hijene nije okomio na arapske nacije i stvorio tu neviđenu terorističku prijetnju. I zato veliki dio odgovornosti za smrt Tomislava Salopeka leži i u pogrešnoj politici Republike Hrvatske prema Bliskom Istoku. I to je žalosna činjenica.

 

Za Global CIR piše: M.L./13. 08. 2015.

 

Komentiraj