DOSIJE ERDOGAN: Kako je ‘sultan’ sve vrijeme manipulisao ‘pučistima’?!

Erdogan i njegovi najbliži saradnici znali su od samog početka ko i za kada priprema ‘vojni puč’ u Turskoj; osim što su postavili zamke pučistima, oni su ih tokom priprema vojnog prevrata, preko infiltriranih agenata, snabdijevali pogrešnim informacijama, podgrijavali lažne nade, identifikovali ih i držali ih sve pod kontrolom.

Najveće zasluge za uspješno obavljenu operaciju pripadaju turskoj obavještajnoj službi Mit ikontroverznom obavještajnom krilu turske žandarmerije, poznatom pod siglom Jitem,zaključak je poslije ukrštanja i provjera informacija koje je Nedeljnik.rs dobio iz Ankare, Brisela i Vašingtona

Ajkdan Edemir, bivši turski poslanik koji se sklonio u SAD, prije dva mjeseca je upozorio da bi„Erdogan mogao, poput džudiste, da preokrene eventualni državni udar kako bi ojačao svoju vlast“. Izvori Nedjeljnika u NATO-u odbacuju mogućnost da je Erdogan sam organizovao puč farsu, ali na osnovu svega što se dogodilo, i sa naknadnom pameću, uvjereni su da je Erdogan sve vrijeme držao pod kontrolom situaciju i da je sa jasnim političkim ciljem dozvolio pokušaj vojnog prevrata, kako bi mogao da sprovede čistku u vojsci, policiji i civilnom državnom aparatu, kao i da zavede još strožu medijsku kontrolu, da ugasi i posljednje otpore u civilnom društvu i otvori put ka ustavnim reformama koje bi transformisale parlamentarni sistem u predsjednički.

„Postoje dva elementarna postulata kojih se pridržavaju svi iole ozbiljniji pučisti. Prvo pravilo je da se šef države ili najmoćnija figura u državi ubije ili uhapsi. Drugo je da se sve snage koje mogu da pruže otpor pučistima neutrališu, imobilizuju ili da se drže daleko od epicentra događanja“, kaže za Nedjeljnik izvor u Sjevernoatlantskom savezu koji nam je potvrdio da su spiskovi sa imenima ljudi za hapšenje, optuženih za učestvovanje u vojnom puču, bili već spremni i da nije pogrešno kvalifikovati aktuelne događaje istočno od Bosfora kao „kontradržavni udar“.

I pored toga što je uz pomoć EU, odnosno pod plaštom poštovanja evropskih vrijednosti i ispunjavanja uslova za članstvo u EU, stavio pod kontrolu vojsku i nametnuo civilnu kontrolu, Erdogan se nikada nije uzdao u vojsku. Čak ni nakon velike čistke koju je sproveo 2010. godine, uz pomoć sudija i tužilaca koje sada optužuje da rade za Fetulaha Gulena, u kojoj je ražalovano ili poslano na robiju preko 300 visokih oficira (njih 19 na doživotni zatvor). Kao i većina autokrata koja dolazi iz uslovno rečeno civilnog sektora, više se uzda u policiju i civilne bezbednosne službe.Turska policija, žandarmerija i tajne službe toliko su naoružane i brojne – ima ih više od 300.000 – da vojska više odavno ne predstavlja jedinu respektabilnu silu u Maloj Aziji i nije u poziciji da efikasno realizuje državni udar.

Takođe, za razliku od vojske koja je i dalje u dobroj meri „kemalistička“ i laička, policija, žandarmerija i službe su odane novom „sultanu“ i prilično islamizovane. Uz to, vojska se u velikoj mjeri popunjava regrutima na odsluženju vojnog roka, dok su policija i žandarmerija profesionalne formacije. Tako da čak i da je ‘puč’ ozbiljno organizovan, ne bi uspio, samo bi napravio krvavi građanski rat sa nesagledivim posledicama.

„Puč je preteška riječ za ono što se dogodilo u Turskoj, eventualno bi moglo da se govori o nekom pokušaju anomalnog mikroprevrata. Čak ni u Holivudu ne bi bili u stanju da izmisle puč koji traje četiri sata. I u ‘banana republikama’ bi oficiri organizovali bolje vojni prevrat. Ne dozvolite da vas zavede broj mrtvih. Možda zvuči cinično, ali bilans mrtvih je više-manje isti kao poslije atentata u Ankari na turske pacifiste. Vjerujete da Erdogana to dodiruje? Nemojte biti naivni, suze su samo za kamere“, kaže Antonio Ferari, italijanski ekspert za Tursku koji je bio svjedok još puča iz 1980. godine i poznaje lično Erdogana.

Erdoganov avion je letio nekoliko sati nad Turskom i imao je uključen transponder i međunarodnu identifikaciju, što znači da je bio lahka meta lovaca F-16 koji su bili pod kontrolom pučista. Kada je vijest procurila, Erdoganova propaganda je požurila da plasira priču kako je predsjednikov avion bio na nišanu dva F-16 ali, bez datog objašnjenja, umjesto da ga obore dvije letelice su ispratile Erdogana do Istanbula.

Grčko ratno zrakoplovstvo tvrdi da turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana niti u jednom trenutku nisu gonili vojni avioni za vrijeme tzv. ‘državnog udara’, kako je on izjavio u nekoliko intervjua nakon izrežiranog ‘puča’. Erdogan je u jednom od intervjua rekao da je izbjegao smrt za dlaku jer su ga pratili vojni lovci F-16 koje su kontrolirali ‘pučisti’. “Grčki radari cijelo su vrijeme pratili let predsjedničkog aviona Erdogana, sve do slijetanja u Istanbul”, prenosi grčka SKAI tvrdnje iz grčkog zrakoplovstva. Prema njihovim tvrdnjama, Erdogan niti u jednom trenutku nije bio životno ugrožen niti su ga pratili turski presretači.

Naknadno je ubačena i priča o navodnom desantu na posjed u Marmarisu gdje je Erdogan bio na odmoru, pošto je poprilično neobjašnjivo da pučisti nisu ni pokušali da ga uhapse ili likvidirajuiako su znali gdje mogu da ga nađu.

(Global CIR/: 24. 07. 2016.)

Komentiraj