FOTO: Pogledajte kako DAIŠ krijumčari naftu u Tursku

Besaslan je turski grad na granici sa Sirijom u kojem dominira smeće. Njegovi stanovnici odbijaju pustiti strance unutra, uključujući i kamion koji odvozi smeće. Razlog zbog kojeg su njegovi stanovnici na ovom nivou opreza jeste: nafta.

Glavni lik u reportaži koju donosi ekipa BuzzFeeda koja je posjetila Besaslan, jeste Omar, Sirijac, 30 godina, svake sedmice ulazi u grad u kojem s ljudima prekrivenim crnom mašću pregovara o kupovini nafte. Omar je nekad bio pobunjenik u Siriji, na početku rata u njegovoj domovini, danas je trgovac koji kupuje  naftu od DAIŠ-a.

Prije nekoliko mjeseci kada su reporteri BuzzFeeda svjedočili Omarovoj kupovini, ovaj je kupovao na “tržnici” na kojoj se nalazilo oko stotinu buradi nafte. Omar ju je kupio za cijenu od 1.11 dolara (1.95 KM), što je 42 posto jeftinije od standardne rate za dizel. Istovremeno, bila je ovo prva “turska stanica” nafte koja je stigla od DAIŠ-a.

A do tamo je došla ovako: nakon što je ispumpana u Siriji, posrednik je dostavlja na sirijsku granicu koja se nalazi preko puta Besaslana gdje je upumpavaju u podzemne cijevi, iz koje je crpe stanovnici Besaslana. Trgovci poput Omara zatim je prodaju lokalnim turskim “biznismenima” koji je u tajnosti prodaju benzinskim pumpama ili postavljaju vlastite ilegalne pumpe, prenosi Radiosarajevo.com.

Reporteri su zabilježili i kako pojedini trgovci dolaze i pune tankove, skrivene ispod minibuseva. Ipak, uglavnom je prevoze karavanima.

Turska porozna, 565 milja duga, granica sa Sirijom kapija je za trgovinu ISIS-ovom naftom. Vlada ove zemlje najavila je borbu protiv ovog tržišta i policija je plijenila i iskopavala tajne puteve, no Besaslan opstaje. Omar – koji je zamolio novinare da objave samo njegov pseudonim zbog sigurnosti – donio je i nekoliko fotografija operacije u Besaslanu, kao i video koji prikazuje trgovinu DAIŠ-ovom naftom na još jednoj lokaciji: Omar je počeo preprodavati naftu tako što je užadima prevlačio burad preko granice.

Drugi izvori koji su uključeni u krijumčarenje kažu da se ova trgovina odvija duž cijele granice, negdje u mnogo većem obimu – tankaju se cisterne i preprodaju trgovcima koji, pak, naftu prodaju dalje. Jedan od krijumčara tvrdi da graničari najčešće “zažmire”.

Isti izvori tvrde da krijumčarenje naftom nije počelo nakon rata u Siriji, 2011, već je to aktivnost koja traje već decenijama, a uspijeva zahvaljujući novčanom “podmazivanju” graničara.

Jedan krijumčar je već treća generacija ilegalnih trgovaca u porodici, prisjeća se da je to radio još dok je bio tinejdžer. No, krijumčarenje je “procvalo” nakon početka rata u Siriji, a prva “ozbiljnija trgovanja” razvili su sirijski pobunjenici: Omar se pridružio trgovini 2013. jer, kako kaže, nije mogao prehraniti ženu i dvoje djece s „malom plaćom borca“.

Omar je u početku sam prevozio naftu, i znao je zaraditi i do 1.500 dolara u jednoj noći. Od tog novca 500 dolara bi dao svom komandantu, a 500 dolara bi otišlo za graničare. „Tehnički, ne može se reći da mi krijumčarimo naftu jer imamo dozvolu i od Sirijaca i od Turaka. Zovemo to krijumčarenjem jer trgujemo ‘ispod stola’“, priča Omar.

Omar je danas svjestan činjenice da naftu kupuje od DAIŠ-a, koji kontrolira 60 posto naftne proizvodnje u istočnoj Siriji plus nekolicinu polja u Iraku: ISIS većinu nafte prodaju lokalcima, a dio se izvozi van Sirije i Iraka.

Luay al-Khatteeb, jedan od zaposlenika Iračkog energetskog instituta, kaže da DAIŠ ima 30.000 barela nafte nakon što trguje s lokalnim rafinerijama – svaki barel DAIŠ prodaje po cijeni od 35 dolara. Khatteeb dodaje da DAIŠ stvara veliki profit krijumčarenjem nafte njenom prodajom sirijskom režimu, ali navodi da je najveće izvozno tržište za DAIŠ-ovu naftu ipak Turska.

DAIŠ-ova nafta u Besaslan stiže s teritorija koje kontrolira Jabhat al-Nusra, lokalni ogranak Al-Kaide koja je nekad bila ujedinjena s DAIŠ-om, no grupe je podijelila borba za interne vladajuće položaje.

Omar je priču podijelio s novinarima jer želi prestati krijumčariti naftu. Htio je pokazati svijetu šta „oni rade njegovoj zemlji“.

Jedan od ilegalnih “biznismena”, pseudonima Yusuf predočio je novinarima prijedlog ugovora – s jedne strane njega kao predstavnika turske kompanije i s druge strane sirijskog posrednika kao predstavnika DAIŠ-a. Navedeno je kako će mu u prvoj sedmici DAIŠ prodati tri hiljade 158-litarskih barela nafte svakodnevno, po cijeni od 45 dolara po barelu, a potom količina može rasti „u zavisnosti od toga da su obje stranke zadovoljne“.

Yusuf kaže da je odbio ponudu, ali ne zato što ima probleme s DAIŠ-om, već zato što mu se ugovor nije svidio. No s DAIŠ-om je “poslovao” kroz druge opcije: plaćajući novac za razmjenu stranih taoca – još jedan od načina finansiranja ove organizacije. Evropske vlade platile su višemilionske iznose kako bi spasile svoje građane iz ruku DAIŠ-a, a Yusuf je bio posrednik u ovim dogovorima.

Soner Cagaptay, direktor Turskog programa pri Institutu Washington, kazao je kako su prioriteti turske vlasti jedan od problema, čini se da ju više zanimaju dva druga neprijatelja u Siriji: kurdski militanti i sirijski predsjednik Bashar al-Assad. „Turci se plaše DAIŠ-a i vide ga kao prijetnju. Ali njihov primarni cilj u Siriji jeste svrgavanje Assada“, kazao je Cagaptay.

Neimenovani zvaničnik turske vlade tvrdi, pak, da se pretjeruje kada se govori o obimu ilegalne trgovine DAIŠ-ovom naftom; optužio je lokalnu korupciju za krijumčarenje koje je prisutno. „Ovo nema veze s državom. SAD ima veće probleme na meksičkoj granici. Svaka granica ima probleme… Assad kupuje DAIŠ-ovu naftu već dvije godine. On finansira i DAIŠ i Jabhat al-Nusru kupujući njihovu naftu. I niko ne priča o tome“, njegove su riječi.

 

(Global CIR/ 7. 05. 2015.)

Objavljeno u:

Komentiraj