HOĆE LI BIVŠA KOLONIJA SRUŠITI SVJETSKU TRGOVINSKU ORGANIZACIJU (WTO)? John Kerry došao po potpis na sporazum o liberalizaciji trgovine, a indijski domaćini kazali ‘ne’

Šta u stvari znači indijsko „ne“ na Sporazum o slobodnoj trgovini (FTA), najbolje označava jedan naslov britanske agencije Rojters: „Može li Indija označiti kraj Svjetske trgovinske organizacije?“ Ipak, dogodilo se nezamislivo! Jedna bivša kolonija odbila je da potpiše nešto, jer nije dobila adekvatne garancije za svoje stanovništvo

Svjetski značajni događaji i procesi, osvjetljeni egzaktnim i neumoljivim brojkama, nižu se kao na traci. Uspostavljanje BRIKS-a, Azijska infrastrukturna investiciona banka, Briks Banka… Sjedinjene Amerčke Države su odustale od bombardovanja Sirije, Indija je postala najveći uvoznik naoružanja iz Ruske Federacije, Kina dobila prvi tender za nabavku strateškog naoružanja u Turskoj (članici NATO-a)… Da se postojeći svjetski poredak brzo mijenja dokuzuje i to što je Kina postala zemlja sa najvećim bruto nacionalnim dohotkom (BDP), dok je Indija postala svjetska ekonomija broj tri. Poslije više vijekova, centar moći sa Atlantika seli se na Pacifik. Čini se da demografski i ekonomski bum Azije ništa ne može zaustaviti.

Uprkos višedecenijskom nerazumijevanju (većina autora bi rekla i otvorenom neprijateljstvu) Indija i Kina postaju sve bliskije, kako ekonomski tako i politički. Metod „zavadi pa vladaj“ sve manje je primjenljiv na azijskom kontinentu. Najmnogoljudnija zemlja svijeta (Kina) ima sve više podrške i razumijevanja od najmnogoljudnije države broj dva (Indija), a u bliskoj budućnosti broj jedan.

Ipak, osnovni razlog je što Nju Delhi razumije značaj svojih odnosa sa Kinom je razvoj i prosperitet ovih velikih nacija. Indija ne može priuštiti gubitak kineske podrške, koja joj treba kao motor za ekonomski i tehnološki razvoj zemlje. Osim toga, Nju Delhi je od Moskve službeno preuzeo predsjedavanje grupom BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika). Iz američke perspektive, Kina, Rusija i Indija su opasne zbog statusa supersila, a SAD sigurno ne žele vidjeti jaču Indiju.

Velike privrede se takmiče međusobno, ali to ne znači da su postale protivnici. Definicija „novog svijeta“ nastala je u Indiji, za razliku od zapadnog pogleda na rivalstvo. Tri članice grupe BRIKS (Kina, Indija i Rusija) istovremeno su i tri najveća akcionara u Azijskoj infrastrukturnoj investicionoj banci (AIIB). U banci Kina ima pravo glasa sa udjelom od 26,06%, Indija 7,5 odsto i Rusija 5,92%. Na četvrtom je mjestu Njemačka sa 4,15%, potom slijede Koreja, Australija, Francuska, Indonezija, Brazil, Velika Britanija, Turska, Italija, Saudijska Arabija, Španija i druge članice.

Razvojna banka BRIKS, Azijska infrastrukturna investiciona banka (AIIB) i „Novi put svile“ su inicijative koje predvodi Kina u nastojanju da se pronađu novi načini globalnog finansiranja i razvoja, a Indija i Rusija su sklopile partnerstvo sa Kinom na svim navedenim projektima.

Napori Vašingtona da spriječi „novu podjelu karata“

Poslije poslednjih parlamentarnih izbora u Indiji, stratezi u Vašingtonu i Briselu su proslavljali pad bivšeg premijera Manmohana Singa, ocijenjenog kao neprijatnog i odanog grupi BRIKS. Nakon likovanja što je izbore dobio nacionalista i tržišno orijentisani Modi 2014. godine, Indija je ubrzo odbila da potpiše „Globalni sporazum o liberalizaciji tržišta“ (FTA), što je bio veliki udarac za SAD i Svjetsku trgovinsku organizaciju.

Tada je američki državni sekretar Džon Keri krenuo u očajnički napad na jedinstvo BRIKS-a, pokrenuvši peti indo-američki strateški dijalog. Keri se sastao i sa nekoliko visokih indijskih državnih zvaničnika. Razgovaralo se o jačanju bilateralnih odnosa, uključujući i jačanje saradnje u sektoru odbrane, energije i globalne trgovinske saradnje. Celokupna američka strategija je bila zasnovana na principu povećavanja antagonizma na osovini Delhi-Peking. Ipak Keri je morao da sasluša niz pritužbi koje je Nju Delhi uputio Vašingtonu. Glasilo komunističke partije Kine, Global Times, primetilo je da ovog puta američka politika „zavadi pa vladaj“ nije donijela rezultat.

Državni sekretar Džon Keri došao je u Nju Delhi sa nadom da će indo-američki odnosi biti jedno od najvažnijih partnerstva 21. vijeka. Ključno pitanje za koje se Keri nadao da će se dogovoriti sa indijskim liderima je protivljenje Nju Delhija reformi Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i predloženim globalnim trgovinskim reformama. One su tako sačinjene da idu u prilog zapadnim privredama. Ipak u prvi plan je izbila afera prisluškivanja.

Nova indijska vlada je Keriju odmah dala do znanja da je neprihvatljivo špijuniranje američke Nacionalne bezbjednosne agencije (NSA), koja je prisluškivala komunikacije u Indiji, posebno političara – lidera stranaka i društvenih grupa. Ista očekivana reakcija američkih „saveznika“ u Evropi je izostala, iako je NSA prisluškivala i samu njemačku kancelarku Angelu Merkel.

Sporazum bi trebao olakšati trgovinu na globalnom nivou, a na neki način da uspostavi globalnu zonu slobodne trgovine. Svjetska trgovinska organizacija (WTO) je tražila da stupi na snagu od jula 2015. godine, navodeći kako bi time globalna ekonomija zaradila više od 1,000 milijardi dolara godišnje. To je možda i tačno predviđanje, ali se ne govori o konačnom odredištu većine profita. Indija je odbila da potpiše ovakav sporazum, pod izgovorom sigurnosti u prehrani stanovništva.

Indija je kritikovala sporazum, jer se njime nimalo ne dotiče pitanje bezbjednosti ishrane za Indijce. Nju Delhi troši veliki novac na subvencije (oko 30 milijardi dolara godišnje), a još dodatno podstiče programe za distribuciju subvencionisane pšenice i pirinča za 800 miliona ljudi. Sve je to u cilju suzbijanja neuhranjenosti, što je započela još prethodna vlada. Subvencionisanje poljoprivrede i distribucije hrane su u određenim granicama u suprotnosti sa pravilima WTO-a.

Ipak, svet drugačije diše, odnosno verbalne „packe“ sa Zapada više ne brinu mnogo Indijce. To je pokazao smiješak premijera Modija kada mu je Džon Keri poručio kako odbijanje potpisivanja trgovinskog sporazuma može ozbiljno naškoditi imidžu Indije.

Možda su se zapadni lideri nadali da će Indija smenom vlasti promijeniti kurs, budući da je bivša vlada Singha, čvrsto vezana za grupu BRIKS, tražila reforme međunarodnih organizacija kao što su MMF, Svjetska banka i WTO. Međutim, nova nacionalistička vlada u Indiji je ostala pri istom stavu, pa se u tom smislu ništa nije promijenilo.

Zapadni stratezi su očekivali da sporazum bude tačka na BRIKS i nadali se  da će WTO postići jedinstveni uspjeh u 19 godina svog postojanja, te obesmisliti Azijske ekonomsko–političke  integracije. Američke diplomate su bili šokirani kada je Indija iskoristila svoje pravo veta i poslije 11 sati teških pregovora odbila da potpiše Sporazum o slobodnoj trgovini (FTA). Indija je dobila kritike više svjetskih lidera, koji su izjavili kako Nju Delhi dovodi u pitanje budućnost same Svjetske Trgovinske organizacije i multilateralnog sistema. Neke vodeće zapadne zemlje već su razgovarale o planu da se Indija isključi iz ugovora o olakšicama i da se ide naprijed, bez obzira na njen veto. Neuspjeh sporazuma znači da se zemlje odmiču od monolitnih pojedinačnih ugovora, kakvi su se unutar WTO definisali već decenijama.

Šta u stvari znači indijsko „ne“, najbolje označava jedan naslov britanske agencije Rojters: „Može li Indija označiti kraj Svetske trgovinske organizacije?“ Eksperti koji su komentarisali odluku Indije kažu da je ona uslijedila zbog pravila WTO koja uglavnom pogoduju organizacijama kao što je sporazum o Transpacifičkom partnerstvu (TPP), stvorenim pod okriljem vlade u Vašingtonu. Takve organizacije imaju svoja pravila i mehanizme za rješavanje sporova, što može dovesti do podjele svijeta u različite trgovačke blokove. Ipak, dogodilo se nezamislivo. Jedna bivša kolonija odbila je da potpiše nešto jer nije dobila adekvatne garancije za svoje stanovništvo.

Osovina Rusija – Kina – Indija

Osovina Rusija-Kina je već čvrsto osigurana, a grupi se pridružila i posljednja, kritična euroazijska sila, Indija. Rusija sigurno nije bila prva koja je procijenila ključni značaj sklapanja možda najvažnije geopolitičke osovine u historiji čovječanstva, u kojoj mora biti mjesta za Indiju. Bila je to Kina, višedecenijski rival Nju Delhija.

Još pred kraj mandata prošle vlade i početkom vladavine premijera Modija, postavilo se pitanje da li će Indija prigrliti osovinu SAD-EU-Japan, a napustiti saveznike iz grupe BRIKS, Rusiju i Kinu. Veto na liberalizaciju svjetske trgovine je bio najnoviji šamar kojeg je primila američka globalna hegemonija, jer WTO, kao i MMF i Svjetska banka su sve samo ne „međunarodne organizacije“.

Iluzije bivšeg američkog državnog sekretara (a možda i buduće predsjednice) Hilari Klinton i aktuelnog predsjednika Obame, koji su uvjereni da je dovoljno negdje odletjeti avionom i da je sve riješeno – definitivno su razbijene. Desio se porast svijesti o sosptvenim interesima u Evropi i otrježnjenje da Evropska unija nije SAD – gdje efikasnost privrede zavisi od dominacije u svijetu – zbog čega Evropska Unija može da bude fleksibilnija od Amerike. I mogla bi to da iskoristi, da pod uticajem tuđih interesa nije dozvolila da bude uvučena u sukob s Rusijom, u kojem se, uzimajući u obzir i uticajne saveznike Rusije, nalazi u nepovoljnom položaju. Bespotrebno je reći da je to rezultiralo povećanjem anti–američkog raspoloženja na cijelom kontinentu.

Stav vlade u Nju Delhiju o reformama WTO-a, optužbe zbog špijuniranja američke NSA, nepristajanje na sankcije protiv Rusije i jasno odbijanje bilo kakvog savezništva s američkom mornaricom u Južnom kineskom moru na štetu Kine, znak su da se u proteklih nekoliko godina sve više zemalja u međunarodnim odnosima suprotstavlja ultimatumima američke vlade. Historija će pokazati da li je premijer Modi izabrao pogrešan put konfortacije sa Vašingtonom, ili je trebao krenuti linijom manjeg otpora i pod izgovorom globalizacije prigrliti liberalnu demokratiju i slobodno tržište kao univerzalni model življenja.

 

(Global CIR/vremeje.rs/Autor: Miloš Zdravković/Izvori: Global Research News; Global Times 16. 03. 2016.)

Komentiraj