DR. ESAD ASOTIĆ ZA GLOBAL CIR: Naša misija je vratiti vam osmijeh!

intervju-slika
Razgovarao: Amel Jašarević

Gdje je oralna hirurgija danas, zašto se pacijenti odlučuju za korektivne i rekonstruktivne zahvate te koliko o njima znaju? – na ova i druga pitanja odgovara prim. dr. Esad Asotić, specijalista oralne hirurgije.

Diplomirali ste na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu, kako je teklo vaše dalje napredovanje i da li ste od početka studiranja znali da ćete se baviti ovom granom stomatologije?

Nakon gimnazije upisao sam Stomatološki fakultet u Sarajevu 1983. godine. Tokom studija sam shvatio da ću se u budućnosti baviti oralnom hirurgijom jer sam uvidio da je to medicinska grana budućnosti. Međutim, da bi se upisala specijalizacija trebalo je prikupiti dosta radnog iskustva te zadovoljiti određene uvjete, koji su danas mnogo blaži nego što su bili u prošlom sistemu. Uglavnom, po završetku studija 1989. godine vraćam se u svoj rodni grad, Sjenicu, gdje radim u Domu zdravlja do kraja 1995. godine. Tokom 1996. dolazim u Sarajevo, gdje otvaram prvu privatnu stomatološku ordinaciju na području općine Ilidža. 2003. godine upisujem specijalizaciju oralne hirurgije, koju završavam 2006. godine. U periodu specijalizacije na Vojno-medicinskoj akademiji (VMA) u Beogradu educiram se na polju dentalne implantologije.

Oralnih hirurga ni  danas nema mnogo, moglo bi se reći da je to deficitarno zanimanje. Šta podrazumijevamo pod pojmom Oralna hirurgija?

Oralna hirurgija se bavi hirurškim liječenjem i  zbrinjavanjem tvrdih i mehkih tkiva usne šupljine. Obzirom da je to najinvazivnija grana stomatologije, zahtijeva poseban pristup, znanje i zalaganje, kako ljekara, tako i pacijenta.

Najednostavnije zahvate, poput vađenja zuba, bez problema mogu izvoditi svi doktori stomatologije. Međutim, ponekad se pojavi potreba operativnog uklanjanja umnjaka, vađenja zalomljenog korijena zuba ili otklanjanje vrha korijena zuba zbog nekog patološkog procesa na njemu. Treba naglasiti da je operativno vađenje umnjaka u potpunosti bezbolan zahvat, ali postoperativni oporavak je vrlo individualan i mogući su scenariji u kojima pacijenti i više dana nakon zahvata osjećaju bolove i nelagodu u usnoj šupljini. Zbog toga je moj stav da se operativno vade samo oni umnjaci za koje postoji jasna indikacija.

Operativni zahvati uklanjanja vrška korijena zuba inicirani su čestim upalama oko vrška korijena, a koje se ne mogu izliječiti klasičnom endodontskom terapijom. U takvim slučajevima se hirurški pristupa na mjesto upale , upala se očisti, a vršak korijena odstrani.

Obični ljudi oralnu hirurgiju većinom povezuju sa dentalnom implantologijom. Čini se da je to najpoznatija , a možda i najrazvijenija grana oralne hirurgije?

Ljudi prirodno teže ljepoti, koja nije potpuna bez blistavog osmijeha. „Smijeh je lijek“ rekao bi naš narod. I zaista, dosta ljudi primarno ima za cilj uljepšati svoj izgled kroz ugradnju implantata, a samim tim vratitii samopouzdanje i lijepo se osjećati u svojoj koži. Međutim, iz kojeg god razloga to radili, ugradnjom implantata na mjestima na kojima im nedostaju zubi oni najveću uslugu čine svome zdravlju.

Primarna uloga zuba jeste usitnjavanje hrane, i bez njih cijeli sistem organa za varenje dolazi u opasnost, a samim tim narušava se funkcioniranje cjelokupnog organizma.

Dakle zubi imaju svoju estetsku dimenziju, ali njihova funkcija koja doprinosi očuvanju zdravlja naša je osnovna zadaća.

Šta se dešava u usnoj šupljini ako se na vrijeme izgubljeni zub ne nadomjesti implantatom?

U trenutku kada je zub izvađen iz kosti počinje niz procesa koje dovode do promjena u samoj kosti, ali i položaju susjednih zuba. Proces koštanog zarastanja, do formiranja apsolutno mineralizovane kosti na mjestu gde je zub izvađen, traje od 18 do 20 sedmica. Za to vrijeme, a i nakon toga, ako se izvađeni zub ne nadomjesti, susjedni zubi se obično kreću u novonastali slobodni prostor (obično je to kretanje ustvari naginjanje), a tim naginjanjem sile koje se javljaju žvakanjem više se ne prenose na način kako je to priroda predvidjela (vertikalno), već pod određenim uglom, što rezultira nepravilnim opterećenjem tj. preopterećenjem.

Posljedice takve pozicije zuba su vidljive na potpornom aparatu, kao i na samom zubu, a samo o vremenu izloženosti ovakvim promjenama zavisi koliki će stepen oštećenja biti.

Cijela situacija na kraju može rezultirati i vađenjem nekoliko okolnih zuba, pa je ugradnja implantata u predviđenom roku najbolje rješenje za vaše zdravlje. Implantati su izgrađeni od titanijuma i oni su  biokompatibilni, što znači da njih organizam prihvata kao svoje. Nakon ugradnje implantata čeka se period oseointegracije, koji je za donju vilicu kraći (3.5 mjeseca), a gornja zbog spongioznosti kosti ima duži oseointegracijski period (6,5 mjeseci).

Uzevši u obzir ove činjenice nije ni čudo što je danas implantologija u stomatologiji najusavršenija i najviše istražena hirurška metoda.

 

Radite već dugi niz godina i  dolaze vam ljudi sa raznim problemima, pa na osnovu toga možete li nam dati neku generalnu ocjenu  zdravlja zuba kod šire populacije?

Čini mi se da je najkritičnija populacija srednje životne dobi, negdje od 35-50 godine. Većina takvih pacijenata dolazi sa problemima nedostatka zuba i po pravilu takvi slučajevi zahtijevaju ptotetske intervencije. Međutim, mlađa populacija mi daje nadu da se kod naroda mijenja svijest o važnosti zdravlja zuba. Tome ste naravno doprinijeli i mediji, ali obrazovni sistem.

Sama činjenica na području našeg grada i države egzistira toliko stomatoloških ordinacija i poliklinika, te da one bez problema posluju, govori da ima i dosta pacijenata koji traže rješnje za svoje zdravstvene probleme.

Od 2013 godine predsjednik ste Sekcije oralnih hirurga Federacije Bosne i Hercegovine. Šta nam možete reći o vašoj sekciji?

Naše sekcija okuplja oralne hirurge i stomatologe iz Federacije Bosne i Hercegovine, a posljednjih godina sarađujemo i sa oralnim hirurzima RS-a. Godišnje organiziramo kongres olarnih hirurga na kojem se okupe svi eminentni stručnjaci iz ove oblasti. Na takvim kongresima razmjenjujemo iskustva, prezentiramo nova dostignuća iz oblasti oralne hirurgije, ali dogovaramo zajedničke nastupe na međunarodnim kongresima.

Prošlogodišnji skup je bio u Bihaću, a ove godine je planirano održavanje sličnog skupa u Banjoj Luci. Dakle, u okviru struke nema nikakvih entitetskih ili drugih granica. Naš primarni cilj je unaprijeđenje usluga, a na zadovoljstvo naših pacijenata.

Također predsjednik ste skupštine Udruženja doktora stomatologije privatne prakse FBiH. Koja je vizija i misija tog udruženja?

Udruženje doktora stomatologije privatne prakse FBiH je formirano kao i sva druga strukovna udruženja ljekara FBiH, sa ciljem da se organizujemo te da svojom aktivnošću štitimo prvenstveno struku kojom se bavimo, uspostavljamo kontakte sa međunarodnim organizacijama u regionu i šire kao i da organizujemo stručne seminare i kongrese u FBiH.

Svjesni smo da i naša struka, kao i sve ostale u BiH dijele probleme cijelog društva. Nadamo se da će približavanjem naše zemlje EU i usklađivanjem zakonodavstva sa evropskim standardima i ova oblast biti uređena. Do tada moramo nastaviti raditi u skladu sa postojećim zakonskim propisima i normama.

Vaša polivalentna stomatološka ordinacija je poznata i dolaze vam pacijenti iz gotovo svih dijelova BiH, ali i iz drugih država, koji je recept vašeg uspjeha?

Recept je jednostavan transparentan rad, pouzdanost i povjerenje koje uspostavljamo sa našim pacijentima, ali prije svega stručno osoblje. Cilj nam je vratiti osmijeh na lice našim pacijentima i do sada smo u tome uspijevali.

Imali smo pacijente iz cijelog svijeta, raznih rasa i narodnosti, i sve smo ih tretirali jednako. Kvalitet je ono što ljude privlači, a kvalitetno odrađen posao je reklama sam za sebe.

Vaš sin, također, studira stomatologiju u Sarajevu. Njegovo obrazovanje ste povjerili našim stručnjacima, šta nam time želite poručiti?

Naravno, BiH ima izuzetne stručnjake u ovoj oblasti, i bez razmišljanja sam podržao svog sina u namjeri da upiše Stomatološki fakultet u Sarajevu. Nama nikada nije nedostajalo kvalitetnih kadrova. Naravno, silom prilika neki su morali napustiti BiH, ali gdje god da su otišli dobili su priznanja i bili su uspješni u svome poslu.

 

 Za Global CIR razgovarao Amel Jašarević

Komentiraj