EKSKLUZIVNO ZA GLOBAL CIR! Muamer ef Zukorlić: Pored skromnih pameti na važnim funkcijama u Sarajevu, dušmani nam i ne trebaju!

intervju-slika
Razgovarao: Amel Jašarević

Zadnjih se mjesec dana život u Sarajevu pretvorio u pravu avanturu. Zbog smoga koji je u potpunosti obavio glavni grad, čovjek ne samo da ne zna šta ga čeka sutra, nego ne zna šta ga čeka iza sljedećeg čoška. U takvim okolnostima i odlazak do marketa pretvori se u zanimljivu dogodovštinu.

Taman sam mislio provesti još jedan ‘dan smoga’ uz internet i uobičajenu popodnevnu kafu, kad zove me Harun, prijatelj stari,  nudeći da odemo na neko predavanje. Poznavajući ga, znao sam da je nešto ‘kritično’ u cijeloj priči, pošto mi nije želio kazati o kakvoj se tribini radi i sa kojim ciljem sam pozvan. Na kraju mi je ipak morao otkriti da se radi o predavanju muftije, i to ne bilo kojeg – muftije Zukorlića.

Glatko sam odbio ovu ponudu, budući da smo zadnjih godina suočeni sa poplavom kojekakvih predavanja i tribina na kojima se nikad ništa konkretno ne kaže pa rekoh zašto gubiti dragocjeno vrijeme, koje mogu ‘kvalitetno’ provest na internetu. Nikad kao danas nije bilo tih nekih predavača i stručnjaka. Čim završe fakultet svi bi oni da nešto tumače i filozofiraju, a kad ih susretneš sa konkretnim problemom, gdje treba trenutno djelovati razočaraš se. Pogotovo sam stekao odbojnost prema vjerskim predavanjima, koja su svedena na puko prepričavanje priča iz historije islama i traumiranje ljudi ‘strašnim sudom’ i različitim uslovljavanjima. Kao da je islam tamo nekad postojao i mi sad o tome pričamo i prepričavamo detalje i događaje iz života velikana, a danas ga jel’ nema? Većina takvih predavača lijepo živi i zdravo se hrani da što duže na ovom svijetu ostane, a siromašnima govore da se ne trebaju buniti protiv vlasti, jer život ih pravi čeka na onom svijetu.  Ali to je neka druga tema…

Međutim, pošto je to dobar prijatelj, koji te zna ‘u dušu’, on zna i načine kako da te nagovori da nešto uradiš. Dovoljno je bilo da mi spomene kako ću možda dobiti ‘intervju’ i ja sam već bio spreman za desetak minuta. Jer, opet, kad malo razmislim, ako je iko palio i žario medijskom scenom bio je taj muftija Zukorlić i nikada još nisam vidio neki srednji pristup u tumačenju njegovih izjava. Kad je on u pitanju uvijek je bilo ili si za ili protiv. Tako da ne bi bilo loše popričati sa čovjekom.

Šetajući gradom primjetili smo neuobičajenu gužvu i odmah smo na internetu pretražili kakvi su događaji planirani u gradu za večeras. Ništa posebno nije u ponudi, osim muftije Zukorlića. Tražio sam neko logično objašnjenje, jer napolju je hladno, nesnosna magla i zagušljivost i nisam jednostavno vjerovao da su svi ovi ljudi ovdje zbog nekog predavanja, čiji ni naziv teme nisam znao, a i ko će još slušati nekog muftiju u 21. vijeku, u po sarajevske zime i magle.

Ali hajd, intervju je to što me drži, mada je i ta nada polahko kopnila kako smo se približavali sali BKC-a. Tek kad smo ušli  u salu, u kojoj se pola sata pred muftijin nastup tražila stolica više, shvatio sam da ni od mog intervjua nema ništa. Sad ću sat-dva morati slušati kako je nekad bilo dobro, a sad nije, i kako su prije ljudi bili dobri muslimani, a sad nisu i sve to će biti upakovano u nekoliko ajeta i hadisa – i eto, to je predavanje, uz nezaobilazno traumiranje i zaplašivanje ‘bogom koji uslovljava’. Taman sam našao slobodno mjesto, ali od Haruna ni traga ni glasa, i on se snašao na drugom kraju sale. Eto, sad ću još sam morati sjediti i slušati, nemam s kim ni riječ progovoriti.

Međutim, tada je uslijedio drugi šok. Ni sada vam ne znam kazati koja je tema predavanja bila, ali će mi dugo u sjećanju ostati neki dijelovi Zukorlićevog predavanja, koji su pored oduševljenja, kod mene i izazvali dodatni žal, jer neću moći da ga intervjuišem u ovoj masi od 2000 ljudi. Ono što sam naučio kroz dugo iskustvo sa ‘vjerskim službenicima’ jeste jedan poltronski odnos prema političarima, prema Turcima i prema bogatim biznismenima i privrednicima. To je redovna praksa.

Međutim, ovaj čudni muftija nije dao nikome pardona. Iskritikovao je hodže, ili ‘ulemu’, jer su oni krivi za očajno stanje muslimana – tako je barem on rekao. Onda je iskritikovao političare, pa je ‘opleo’ i po ‘Turcima’. Da se razumijemo pod Turci i Osmanlije misli se na vlast tadašnju, a ne na narode cijele.  Sve je to bilo popraćeno glasovima odobrenja i oduševljenja iz publike. Rekoh sebi, pa ovaj čovjek baš misli svojom glavom. Eto, konačno sam doživio da neko pod ahmedijom Turke nazove okupatorima, a ‘Osmansko carstvo’ osvajačkom silom, koja je davala veću prednost širenju teritorije, nego li širenju vjere – što se uopće ne slaže sa zatucanom bošnjačkom dogmom o ‘Osmanlijama’ kao predvodnicima vjere. Također, prvi put sam čuo da neko traži od naših okupatora i Osmanlija i Austrijanaca da nam se izvine za sve patnje i nedaće koje smo doživjeli pod njihovom okupacijom. Prvi put sam čuo tvrdnju kako smo mi ustvari napredovali u vjeri odlaskom Osmanlija, budući da smo se počeli tada sami o sebi brinuti, i kao što reče muftija: ‘Nikad više ljudi nije klanjalo nego danas’. Eto, srušio je moje tri predrasude sa kojima sam došao na ovo predavanje.

Nosi ahmediju, ima bradu, ali kritikuje ulemu, kritikuje političare i traži od nas da ne volimo svoje okupatore ma ko da su. Tada mi je već i postalo jasno zašto je muftija Zukorlić ‘medijski kalibar’, ali sam još jače poželio da ga upoznam i pitam par pitanja koja sam ubrzano smišljao. Sjetio sam se jedne izjave o Jugoslaviji, kako muftija navodno žali za njom – pa to ću ga pitati. Naravno ako imadnem priliku.

Redale su se tako izjave, koje bi čovjek prije mogao očekivati da čuje od nekog latinoameričkog revolucionara, nego li od bošnjačkog hodže, ali eto čuda se dešavaju. Čovjek se, onoliko koliko sam ga upratio, zalaže za Evropu svih njenih naroda. Evropu koja ima tri ishodišta kulture helensku, kršćansku i bosansku. Kaže da je napisao knjigu o tome, koja će uskoro izaći u štampu. Jednostavno nisam mogao vjerovati da je neko konačno sjeo i napisao kako smo  mi autohtoni muslimani Evrope, i kao takvi imamo ekskluzivno pravo da predstavljamo islam u Evropi, za razliku od migranata i izbjeglica koji su u Evropi u podređenom položaju, nemaju svoju zemlju i zavisni su od te države koja ih prima, pa kao takvi, neslobodni ne mogu ni predstavljati islam u punom smislu te riječi. Dakle mi smo odgovorni i pozvani da tumačimo islam u Evropi. Mi smo suvlasnici Evrope.

I na kraju, dok je security osiguravao normalan prolazak muftije prema izlazu, ni sam ne znam kako, ali sam se uspio provući iza leđa zaštitara i zaustaviti muftiju, koji je zastao na stepenicama kako bi se slikao sa dvojicom dječaka. Krenuo je prema izlazu, a ja sam mu prišao i zamolio da zastane par minuta, što je on prihvatio. Jednostavno, odslušavši predavanje osjećao sam da odavno poznajem tog čovjeka i nekako sam, bez zadrške, uspostavio sa njim jednu normalnu komunikaciju. Napravio sam jednu fortografiju, pa onda zatražio još par minuta jer imam tri pitanja da mu postavim, rekavši kroz šalu da se radi o ‘socijalističkom portalu’. Na to se i sam muftija nasmijao, te je pristao odgovoriti i na više od tri ptanja, a evo kako je tekao naš razgovor…

Institucija ‘reis-ul-uleme’ je pravo Bosne

Global CIR: Kako komentirate posljednju dodjelu ‘Menšure’ reisu Crne Gore, i učešće Islamske zajednice BiH u tom činu?

Naš stav je odavno jasan po tom pitanju. Mi smatramo da je veoma štetno da se pozicija reisa na bilo koji način multiplicira na Balkanu, jer institucija ‘reis-ul-uleme’ je pravo Sarajeva, pravo Bosne, tradicija Bosne i ona na neki način simbolizira naše jedinstvo, vjersko jedinstvo Bošnjaka. Pokušaj instaliranja ‘reisa’ na vještački i nasilan način u Beogradu bio je negativan i mi smo mu se oštro suprotstavili u Sandžaku, tako da hvala Bogu to suštinski i nije zaživjelo. Smatramo pogrešnim da se na bilo koji način daje legitimitet tzv. reisu u Crnoj Gori i mislimo da to nije dobro. Istina, poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini ima legitimitet, shodno svome mandatu da to uradi, ali i da snosi odgovornost za svoje postupke i naravno da je on uradio ono što je smatrao da je dobro. U svakom slučaju, vrijeme će pokazati da li će i koliko od takvih postupaka biti štete.

Global CIR: Znači li to da više niko nema pravo reći ‘ne može’. Čak i da Dodik pokuša osnovati ‘svoju IZ’, ili Hrvatska i Slovenija – sada je to legalizovano?

Upravo to i jeste problem. Mada oni pokušavaju , naravno, da nađu neki izgovor kako ovaj u Crnoj Gori nije reis-ul-ulema, nego samo ‘reis Mešihata’. To je samo jedna jezička igra kojom žele prekriti stvarne namjere. Te namjere su savršeno jasne – da se jedino Bošnjaci drže u okvirima državnih granica sa Islamskom  zajednicom, što nije obavezujuće kada su u pitanju katolička ili pravoslavna crkva. Na taj način se zapravo Bošnjacima oduzima pravo pune autonomnosti  Islamske zajednice jer se ona vezuje za političke sisteme unutar država što je opet negativna tendencija kontroliranja razvoja islamske misli i uopće vjerskog razvoja kod muslimana. Dakle, to su po meni vrlo tendenciozni stavovi koji idu na štetu muslimana, Bošnjaka prije svega.

Global CIR: Niste bili pozvani na potpisivanje ‘antiterorističke izjave’ na sastanku, koji su mediji označili kao sastanak ‘bošnjačkih lidera’. Kako komentirate činjenicu da su Bošnjaci izvan BiH zaobiđeni u ovom slučaju?

Prvo, sam sadržaj deklaracije nema u sebi ništa negativno. Predvodnici Bošnjaka su pod pritiskom javnosti, šire evropske javnosti, da se distanciraju od tzv. terorizma, čak više nego što je to potrebno, neophodno i logično. U tom kontekstu to samo po sebi nije negativno.

Naravno, oni su odlučivali koga će pozvati, prije svega reis-ul-ulema i Bakir Izetbegović, i ono što možda jeste manjkavost je ta sama kvalifikacija kako se radi o ‘bošnjačkim liderima’, a riječ je  zapravo bilo o dvojici predvodnika dva važna sistema, Islamske zajednice i države, a ostalo su samo bili uglavnom njihovi činovnici, koje su oni doveli. Treba tu još izuzeti pet-šest ljudi koji predstavljaju neke druge političke i društvene organizacije.

Nemam ništa protiv, ako se to želi predstaviti samo kao poruka koja se odnosi na Bošnjake u Bosni, a ako se to želi predstaviti kao svebošnjačka poruka, ne treba gubiti iz vida da se u Bosni nalazi oko 2,5 miliona Bošnjaka, a izvan Bosne oko  7 miliona. U tom slučaju imamo raskorak između strukture ljudi koji su predstavljali Bošnjake na tom sastanku i onih koji stvarno predstavljaju sve Bošnjake, uključujući i one izvan BiH.

12443194_1532924690355196_1402121069_n-616x821
Muamer ef. Zukorlić i Amel Jašarević

‘Bošnjačko-srpski’ dogovor je nužan ako želimo izbjeći novi rat

Global CIR: Nedavno ste javnosti prezentirali prijedlog ‘bošnjačko-srpskog’ dogovora. Šta on predstavlja u smislu današnjih globalnih previranja, prije svega grupisanja svijeta po principu NATO-Rusija?

Bosna je kroz dva milenijuma opstajala na dogovoru. Dakle, Bosna je napadana silom i branila se silom, ali  nikada nije dovršila svoju odbranu samo silom već je završila svoju odbranu i razvijala se zahvaljujući dogovoru. Dakle, to je historija Bosne i identitet Bosne i zato je veoma važno uvijek imati kapaciteta za dogovor.

Ja sam u ovom slučaju govorio o bošnjačko-srpskom dijalogu i dogovoru iz razloga što su na Balkanu, nakon disolucije Jugoslavije, skoro svi narodi zaokružili svoje teritorije i životni prostor, dok su Srbi i Bošnjaci uprkos ratu, krvavim zločinima i genocidu  i dalje ostali pomiješani na istom životnom prostoru. To zapravo znači da do tog razgraničenja nije moglo da dođe. To bi također značilo da ponovo ne može doći do nekog razgraničenja bez novog krvavog rata. Ako sve to imamo u vidu nama je samo izlaz razgovor i dogovor. Naravno, pod uslovom da imamo i sagovornike.

Premijer Vučić je pozitivno govorio o tom pozivu, i o toj najavi. Naravno,  to je za početak dobro, ali da bi se to i realiziralo potrebno je mnogo više od tog verbalnog  pristajanja. Ali, u svakom slučaju ja to smatram neminovnim i za Bošnjake i za Srbe. Na kraju će morati doći do jednog dijaloga i dogovra. Ne znam kakav će biti i kako će izgledati, ali on je nužan. I ako je nužan onda mi ne trebamo samo čekati da to neko nametne, mi trebamo biti vlasnici bijelih figura, voditi tu igru i  biti progresivni u tom pogledu. Jer uvijek onaj ko je spreman za dogovor taj zna šta hoće, taj je na istini, taj ima pravo. Onaj ko nije spreman na dogovor ili je neuk ili nije u pravu, a mi ovo dvoje posljednje sigurno nismo. Dakle, mi imamo i historiju i tradiciju, i kulturu, i istinu na našoj strani; i pravo i pravdu, i pravičnost-sve imamo na našoj strani i onda moramo biti oni koji preferiraju dogovor.

Global CIR: Da li su Vas u Sarajevu razumjeli kada ste govorili o ovom historijskom dogovoru?

To bi trebali  pitati ove u Sarajevu da li su me razumjeli. Ja mislim da ovo što govorim uopće nije teško razumijeti , nekad je teže prihvatiti. Problem je naravno veoma slojevit i pitanje je da li predvodnici raznih struktura u Sarajevu, bitnih za Bošnjake, imaju snage da se oslobode svojih užih ličnih, grupacijskih, političkih i partijskih interesa. Dakle, to je veliki problem. Naravno nije dobro da ja ulazim u detalje i pojedinačno imenujem i analiziram, ali fenomenološki to je naš problem.

Mi smo taoci jednog ‘prosječnjaštva’ na čelu važnih institucija u Bosni i to je uvijek veoma loše. Kada su skromne pameti na važnim funkcijama onda one sve okolo ravnaju prema sebi i radeći to naprave takvu pustoš da ti onda ne trebaju nikakvi dušmani. Sami unutra naprave toliko zla da to bude veoma štetno. U svakom slučaju, pokušavam misliti pozitivno uprkos tim nekim pokazateljima koji nisu dobri. Linija historije se kreće krivudavo i ona nekad ide malo gore, nekad dolje.

Uprkos tim nekim kadrovskim začepljenjima mislim da cjelokupni proces kultivisanja bošnjačke pameti  i rađanja neke nove elite bez obzira koliko on bio spor se ipak dešava. Bez obzira, koliko ne bio po našoj volji, u smislu intenziteta, ipak će on donijeti jednu novu pamet, koja neće biti ni prohrvatska ni prosrpska, ni proruska ni proamerička, nego probosanska, probošnjačka – svoja. Naravno opet u širem kontekstu razumijevanja svih geopolitika i ne sudaranja sa ‘rogatim ovnovima’.

Global CIR: Na jednom ste tv gostovanju rekli da žalite za Jugoslavijom. Za čime vi ustvari žalite kad to kažete?

Ne mogu ideološki nikada žaliti ni za socijalizmom, ni za komunizmom. Žalim samo nad  stotinama hiljada žrtava, koje su hipotetički mogle biti izbjegnute da nije došlo do ovih cijepanja. Dakle, ja po tom pitanju racionalno razmišljam. Naravno, opet ovo je veoma rizično govoriti jer otvarate pitanje smisla toliko žrtava, toliko šehida datih za državnost i slobodu Bosne. Zato u Islamu i nije baš  dobro govoriti ‘da je bilo kako bi bilo’. Međutim, jednom prostom racionalnom analizom lahko je zaključiti da rat donosi mnogo zla, a malo ili nimalo dobra- to je moja intencija.

Global CIR: Da li je u tom vremenu trebalo praviti ovaj dogovor koji danas predlažete?

Pa recimo da je bilo kapaciteta… No znate kako. Ja ne bih nikoga da oslobađam od odgovornosti, ali nekada kao što pojedinac ima svoju sudbinu i narodi imaju svoju sudbinu. Bošnjaci su se tu ipak najmanje pitali. Jer znate, da bi se dogovorilo trebaju dvojica, ali nekada taj jači ne dopušta dostojanstven dogovor, nego vam nameće ponižavajući status. I onda vi, koliko god željeli dogovor, ne možete prihvatiti dogovor poniženi. Dakle, to je ono što ja mogu da namirišem iz  tog vremena kao neki opravdavajući faktor.

Ako bismo, recimo,  govorili jezikom analize i brojki –  da je taj milion Bošnjaka što se iselio sada ovdje, pa makar i da smo u nekoj zajedničkoj državi sa Srbijom, onda ova dva i pol u Bosni i taj jedan uz sadašnjih 700.000 Bošnjaka u Srbiji dali bi nam takvu snagu da bi smo mi ustvari  birali predsjednika te ‘krnje Jugoslavije’.

Socijalna je pravda u islamu utemeljena prije svih ideologija i programa

Global CIR: Mnogi će kazati kako je socijalističko uređenje društva veoma blisko shvatanjima Islama o uređenju države?

Socijalna pravda u Islamu utemeljena je prije svih drugih ideologija i programa. Dakle ono što recimo jedino islam ne dopušta jeste mogućnost socijalne pravde bez duhovnosti. Dakle, to je ono što je specifikum islama. Ali socijalna pravda je nešto što islam preferira od prve muslimanske ‘Medinske države’ , prvog Ustava, koji je regulirao  odnose muslimana i nemuslimana i uspostavio principe društvenog postojanja i djelovanja. Definitivno, društvo bez socijalne pravde je nehumano društvo, to je društvo vukova. Koji će na kraju pojesti one sitne i onda se na kraju pojesti međusobno.

Global CIR: Pa vi upravo pričate o kapitalizmu?

Vidite, naravno od mene kao muftije i muslimana ne možete tražiti da se izjašnjavam između kapitalizma i socijalizma. Ja mogu govoriti o socijalnoj pravdi koja je sastavni dio muslimanskog učenja. Naravno, ta jedna bezočnost kapitalizma, samoživost, je nešto što je ustvari i dovelo do ove posljednje globalne krize. Dakle, posljednju recesiju je izazvala bezočna halapljivost bankara. Oni su prosto sve ‘pojeli’ i pokrali. I odjednom je nastao nedostatak novca. Ono što islam priznaje, a što je slično u kapitalizmu, jeste privatna svojina koja je neprikosnovena sa islamskog stanovištva. Ustvari, ono što treba  ispravno postaviti jeste da i kapitalizam i socijalizam trebaju učiti od islama, jer od starijeg se uči-ne uči se od mlađih.

Ovim pitanjem sam i zaključio moj razgovor sa muftijom Muamerom ef Zukorlićem, još jednom zahvalivši mu što je našao vremena da na stepenicama, pred izlazom iz BKC-a, odgovori na moja pitanja. Šta reći na kraju, osim da i u najvećoj magli, ako poslušate savjet pravog prijatelja naći ćete samo hajr.

 

Za GLOBAL CIR razgovarao Amel Jašarević/ 29. 12. 2015.

Komentiraj