SIRIJA – AL Qaeda kao novinarski izvor

Piše: M.L.

Već punih pet godina koliko traje rat u Siriji, traje i medijska propaganda čiji je jedini cilj demonizacija sirijskog predsjednika, službenih sirijskih vlasti i Sirijske vojske.

Izvještavanja na osnovu rekla-kazala, uzimanje izvora od raznih „aktivista s terena“ koji su najčešće usko povezani s Al Qaedom, citiranje tzv. Sirijskog opservatorija za ljudska prava (preciznije jednog čovjeka, Ramija Abdelrahmana) koji jedinu vezu sa Sirijom ima preko telefona i interneta, kao i prešućivanje bitnih činjenica i  direktnih dokaza ustalio se kao modus operandi Zapadnih medija koje cjelovita istina o Siriji ionako ne zanima.

Najnoviji primjer imamo u slučaju grada Madaya u kojemu je situacija stvarno teška za civile. Da civili gladuju u Madayi je činjenica. No, prije nego se počne bilo što govoriti i pisati o gladi i situaciji u tom gradu, bitno je predočiti javnosti tko je pokrenuo medijsku kampanju o Madayi. Upravo tu činjenicu mediji skrivaju jer je duboko sramotna i baca jedno vrlo jasno svjetlo koga mediji uzimaju kao relevantni izvor na kojoj temelje svu daljnju propagandu u vezi Madaye.

Idejni začetnik medijske kampanje o Madayi je nitko drugi nego „sirijski pobunjenik“, saudijac  (!?) Abdallah Muhaysini koji je preko društvene mreže Twitter 2.1.2016. godine započeo s objavljivanjem lažnih fotografija uz slogan: „Nahranite (sunitsku) Madayu ili će (šijitska) Foua biti izbrisana“. Već u prvih nekoliko sati njegovu propagandnu je slijedio Raed Bourhan, vjerojatno u međusobnom dogovoru,  koji za sebe kaže da je medijski organizator, prevoditelj i istraživač za London Times, što je dalo na većem značaju i pristupu Zapadnim medijima. Bourhan je idejni začetnik Twitterovog hashtaga „Madaya is starving“ koji se proširio društvenim mrežama i na čijoj je osnovi bazirano sve jednostrano izvještavanje iz Madaye.

Tko je uopće Abdallah Muhaysini? Abdallah bin Muhammad al Muhaysini je saudijski klerik koji je u Siriju došao 2013. godine da bi u redovima sirijskog ogranka Al Qaede Jabhat al-Nusra sudjelovao u „revoluciji“. Također, propagirao je i terorističku skupinu Islamska Država Iraka i Levanta prije nego se ta skupina odmetnula početkom 2014. kada je došlo do sukoba između terorističkih frakcija ponajprije zbog podijele plijena i naoružanja koje je stizalo iz Europe. Početkom 2014. godine tzv. Islamska Država Iraka i Levanta krenula je svojim putem i u očima medija najednom prestala biti dio sirijske „revolucije“, te je promijenila naziv u Islamska Država, a Muhaysini je ostao vjeran sirijskom ogranku Al Qaede, Jabhat al-Nusri koja se ionako svojom ideologijom ne razlikuje od tzv. Islamske Države. Abdallah Muhaysini danas obnaša funkciju glavnog suca Šerijatskog suda terorističkog konglomerata Jaish al-Fateh u Idlebu. Također, zadužen je za regrutiranje i financiranje sirijske „revolucije“, te se pojavljuje u mnogim propagandnim video uradcima sirijske Al Qaede. U mnogim propagandnim snimcima je direktno pozivao na genocid nad manjinama u Siriji, pogotovo nad alavitskom manjinom, kao što je osobno sudjelovao u masovnim pokoljima sirijskih vojnika i osoba koje su povezivane sa sirijskim vlastima. Za njega su nevjernici (kjafiri) svi koji ne slijede njegovu ideologiju uvezenu iz Saudijske Arabije, i to doslovno prakticira masovnim pokoljima. Ta selefijska heretička ideologija se razlikuje i od sunitskog i od šijitskog Islama jer po izvornom islamskom učenju Boga ne ograničava ni prostor ni vrijeme. Uvjeti Ga ne određuju, vrijeme Ga ne mijenja, mjesto Ga ne sadrži, a jezik Ga ne opisuje. To je suština koju ta ideologija pokušava iskriviti.

Stanovnici Madaye gladuju, no da li gladuju teroristi koji su okupirali taj grad? Diljem Sirije smo viđali mnoge užasne snimke djece i civila koji doslovno umiru od gladi, no jesmo li ikada vidjeli ijednog teroristu kako gladuje? Slučaj iz Madaye može dobro objasniti zašto teroristi nikada ne gladuju.

Prema svjedočanstvima stanovnika Madaye terorističke skupine otimaju i skladište humanitarnu pomoć, te ju onda prodaju stanovnicima po vrlo visokim cijenama koje si mnogi ne mogu priuštiti. Teror i strahovlada koja je sveprisutna u Madayi dolazi samo i jedino od terorista kriminalnih skupina Ahrar al-Sham i Jabhat al-Nusra.

Iako je poznata izreka „s teroristima se ne pregovara“, službene sirijske vlasti upravo to čine zbog vanjskih pritisaka. Paradoks sam po sebi, no službene sirijske vlasti nemaju puno izbora jer naoružane terorističke skupine na područjima koje su okupirali drže civile kao taoce i živi štit. Doduše, u nekim područjima imaju podršku lokalnog stanovništva, a time je borba protiv terorizma još teža jer su kolateralne žrtve, na najveću žalost, neizbježne. Upravo tu činjenicu mediji vrlo rijetko predstavljaju javnosti, jer ona je direktan uzrok brojnim civilnim žrtvama. Taktika kojom se služe naoružane terorističke skupine je sve samo nije tipična. Civili su od samih početaka 2011. godine propagandno sredstvo u sirijskom ratu i služe teroristima da svijetu prikažu „koljača Assada koji ubija vlastiti narod“ što se savršeno uklapa u Zapadnu politiku „smjene režima“.

Plač medija i raznih civilnih udruga i organizacija za civilima na području pod kontrolom oružanih skupina povezanih s Al Qaedom je kudikamo veći od plača za civilima na područjima pod kontrolom sirijskih vlasti. Dok se ubijaju ljudi na područjima pod kontrolom službenih sirijskih vlasti , dok se postavljaju autobombe pred osnovnim školama, dok svakodnevno ginu civili od minobacačkih granata i projektila raznih vrsta, dok djeca gladuju u enklavama okruženim terorističkim skupinama usko povezanim s Al Qaedom, Zapadni mediji to prenose kao usputne vijesti te ne pridodaju veliki značaj takvim informacijama. Imamo primjer dva gradića u provinciji Idleb, Foua i Kafraya koji su pod opsadom terorističkog konglomerata povezanog s Al Qaedom Jaish al-Fateh, zatim gradići Nabl i Zahra u provinciji Aleppo pod opsadom iste organizacije, Deir Ez Zor gdje je gotovo 200,000 ljudi u okruženju zločinačke tvorevine koja u svojoj herezi ima drskosti da se zove „Islamska Država“.

Možda prema medijima ljudi na područjima pod kontrolom sirijskih vlasti zaslužuju najgoru sudbinu jer nisu izdali svoju domovinu te su stali iza svojeg političkog vodstva? A mediji i dalje ponavljaju kako brutalni diktator ubija vlastiti narod iako prema riječima sudanca Yacouba El Hilla,UN-ovog humanitarnog koordinatora u Damasku, sirijske vlasti i državne institucije i dalje servisiraju i skrbe za 18 milijuna svojih građana što je jasan dokaz da Sirija i sirijske institucije funkcioniraju. No, i taj podatak će se relativizirati i zanemariti jer se ne uklapa u politiku „smjene režima“.

Svojom propagandom Zapadne novinske kuće direktno su pridonijele krvoproliću u Siriji upravo na način što su uzimajući izvore povezane s Al Qaedom istima dali na vjerodostojnosti te na taj način pokušali kreirati javno mnijenje ne bi li političke elite dobile podršku javnosti podloj i kriminalnoj politici „smjene režima“. Zato se treba zapitati, što će slijedeće mediji predstaviti javnosti navodeći „aktiviste s terena“ koji u stvarnosti nisu ništa drugo nego pripadnici organizacije koji su 11.9.2001. godine srušili nebodere WTC-a u New Yorku. Izvor su osobe poput saudijskog „sirijskog pobunjenika“ Abdallaha Muhaysinija. I malo tko vidi u tome problem.

Za Global CIR M.L.23. 01. 2016.

Komentiraj