NEDŽAD LATIĆ ZA GLOBAL CIR: Reis je ranije trebao lupiti šakom!

intervju-slika
Razgovarao: Amel Jašarević

O aktuelnoj političko-sigurnosnoj situaciji u BiH, moralnoj i ekonomskoj krizi u kojoj se nalazi naše društvo, historiji i politici danas razgovaramo sa uglednim bošnjačkim novinarem i publicistom Nedžadom Latićem.

Svjedok i učesnik velikih historijskih događaja u bliskoj prošlosti, ali i odličan poznavalac aktuelne bh. zbilje, Nedžad Latić se kroz svoje knjige i članke trudi otvoriti oči čitateljima i  koliko može navesti ih na razmišljanje iz drugog ugla.

Global CIR: Nedavno je iz štampe izašla vaša nova knjiga „Sarajevski armagedon“. U jednom TV intervjuu ste kazali kako ste je pisali isključivo da bi Bošnjacima otvorili oči. Šta to Bošnjaci još uvijek ne vide, a što im vi otkrivate u ovoj knjizi?

Latić: ‘Bože učini me malim u sopstvenim, a velikim u tuđim očima’, molim se svaki put kad mi se obrati neki čitalac mog teksta, a posebno knjige.

S jedne strane sam toliko ponosan na reakcije dosadašnjih čitalaca, pa i na objavljene kritike mojih kolega ili kolegica, jer je opća ocjena da ja lahko pišem i da se moje knjige čitaju za jednu noć.

S druge strane obuzme me strah nakon što mi čitaoci sašaptavaju i savjetuju da se čuvam, jer njih obuzme strah od spoznaja koje sam iznio u knjizi, bilo o ljudima ili događajima.

Dakle, otkrivam strah u očima Bošnjaka nakon što im moja knjiga „otvori oči“!

Global CIR: Poznavalac ste prilika u bošnjačkoj politici i Islamskoj zajednici BiH. Kako komentirate šutnju i jednih i drugih  povodom nedavnog terorističkog napada u Sarajevu, kada su ubijena dva vojnika OS BiH?

Latić: Da, istupanje Bakira Izetbegovića kao prvopozicioniranog političara i državnika kod Bošnjaka, može se ocijeniti šutnjom. On je jednostavno svoj stav kao osudu tog teorističkog čina „ugradio“ u saopćenja SDA i članova Predsjedništva BiH. Mislim da je to tipično njegovo ponašanje kad je ovaj problem u pitanju. Ranije je to radio, dakle izbjegavao oštriju osudu islamskog radikalizma, iz političkog interesa jer takve grupacije su gorljive pristaše SDA , pa čak i aktivisti. No, ovaj put se to može kvalificirati političkim kukavičlukom jer Izetbegović zna da je „dara prevršila mjeru“ i da će državni organi pod pritiskom međunarodne zajednice brutalno krenuti u obračun sa ovim problemom i moguće su opsežne racije i represija prema tzv. vehabijskim grupacijama. Izetbegović bi bio meta eventulanih kritika pa čak i osvete iz dva razloga; zašto ih kao svoje simpatizeri nije zaštitio i zašto je dozvolio takvu eventualnu represiju nad njima.

Reisul-ulema Husejn ef. Kavazović se , rekao bih, izvukao u posljednjoj sekundi time što je uzvratio na napade tih grupacije zbog pomijeranja vremena za učenje ezana iz pijeteta prema žrtvama pariškog masakra, a potom održao hutbu koju sam ja na svom portalu The Bosnia Times, okaraterizirao kao „lupanjem šakom o sto“.

Vidio sam, dakle, iz prve ruke kakva je reakcija javnosti i koliko je bilo hiljada „šerovanja“ tog naslova, iako su svi mediji prenijeli tu hutbu.

Sada bih ja, ako bih bio zlurad, ne daj Bože, mogao likovati zbog svega. Jer toliko sam apelirao da se „lupi šakom o sto“, da Islamska zajednica pozove u pomoć državu, kritizirao sam SDA zbog korupcije i vjerskog radikalizma, govorio da su to dvije „nemani koje će udaviti ideje te stranke“ itd. I zbog toga bio ezijet, uznemiravan, prijećeno mi, bio, da javno priznam i u životnoj opasnosti, jer su me bili targetirali neki opaki bradati ljudi itd.

Neću likovati jer se bojim da ovi koji će sad vršiti hajku i racije na tzv. vehabije ne uživaju moje simpatije niti podršku. Mislim na državne sigurnosne agencije, tužilaštva i sudove. Tako da nam predstoji još tenzija, a ne isključujem još političkog košmara.

Global CIRU svom posljednjem članku optužili ste direktno bošnjački politički vrh za saučesništvo u terorizmu. Možete li nam detaljnije objasniti svoju tezu?

Latić: Ako se naš bošnjački politički vrh, dakle kako stranački, tako i vojni i policijski brani od optužbi da oni nisu doveli tzv. mudžahedine u Bosnu, već strane obavještajne službe, posebno su optuživani Englezi i Hrvati, zašto isključiti mogućnost upliva obavještajnih službi u te radikalne islamske grupacije.

Ima nekoliko faktora koje ukazuje da ti ljudi; posebno su fenomen ti konvertiti, ljudi skloni kriminalu, koji su zbog toga boravili i u zatvorima, a danas su revnosni vjernici i džematlije, po svom psihoprofilu uvijek mogu učiniti ista djela razbojništva.

To nikako nije područje Islamske zajednice, niti ona ima ingerencija da tamo djeluje. To je društveni problem i samo državni organi imaju ingrencije da se bave time problemom.

Ta indolentonost prema ovim problemima koju je iskazala primarno vladajuća struktura SDA-ovih kadrova, izravno je dovodi u saučesništvo sa kriminalnim i čak teorističkim djelima tih i takvih osoba.

A ako se uzme u obzir da je zbog tog problema Alija Izetbegović morao stranku predati, bukvalno morao, jednom Sulejmanu Tihiću, kako je međunarodni faktori ne bi optužili i proglasili terorističkom organizacijom, onda ne mogu reći da je im nije poznato sa kakvim problemom i opakom ideologijom se suočava društvo, odnosno Bošnjaci kao narod.

Dakle, znali su a nisu htjeli ili nisu bili sposobni  da išta preventivno poduzimaju i da spriječe takva zlodjela.

Global CIR: Zašto većina istraživača ove tematike zaboravlja kako su samozvani „mudžahedini“ došli u Bosnu za vrijeme i pod blagoslovom Alije Izetbegovića?

Latić: Tu temu izravno raskrinkavam u svojoj knjizi „Sarajevski Armagedon“.  Dakle, u knjizi prvi put priznajem da sam bio „na vezi“ sa Ebu Harisom, jednim od prvih komandanata odreda El Mudžahid.

Mi, a sebe svrstavam u blizak krug osnivača SDA, nismo ništa znali o militantnim islamskim organizacijama u svijetu. To je razumljivo jer smo imali cenzuru medija u vrijeme komunizma. Posebno su bile cenzurirane vijesti iz islamskog svijeta.

Bili smo antikomunisti i stoga smo simpatizirali Talibane, koji se bore protiv ruske okupacije Afganistana. Pojma nismo imali o njihovoj ideologiji, niti su u vrijeme komunizma naši studenti iz Saudijske Arabije ispoljavali selefističke stavove.

Stoga mislim da se napad na New York desio prije rata u BiH niti jednom tzv. mudžahedinu ne bi bilo dozvoljeno da obuče uniformu Armije BiH.

I to je, kako sam davno ocijenio, pored Handžar divizije, najveća povjesna bošnjačaka hipoteka.

Global CIR: Ideologija ‘Muslimaskog bratstva’ još uvijek živi i u Islamskoj zajednici BiH, ali i u vodećoj bošnjačkoj stranci SDA. Kako danas gledate na taj pokret imajući u vidu činjenice da se ta ideologija povezuje sa fenomenom terorizma, i to kao ideološka podloga ovom zlu, naravno uz vehabizam?

Latić: Kao što svaka ideja i pokret kroz svoju povijest doživi devijacije, odnosno nasljednici osnivača najčešće već u drugoj ili trećoj generaciji malo jačeg pokreta pod krinkom raznih izgovora odstupe od izvornih ideja, tako se desilo i sa Ihvanima – Muslimanskom braćom koje je osnovao Hasan El Bena. Ako vidite biografiju tog čovjeka shvatit ćete da je kao mladi student uočio jedan problem vesternizacije muslimanskih masa i odlučio aktivno djelovati. To je vrijeme kolonijalne dominacije kršćanskih zemalja na Bliskom Istoku. Posebno je Egipat zbog geopolitičke važnosti Sueskog kanala, primarno za Englesku, bio izložen nemilosrdnoj i nesmiljenoj propagandi o superiornosti zapadne kulture u odnosu na islamsku.

Oni su propagirali panislamizam i stoga je njihov pokret imao eho diljem islamskog svijeta pa i u Bosni. Ali, mnogo više je Kairo, kao grad EL- Azhara, bio čežnja mladih islamskih studenta diljem svijeta.

Tako da ni tehnički nije bilo moguće izvršiti neki konkretan utjecaj na bosansku muslimansku omladinu iz Kaira. Više su „Ihvani“ bili uzor mladim muslimanima da se i oni nešto bune protiv režima i okoštale uleme itd. Mladost je takva, vjeruje da je njihova ideja najprogresivnija itd.

Imao sam priliku boraviti u Kairu i susresti se, tajno (!), sa nekim starim pripadnicima Ihvana koji su boravili dugo po zatvorima i slove za harizamtične vođe bratstva. Na mene su ostavili utisak dobrodušnih gimnazijskih profesora, ništa više.

Mislim da postoji mit o Mladim muslimanima, pa tako i Muslimanskom bratstvu.

Global CIR: Da li obračunavanje sa duhovima prošlosti u okviru bošnjačkog korpusa sprječava Redžep Tayip Erdogan i njegova AKP, koji imaju veliki utjecaj na vodeće ljude SDA i Islamske zajednice, a sama stranka je proizašla iz pokreta bliskom Muslimanskom bratstvu?

Latić: Ma, to je to o čemu sâm govorim. Kriza je ideja i autoriteta u islamskom svijetu. Posebno Ak Partija traga za tim i u tu svrhu koristi imidž i harizmu Alije Izetbegovića. Ali, da Vas podsjetim da je Izetbegović prvi put boravio u Kairu 1992. I da je održao predavanje, a domaćini su mu bili stariji članovi Muslimanskog bratstva. Tad ga, kao predsjednika BiH, nije htio primiti Hosni Mubarak. A znam da je Izetbegović surađivao sa Mubarakom i da su se dopisivali.

Tajib Erdogan to radi drugačije i mnogo, mnogo trasprentnije ispoljava svoju ideologiju.

Global CIR: Ko ima najviše koristi od tog navodnog „bošnjačko-turskog“ prijateljstva, ili AKP-SDA prijateljstva?

Latić: Nažalost, to je baš tako. Te dvije posestrimske stranke, uz to još i vladajuće u svojim zemljama, imaju potpuni monopol nad svim segmentima odnosa između ova dva naroda. Kontroliraju, diktiraju i rade to vrlo vulgarno i benvalentno: finansije, kulturu, medije pa čak imaju izravan utjecaj i na religiju.

Ali, tako je sa malim narodima. Tako su Iranci poslije revolucije Imama Homeinija mnogo radili na propagandi islamske revolucije. Poslije rata su ‘selefije’ uložile milione dolara u propagandu (davu).

E sad imamo najezdu Turaka i turskih organizacija…

Srce me boli za omladinom koja se prodaje i postaju poltroni onima koji viču: “Dođi da Tajib nešto da“.

Ono što se kao najopasnije po naše društvo pokazalo, a rezultat je suradnje AK Partije i SDA, je ostrašćenost koju je lider Bakir Izetbegović iskazao tokom kampanje. Navodno su to od njega učinili turski eksperti za kampanju. Navodno je 15 eksperata AK Partije vodilo izbornu kampanju Bakira Izetbegovića. Ne daj Bože da je Bakiru Izetbegoviću krenulo kako mu je izgledalo kad je postao „dirigent“ političke moći! Sigurno bismo do sada imali sektaške sukobe diljem Bosne među Bošnjacima.

Global CIR: Imate li odgovor otkuda su se pojavile ovolike arapske investicije, prvenstveno u Kantonu Sarajevo, ‘šta’ ili ‘ko’ se krije iza tog fenomena?

Latić: To je kontunuitet jedne grupe ljudi iz „prvog ešalona“ SDA koji su tokom rata ostvarili kontakte sa liderima arapskih zemalja i oni sad lobiraju i zamjenili su politiku konsaltingom. Tipičan primjer je Haris Silajdžić. Poslije Alije Izetbegovića bio je najharizmatičniji Bošnjak, a sad ga možete sresti pored hotel Evropa u kačketu, i sa laptopom pod miškom.

Ali, gotovo je, čini mi se. Nakon terorističkog napada u Rajlovcu, prisjeo im je konsalting  i taj „zeleni dolar“ koji je brutalno ulazio u Sarajevo sa jasnim geostrateškim ciljem utjecaja zemalja zaljeva.

Global CIR: Ima li neko među bošnjačkim političarima sa jasnom vizijom kako riješiti nagomilane probleme u BiH,  na političkom i na ekonomskom planu?

Latić: Nema! Ali, moguće je očekivati da se Fahrudin Radončić želi dokazati na ovom ekonomskom planu. I ako dobije šansu, pa i pare od evropskih institucija, a ne arapskih fondova, vjerujem da će nešto uraditi.

U političkom smislu on je u vrlo nezavidnoj situaciji jer mu je partner neko ko ga je već deceniju satanizirao.

Global CIRMnogi će okriviti Dayton za sve probleme u BiH, a da li je i u ovakvom ustavnom okviru moglo biti urađeno više?

Latić: Ma već sam i to govorio kako je Dejtonski sporazum zlatan, kakve su ga budale sprovodile. Ludaci su od njega napravili luđačku košulju. Toliko se toga moglo dobro učiniti u okvirima postojećeg Ustava, svak na svojoj strani, ali problem je bio u izopačenim ideologijama, koje su se regenerirale kroz lidere političkih (nacionalnih) stranaka.

Kao što sam govorio i to da ponovim da je ZVANOBIH veće civilizacijsko dostignuće od Dejtonskog sporazuma, i da novi Ustav treba biti kompromis ovoga dvoga. Dejtonski sporazum je suhoparan, pravno racionalan, politički izbalansiran, i u njemu nema duha Bosne za razliku od ZVANOBIH-a.

I na koncu, ZAVNOBIH  je jedini sporazum među narodima BiH koji su predstavnici naroda sami sačinili. Svi drugi sporazumi, odnosno odluke o Bosni doneseni su izvan njenih granica i kumovale su im svjetske sile.

 

 

Za Global CIR razgovarao: Amel Jašarević/28. 11. 2015.

Komentiraj