OPERACIJA ‘ŠTIT EUFRATA’ PRERASTA U OKUPACIJU: Erdogan dao zeleno svjetlo turskim trupama za stvaranje tzv. ‘sigurne zone’, koja bi ‘de facto’ mogla postati turska enklava

Turska operacija ‘Štit Eufrata’, koja je prvotno počela kao operacija protjerivanja kurdskih milicija natrag na istočnu obalu Eufrata, sada se pretvara u misiju stvaranja ‘sigurne zone’ unutar Sirije, koja treba utvrditi poziciju Turske u regiji, ali i pomoći proturskim oružanim grupama da uspostave kontrolu nad istočnim dijelom Halepa.

Odluka je došla u trenutku kada je primirje pod pokroviteljstvom Rusije i SAD doživjelo krah i kada su bitke na raznim frontovima najednom eskalirale do te mjere da prijete dodatnim rasplamsavanjem sukoba. Na ovaj način Turska ponovo staje na suprotnu stranu od Sirije i Rusije te otvora put za izravan upliv snaga NATO-a u sukob. Većina nedavnih zbivanja snažno ukazuju na to da se stvari sada kreću u tom smjeru, piše New Eastern Outlook.

Predsjednik Recep Tayyip Erdogan redefinirao je opseg operacije ‘Štit Eufrata’ u velikom priopćenju u ponedjeljak, 19. Septembra. Prvi put nakon zauzimanja sirijskog graničnog grada Jarablus al-Raba, turski vojnici po Erdoganovom naređenju “sada idu do Al-Baba”, odnosno, 30 kilometara dalje unutar sirijskog teritorija. Erdogan kao da je pročitao pitanje sa usana prisutnih novinara: “Ali zašto ideš tamo?” Zatim je on sam ponudio odgovor: “Moramo osloboditi ta mjesta od prijetnji po nas.” Naizgled jednostavna odluka Turske ukazuju na kritičnu prekretnicu Sirijskog sukoba što će se vjerovatno manifestirati u mjesecima koji dolaze.

Dan nakon Erdoganove najave, turska vlada podnijela je parlamentu zahtjev za produženje mandata i proširenje ovlaštenja turskim oružanim snagama angažovanim u Siriji.

Novim planom Turska, najjednostavnije rečeno, ima za cilj stvoriti sigurnu zonu u Siriji veličine Grand Canyona, i to bi mogla biti jedna od najvećih stranih vojnih intervencija u modernoj povijesti turske vojske. Ne treba ni pominjati kako Erdoganov novi plan uključuje političke i vojne rizike.Vojno, ovaj plan uključuje raspoređivanje hiljada turskih vojnika u Siriji na dugogodišnji period i povećava rizik od mogućeg vojnog sukoba sa sirijskim snagama kao i sa njihovim najvećim saveznicima: Rusijom i Iranom. Politički, to će najvjerovatnije dodatno zakomplikovati odnose s regionalnim i svjetskim silama uključenim u sukob. Erdogan je već u velikoj mjeri zanemario kritike iz Moskve, Teherana i Damaska da turski upad predstavlja kršenje međunarodnog prava i kršenje sirijskog suvereniteta. (Erdogan je obznanio ovaj plan samo četiri dana nakon posjete ruskog načelnika Glavnog stožera generala Valerija Gerasimova Ankari 15. septembra).

Erdoganovi potezi neće narušiti samo odnose Turske sa Rusijom. Njegovi potezi protiv Kurda, prema mišljenju mnogih, mogli bi dovesti i do dodatnog pucanja veza sa Washingtonom. Međutim, s obzirom na mlak stav zapadnih sila, uključujući SAD, prema konceptu ‘sigurne zone’, ovo je najmanje vjerovatno da će se dogoditi. Prije svega jer Erdogan, čini se, očekuje da će kada zona konačno bude uspostavljena NATO konačno shvatiti ključnu i stratešku  ulogu Turske u sirijskom ratu.

Primarna motivacija Turske je da spriječi napredovanje kurdskih milicija. U prvoj sedmici septembra, turski ministar obrane rekao je da kurdskim YPG snagama ne bi trebalo biti dopušteno da vode ofanzivu na Raqqu i da umjesto njih treba koristiti “lokalne snage”. On je dodao da Turska neće tolerirati da YPG širi svoj teritorij “koristeći anti DAIŠ operacije kao izgovor”.

U utorak, 5. septembra, Erdogan je izvijestio da su se on i američki predsjednik Barack Obama usuglasili da zajedno rade na protjerivanju DAIŠ-a iz Raqqe. No, kao i tursko zauzimanje Jarabulusa i gradova na sirijskoj granici, borba za Raqqu ima puno veći značaj za Erdogana od pukog uklanjanja DAIŠ-a, prije svega ograničavanje djelovanja YPG-a i širenje utjecaja Turske u Siriji.

“Raqqa je jedno od pitanja oko kojih SAD i Turska trenutno raspravljaju. Moramo pokazati svoju prisutnost u regiji. Ako to ne uradimo, terorističke skupine poput DAIŠ-a, PKK i sirijskog ogranka Narodnih jedinica odbrane [YPG] će zauzeti vakuum “, rekao je Erdogan za provladin list Sabah.

U tom kontekstu, trenutni napori u zauzimanju al-Baba nose dvostruku prednost za Ankaru. Prvo, Ankara procjenjuje da će dati veliki poticaj za projekt stvaranja “sigurne zone” unutar Sirije, koja će biti slobodna od napada ruskih i sirijskih zrakoplova ili kopnenih snaga i postati de facto turska enklava. Drugo, kontrola al-Baba, koji se nalazi samo 50 km sjeveroistočno od grada Halepa,omogućila bi Turskoj da značajno ojača pobunjeničke snage koje kontroliraju istočni dio grada.

Glavno pitanje koje se mora postaviti glasi: šta je ključni razlog Erdoganovih težnji za proširenjem vojne prisutnosti u Siriji? Preuzimanjem kontrole na al-Babom, Raqqom i dijelom Halepa, Turska ne samo da planira izbaciti Kurde iz fokusa, već se  priprema da postane glavni pregovarač/sudionik sa SAD-om i Rusijom u svakom konačnom rješenju sukoba.

Kako to Erdogan namjerava postići? Jednostavno rečeno, on je sasvim neprimjetno iskoristio ključne pukotine nastale u regionalnoj politici te profitirao od  geopolitičkog rivalstva između SAD-a i Rusije u Siriji i istovremeno “velike igre” koja se odvija u crnomorskoj regiji.

Njegov plan, u ovom kontekstu, je održavati dovoljno sirijskog teritorija pod turskom kontrolom do ustoličenja novog američkog predsjednika iduće godine i agenda za “promjenu režima” u Siriji je ponovno rođena.

Naravno, to podrazumijeva idealne okolnosti. Međutim, teško je povjerovati da će dvije velike sile poput Rusije i SAD tolerisati treći glas u sirijskom konfliktu pa bi se moglo desiti da Erdogan, dođe li do rusko-američkog dogovora u Siriji, plati najtežu cijenu.

(Global CIR/Foto: Agencije)

Komentiraj