KRAH MEGALOMANSKE POLITIKE REŽIMA U ANKARI : Pritisnuti ekonomskom krizom i građanskim ratom spremni na revidiranje stavova o Siriji i predsjedniku Basharu al-Assadu

Piše: Alen Kalender

Nekada nepokolebljiva Turska, koja je najglasnije zagovarala smjenu sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, sada traži načine kako da promijeni politiku ne bi li na taj način izbjegla teške ekonomske posljedice zbog pogrešnih poteza državnog vrha, ali i spriječila sve izvjesnije formiranje kurdske nacionalne države u svom dvorištu.

Posljednje izjave turskih zvaničnika pokazuju omekšavanje stavova prema sirijskom pitanju i spremnosti na saradnju i sa IR Iranom, na polju rješavanja bliskoistočnog konflikta. Ono što ne smijemo zaboraviti u cijeloj priči jeste da je samo nekoliko sedmica unazad Turska razmatrala i kopnenu ofanzivu u Siriji, a nekoliko godina unazad Assada su upoređivali sa Hitlerom.

Pitanja koja postavljaju svjetski mediji kreću se u rasponu od ‘šta je natjeralo zvaničnu Ankaru da javno obznani promjenu političkog kursa kada su u pitanju gorući regionalni problemi’ do ‘da li je trebalo da se iseli 8 miliona Sirijaca, da bude ubijeno preko 200.000 ljudi, da Sredozemno more proguta na stotine djece pa da navodna ‘islamistička’ vlast u Turskoj shvati da je mir u Siriji i ostanak Assada na vlasti jedino rješenje’.

Turska rastrgana unutarnjim sukobima

Premda je na posljednjim izborima u Turskoj vladajuća AKP partija ostvarila izbornu pobjedu, situacija na terenu nimalo ne oslikava jedinstvo građana u podršci vladajućem režimu. Posljednji u nizu incidenata jeste režimska okupacija opozicionog lista ‘Zaman’, što je samo vrh ledenog brijega kada je u pitanju sloboda izražavanja u Turskoj.

Također, Turska opozicija se od samog početka protivila Erdoganovoj politici konflikta, koja je na kraju dovela Tursku do toga da uspostavi diplomatske veze sa Izraelom, budući da u svome okruženju nema ni jednu državu saveznika.

Sa druge strane na jugoistoku zemlje bjesni pravi građanski rat, koji je aktiviran nakon što su po Erdoganovom naređenju turska vojska i policija počele opsežnu vojnu operaciju protiv kurdskih snaga odanih pritvorenom vođi Abdulahu Odžalanu. Svakodnevno stižu izvještaji sa ratišta u kojima se jasno vidi da turska vojska čini zločine nad civilnim stanovništvom lišavajući ih osnovnih prava na život i dom. Sa druge strane aktivisti PKK izvode napade na vladina uporišta širom Turske što dodatno stvara atmosferu straha i nepovjerenja među samim građanima. Treba li napomenuti da najveća svjetska populacija Kurda živi upravo u Turskoj, a ozbiljniji analitičari će pažljivim posmatranjem situacije na terenu, jasno iznijeti stav kako je došao historijski trenutak za stvaranje kurdske nacionalne države. Nekoliko je osnovnih razloga koji idu u prilog ovom mišljenju. Prije svega Kurdi, kao etnička skupina rasuta u nekoliko država Bliskog Istoka se teritorijalno homogeniziraju stvarajući zasebne entitete ili mini-države na teritoriji Iraka, ali i Sirije. U Iraku već otvoreno govore o mogućoj nezavisnosti, dok su se u Siriji oglušili na Erdoganov ultimatum da ne prelaze Tigris, te sad operiraju tik uz Tursku granicu. Drugi razlog koji je pospiješio konačnu pobunu Kurda i zahtjeve za otcjepljenjem jeste nepravedna politika Ankare koja je Kurde uvijek tretirala kao građane drugog reda, šaljući im s vremena na vrijeme vojne ekspedicije koje su uništavale sve pred sobom. Uvidjevši da im situacija na globalnom planu ide u korist, Kurdi u Turskoj su ponovo uzeli oružje u ruke te poručuju da ovaj put idu do kraja – do nezavisnosti.

Turska je na ovaj način pogrešnom politikom na vanjskom planu izazvala unutarnje međuetničke, međuvjerske i međuklasne sukobe, a atmosferu straha i beznađa su pojačale ekonomske sankcije Rusije, koje su uslijedile nakon suludog poteza obaranja ruskog aviona u Siriji. To je bio okidač koji je natjerao zvaničnu Moskvu da otkrije u javnosti dugo prešućivane veze Erdoganovog režima sa terorističkim skupinama povezanim sa ratom u Siriji, sa kojima je uža Erdoganova porodica imala poslovne aranžmane koji su prije svega uključivali nelegalnu trgovinu oružjem, ali i prljavom, od strane terorista pokradenom naftom.

Također, Erdoganov režim je svojim miješanjem u unutarnja pitanja susjeda, Sirije i Iraka pojačao animozitete država i naroda Bliskog Istoka prema Turskoj te ojačao i poziciju Rusije u regionu budući da su pomenute države u pomoć pozvale upravo Rusku Federaciju.

Davutoglu u Teheranu: Ekonomija na koljenima, spremni na povlačenje po pitanju Sirije

Jučer je u zvaničnoj posjeti Teheranu boravila turska delegacija na čelu sa premijerom Ahmetom Davutogluom. Dan nakon posjete iranski mediji sumiraju rezultate pregovora i poteza turske delegacije. Ono što je svima upalo u oči jeste da Turska traži izlaz iz sirijskog konflikta, ali i iz ekonomske krize koja postaje nepodnošljiva za obične ljude u Turskoj.

Tokom jučerašnje posjete Teheranu nije bilo ni traga od one ranije arogancije koju su ispoljavali turski predstavnici prema vlastima u Teheranu. Stekao se utisak da , poput Miloševićevog režima koji je Daytonski sporazum o okončanju rata u Bosni predstavio svojim diplomatskim uspjehom iako je ranije bio zacrtan raspad ove države, režim u Ankari ekonomske veze sa Iranom i mogućnost okončanja sirijskog rata želi predstaviti svojim uspjehom, iako su prije nekoliko sedmica još uvijek najavljivali pad Assada. Turska očito ne samo da neće dobiti dio Sirije, nego bi mogla izgubiti dio svoje teritorije.

Teheranski dnevni list “Džam-e džam” u današnjem izdanju piše: “Ovih dana Republika Turska se ne može pohvaliti nekim pozitivnim ekonomskim indeksima. Turska ekonomija je pretrpjela teške štete zbog nastanka tenzija u odnosima Ankare sa Ruskom Federacijom. Sa druge strane sve slabija bezbjedonosna situacija u zemlji je ostvarila velikog traga u broju inostranih turista u Turskoj što je zadalo veliki udarac turističkoj grani turske privrede jer je poznato da se veliki dio turskog državnog budžeta puni upravo preko turizma. Zbog toga su rješavanje ekonomskih problema i snaženja trgovinske razmjene dvije zemlje na razinu od 30 milijardi dolara na godišnjoj razini – što je dogovoreno nedavno u razgovorima državnih vrhova dvije zemlje – ali i jačanju energetske saradnje Ankare i Teherana neke od glavnih tema razgovora državnih zvaničnika dvije zemlje u Teheranu.

Kada je riječ o političkim kretanjima i diplomatiji, ovdje je situacija sasvim jasna. Dvije zemlje posljednjih godina imaju različite ili oprečne stavove o dešavanjima u Siriji i vojnom prisustvu turskih vojnika u Iraku. Turska je tokom proteklih 5 godina u saradnji sa Kraljevinom Saudijskom Arabijom i Katarom igrala jednu destruktivnu ulogu u sirijskoj krizi ali sada, nakon uspostavljanja prekida vatre u Siriji, stiče se blagi utisak da je Turska odlučila revidirati svoj stav i odnos prema Siriji, odnosno da želi prezentirati novo ophođenje prema Siriji.

Pored toga, odnosi između Ruske Federacije i Republike Turske posljednjih mjeseci su drastično oslabili zbog čega su turski državnici zabrinuti da bi promjena političkih kretanja u susjednoj Siriji mogla da se negativno odrazi na dešavanja u Turskoj. Stoga, turski premijer Davutoglu tokom ove posjete Teheranu namjerava pored otvaranja nove stranice u odnosima sa Iranom ostvariti uticaj u odnosima Turske i Sirije sa jedne i Turske i Ruske Federacije sa druge strane.“

Terorizam i ruske sankcije natjerali su tursku privredu da se sprema za najgore, piše The Voice of America.

Nesumnjivo da su teroristički napadi u Istanbulu, u kojima je poginulo desetak turista, pogodili turski turistički sektor, koji donosi godišnji prihod od 34 milijarde dolara, piše VOA i ističe da  su turisti iz evropskih država već otkazali ranije planirana putovanja. Sa druge strane ruske restriktivne mjere, uvedene nakon što je Turska oborila ruski vojni avion nad sirijskim nebom, a koje je ekonomija već počela osjećati, u najvećoj mjeri utječu na poljoprivredni, turistički i bankarski sektor turske ekonomije, kaže se u tekstu.

Ruske sankcije s jedne strane i terorističke prijetnje, s druge, imat će domino učinak, koji će utjecati ne samo na hotele i turistička mjesta, nego i na vlasnike trgovina, taksiste i ulične trgovce, piše VOA.

– Rusija je kupovala 60 postotaka cjelokupne proizvodnje voća i povrća koja se izvozila, sada smo sve to izgubili. Rusija je za nas veliko tržište, rekao je predsjednik turskog Udruženja prodavatelja voća i povrća Burhan Era.

Dugogodišnji prodavač odjeće Nurhan Basaran kao i ostali trgovci u Istanbulu, najviše su poslovali sa Rusima, ali politička kriza između dvije zemlje utječe na trgovinu. Nurhan bilježi velike gubitke. “Imam gubitak od čak 80 posto zbog pogoršanih odnosa s Rusijom, jer sam najviše prodavao njima. Oni su nametnuli sankcije na naše proizvode, na voće i povrće i na turističke aranžmane za Tursku. Vidjet ćemo ko će na kraju pobijediti, a ko izgubiti, ali trenutno je situacija loša. Nadam se da će ruski predsjednik Vladimir Putin i predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan uskoro riješiti taj problem”, kaže.

Nije jedini. Ulicama Istanbula bi u normalnim okolnostima vrvjeli ruski turisti i kupci tekstila, ali sada su prazne. “Nurhan Basaran samo je jedan od nekoliko stotina turskih biznismena koji bilježe gubitke od početka krize između Ankare i Moskve. Rečenica koju sam najčešće čuo od vlasnika radnji ovdje je: ‘Rus yok, para yok’, u prevodu: ‘Ako nema Rusa, nema ni novca'”.

Dvije zemlje značajni su ekonomski partneri. Turska kupuje plin i sirovine od Rusije, a Rusi gotove prehrambene proizvode, voće i povrće od Turske. Svake godine blizu četiri miliona Rusa je ljetovalo u Turskoj. Prošle godine je obim njihove međusobne trgovine iznosio blizu 31 milijardu eura.

Erdoganovo samoljublje će skupo koštati Tursku, postao je teret SAD-u

Pored svih problema sa kojima se tursko društvo i ekonomija danas suočavaju, aktuelni predsjednik Redžep Tajjip Erdogan, sprječava medije da o tome pišu i u medijskom prostoru stvara lažnu sliku Turske kao ekonomske sile, ujedno gradeći kult svoje ličnosti.

Žestoki potezi turskih vlasti prema sopstvenom narodu, odnosi Ankare sa terorističkom organizacijom DAIŠ i diktatorska vlast predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana su u potpunosti diskreditovali Tursku u očima drugih zemalja, piše britanski list „Indipendent“. Kako navodi list, u nedavnom intervjuu bivši turski ambasador u Velikoj Britaniji Unal Čevikoz rekao je da SAD i međunarodna koalicija Ankaru ne smatraju pomoćnikom, već teretom.

„Zemlja je potpuno izgubila mjesto važnog igrača u regionu koji bi mogao da pripomogne u rješavanju problema i konflikata“, rekao je on.

Ključnu ulogu u krahu države odigrao je sam turski predsjednik, koji u posljednje vrijeme u potpunosti zanemaruje međunarodno pravo i osnovna prava slobode čovjeka, smatrajući da mu status šefa države omogućava da bude iznad zakona i da samostalno odlučuje o sudbini svakog građanina ponaosob, piše list. Kap koja je prelila čašu, dodaje se, bila je nedavna izjava Erdogana o tome da ne priznaje rješenje Ustavnog suda o nezakonitosti hapšenja novinara Džana Dundara i Erdema Gula, što pokazuje koliko je on opasan po cjelokupno tursko društvo.

„Erdogan svuda vidi neprijatelje, dok spisak ljudi koji su optuženi za vrijeđanje predsednika stalno raste. U tom spisku se nalaze bivši šampioni svijeta u fudbalu, urednici, komentatori, naučnici i studenti“, navodi list. Prema posljednjim podacima, za posljednjih 18 mjeseci podignuto je 1.845 optužnica protiv pojedinaca zbog uvrede predsjednika.

Slično mišljenje o turskom predsjedniku iznio je i komentator New York Timesa. Oštre izjave, agresivne akcije i bahato ponašanje postali su dio imidža predsjednika Turske, ali se pokazalo da Redžep Tajip Erdogan uopšte nije tako neustrašiv i drzak kako bi želio da se prikaže, piše Njujork tajms. Kao i drugi autoritarni lideri, Erdogan radi sve što može kako bi pokazao svojim građanima “ko je ovdje glavni”.

On je pokrenuo novi rat protiv kurdskih separatista, preuzeo kontrolu nad velikim dijelom medija, natjerao vojsku na svoju stranu i nametnuo narodu ideju da bez njega Turska ne bi bila sposobna ni za šta, naveo je autor članka. Boli ga “prejaka riječ” Ipak, bez obzira na to da izgleda čvrsto, Erdogan je jednostavno plašljiv i veoma ranjiv – on ne podnosi bilo kakvu kritiku na svoj račun. O tome odlično govori činjenica da je danas za “uvredu predsjednika” u Turskoj na sudu skoro 2.000 osoba. Stiče se utisak da se “Erdogan može raniti” bilo kojim grubim izrazom.

Ipak, razlozi za Erdoganovu agresiju nisu tako principijelni. Imaju značaj samo kao posljedice po zemlju. Aktuelni predsjednik Turske je neumoljiv i netrpeljiv vladar koji je dokazao da ne vjeruje u demokratiju i spreman je na sve načine da ide protiv nje, zaključio je autor teksta.

Dakle, rezultati ‘Erdoganove ere’ će po svemu sudeći biti tragični za tursku državu. Pored teške ekonomske situacije i svrstavanja na stranu gubitnika u sirijskom ratu , Tursku iznutra razjedaju sukobi koji bi mogli dovesti i do cijepanja same države. Kao rezultat Erdoganovih aktivnosti na vanjskopolitičkom planu Turska je dobila samo neprijatelje, a sramna uloga i savez sa teroristima u nametnutom ratu u Siriji išla je na ruku jedino Izraelu, koji je učvrstio svoju poziciju nakon što je njegov najljući rival, Sirija potpomognuta Iranom i Libanskim pokretom otpora, sada jedna slaba država uništena ratom. Turskim građanima je na vrat natovario sukob sa Rusijom u kojem ekonomski propadaju obični  trgovci i obrtnici, koji su na rusko tržište plasirali gotovo sve svoje proizvode. Također, Rusiju je spojio sa Kurdima, koji su otvorili i predstavništvo u Moskvi, a slično će se uskoro otvoriti i u Washingtonu. I nakon svega gušeći slobodu medija i pritvarajući ljude zbog navodnih uvreda na njegov račun svrstao se u isti koš sa najozloglašenijim diktatorima svijeta poput Saddama Huseina ili Slobodana Miloševića.

Stoga je revidiranje stava po pitanju Sirije hvatanje za slamčicu spasa i posljednja nada da Turska ostane u trenutnim granicama budući da joj se približava mračni ponor za koji najveću krivicu snosi upravo turski vladajući režim.

(Za Global CIR Alen Kalender/Izvori: Independent, New York Times, VOA, RT, Presstv, Sputnjik, Sahar/6. 03. 2016.)

Komentiraj