SEJFUDIN TOKIĆ ZA GLOBAL CIR: Bošnjacima je zakazan novi rat!

intervju-slika
Razgovarao: Amel Jašarević

O položaju Bošnjaka u manjem bh.  entitetu, rezultatima popisa te  aktuelnom političkom i sigurnosnom  trenutku u BiH, razgovarali smo sa  liderom Bošnjačkog pokreta za  ravnopravnost naroda Sejfudinom  Tokićem!

 

Global CIR: Na čelu ste Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda. Kakav je onda položaj Bošnjaka kada u matičnoj državi imamo pokret koji se bori za našu ravnopravnost?

Tokić: U principu to je suština političkog položaja, identiteta, kulture i ukupne egzistencije Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, ali i cijeloj regiji. Bošnjački narod ne traži ništa drugo, nego samo ono što imaju svi drugi narodi, i u tom pogledu  mi te zahtjeve moramo iskazati jasnije i glasnije. Naša formulacija o Bosni kao matičnoj državi Bošnjaka se unutar nekih bošnjačkih, takozvanih, akademskih i novinarskih krugova doživljavala prije nekih dvije-tri godine kao radikalna izjava.

Bošnjački narod ima pravo na svoju državu. Konstitutivni narodi, kao sintagma je komunistička izmišljotina i ne psotoji ni u jednoj pravnoj enciklopediji, leksikonu, niti u ustavno-pravnom sistemu bilo koje države. Postoje prava, definisana međunarodnim  standardima, a ta prava se moraju poštovati i u BiH i u interesu našeg naroda jeste da što perije budu primjenjene te konvencije. Ovdje pogotovo mislim na deklaracija o svim ljudskim pravima i slobodama, koja je sastavni dio ustavno-pravnog sistema BiH, i tada će se etnička prava definisati na način kako se definišu u svim zemljama Evrope: kulturna, vjerska i druga prava. Sadašnja rogobatnost sistema u kome se provodi diktatura manjine nad većinom, čak do nivoa osporavanja postojanja države je nešto iz čega bošnjački narod mora i može izaći, prvenstveno svojim unutarnjim konsolidovanjem i definisanjem nove bošnjačke politike.

Global CIR: Šta su prioritetni ciljevi ovog pokreta?

Tokić: Mislim da je ono što je najprioritetnije u ovom trenutku položaj i pozicija bošnjačkog naroda u manjem bh. entitetu, odnosno na teritoriji genocidom nastale RS. Položaj Bošnjaka i ukupnog nesrpskog stanovništva, određuje položaj države BiH na tim teritorijama. Sa drastičnom diskriminacijom Bošnjaka, pokušajima nasilne pravoslavizacije i srbizacije,  onemogućavanjem isticanja državnih obilježja, koja su obavezujuća na svim institucijama od opština, gradova, javnih preduzeća i ustanova, u oblastima obrazovanja, kulture, zdravstva, se pokazuje u stvari ta secesionistička namjera srpske pročetničke, neofašističke politike, koja upravo ovih dana pokušava realizirati završetak svojih planova oko novog genocida i uništenja Bošnjaka, odnosno uništenja države BiH, gdje oni to sada i otvoreno govore.

Global CIR: Posebno ste bili aktivni uoči popisa stanovništva, kada ste pokrenuli kampanju „Bitno je biti Bošnjak“. Da li ste zadovoljni učincima te kampanje i kako komentirate odugovlačenje u objavljivanju zvaničnih rezultata popisa?

Tokić: Popis je bio vrlo kritična tačka za bošnjački narod, obzirom da se u njega ušlo u vrijeme kada još uvijek nije proveden Dejtonski mirovni sporazum i prava svih da se vrate nesmetano u svoje domove, na svoju imovinu i kada je najveći broj Bošnjaka iz manjeg entiteta još uvijek u situaciji da ne može da živi tamo, gdje je bio prije genocida i agresije na državu Bosnu i Hercegovinu. Na popis su bošnjaki predstavnici pristali nakon velikog pritiska, koji je na njih vršen i popis je organizovan po zakonu koji je bio duboko diskriminirajući za najbrojniji bošnjački narod. I pored svega toga mi smo se upustili u jednu vrstu teškog zadatka, da nakon više od sto godina onemogućavanja bošnjačkog naroda da se izjasne kao Bošnjaci, da kažu da govore bosanskim jezikom, obezbjedi jednu vrstu afirmacije nacionalnog identiteta, jer smo se suočili sa otvorenom kampanjom protiv Bošnjaka,  sa ciljem da se Bošnjaci zbune i podijele.

I vi se sjećate da su bile desetine emisija na javnim servisima, koje prvenstveno financiraju građani bošnjačke nacionalnosti, emisije sa nazivima: „Dolazi popis, kako će se Bošnjaci izjasniti.“ Vlade nekih zemalja su dale stotine pa i milione maraka da bi se razvijala kampanja tpa „Zašto ne čovjek“ i „Čovjek prije svega“. Sve su to bile kampanje koje su se prvenstveno vodile na prostorima sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, u kojima su učistvovali i aktivisti poslani direktno iz Srbije i Hrvatske. Uz pomoć svih stuktura našeg naroda, formirao sam i definisao naziv te koalicije „Bitno je bit Bošnjak“, koja je pobuhvatala nekoliko stotina nevladinih organizacija u svim dijelovima BiH , ali i u dijaspori, koja je iznijela jedan veliki teret uz punu podršku Islamske zajednice i akademske zajednice bošnjačkog naroda. Mislim da smo postigli jedan nevjerovatno dobar rezultat s obzirom na planove naših dušmana. Na tom popisu smo popisali 54% Bošnjaka u okviru ukupne strukture stanovništva BiH.

Kad se popis završio bilo je jasno da oni, koji su žurili sa popisom, nisu zadovoljni sa popisom, pa smo imali paradoksalnu situaciju da rezultati popisa nisu toliko važni. Nama su objašnjavali, prije popisa,  da se ne može odvijati život ukoliko ne popišemo koliko imamo krava, ovaca, stambenih jedinica, zemljišta i odjednom svi ti podaci nisu bitni. Više od godinu i po dana rezultati popisa čekaju na završno objavljivanje, oni su uneseni u kompjuterske sisteme.

Vrlo je jednostavno, pokušava se uvođenjem novih kriterija i pravila, smanjiti, brisati pripadnici prvenstveno Bošnjačkog naroda, smanjiti struktura stanovništva i u tom kontekstu posebno je indikativno da ih planiraju brisati po sistemu tzv. nerezidentni  Bošnjaci, a to su pripadnici našeg naroda u prostorima gdje su najviše stradali, poput Istočne Bosne, Srebrenice, Zvornika, Kozluka, Višegrada, Foče, Priijedora, Doboja i svih onih centara gdje smo imali masovne logore, egzekucije i gdje čak potraga za sekundarnim grobnicama još uvijek nije završena. To je ništa drugo nego pokušaj novog genocida nad Bošnjacima, jer su tzv. nerezidentnim Bošnjacima, koje planiraju isključiti iz strukture stanovništva, proglasili upravo one ljude, koji su bukvalno spasili život bježeći ispod četničkog noža, iz logora i najstrašnijih zločina i spasili se tako što su otišli u treće zemlje.

Čvrsto sam ubjeđen da u ovom trenutku nema tog Bošnjaka koji će imati hrabrosti pristati, niti ijedan ima legitimitet da pristane na novi genocid nakon genocida 1992-1995, a to bi bio administrativni genocid isključenja iz strukture stanovništva onih, koji su uspjeli preživjeti pored morbidnih planova četničke, velikosrpske politike.

Global CIR: Danas živite na relaciji Sarajevo-Banja Luka i upoznati ste sa uslovima  i atmosferom u kojima žive Bošnjaci na cijelom prostoru BiH. Imaju li Bošnjaci iz FbiH, a prije svega političari iz Sarajeva, uopće predstavu kako žive povratnici u RS?

Tokić: Jedan od glavnih ciljeva našeg angažmana u manjem bh. entitetu je bio da skrenemo pažnju većinskom bošnjačkom stanovništvu na situaciju koja vlada na ogromnom dijelu teritorija BiH. Tortura, očita diskriminacija pa čak i nasilna srbizacija samo su neki od problema sa kojima se naši ljudi susreću. Ako imate u svim osnovnim školama i obdaništima sliku Sm. Save iznad ulaza, gdje se djeca tjeraju da pjevaju na muzičkom duhovne pravoslavne pjesme, za vaskrs da boje jaja i sl; ukoliko škole nemaju dan škole, nego imaju krsne slave. Da ne govorimo da su sve ulice i nazivi škola preimenovani u četničke vojvode, u historijske ličnosti, koje su u principu neposredno i posredno doprinosili ranijim genocidima nad Bošnjacima. Imate stimulativne mjere za uzgoj svinja u bošnjačkim sredinama, 10-15 puta primamljivije nego za uzgoj druge vrste proizvoda iz oblasti poljoprivrede i stočarstva. Sve navedeno daje nam za pravo možemo govoriti o nastavku jedne politike koju je Garašanin definisao u Načartaniju, a to se ogleda u sljedećem sistemu:  jednu trećinu Bošnjaka pobiti, drugu trećinu protjerati, a ona trećina koja je po tim planovima opstala i još uvijek živi na teritoriji genocidom nastale RS, treba pokrstiti ili prisilno natjerati. Naravno oni u tim planovima neće uspjeti, jer sam naš boravak tamo i aktivnosti koje provodimo pobudila je veću pažnju medija u Federaciji i Sarajevu, i da sarajevska politička scena počinje shvatati, da je nemoguće odbraniti Bosnu pa ni Sarajevo ukoliko se bude branilo na Kozijoj Ćupriji. Ljudima polahko postaje jasno da, ukoliko se ne sačuva bosanskohrecegovački karakter Trebinja, Foče, Višegrada, Bijeljine, Zvornika, Doboja, Banja Luke, Gradiške,  Prijedora, jednostavno BiH nećemo moći očuvati.

Slikovni rezultat za SEJFUDIN TOKIĆ
Vučić ima dva prijatelja: Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika

Global CIR: Nedavno ste uhapšeni u Banja Luci prilikom isticanja zastave Bosne i Hercegovine, ali i zastave sa ljiljanima pod kojom je BiH postala članicom UN-a. Neposredno prije hapšenja rekli ste da Bošnjaci nemaju vremena više čekati da Srbi i Hrvati zavole Bosnu. A koliko će Bošnjaci još čekati lidera koji će se znati i moći suprotstaviti antidržavnom pohodu Milorada Dodika?

Tokić: Oni koji danas legalno predstavljaju Bošnjake, i u RS-u i na nivou BiH, naprosto nemaju adekvatnu politiku, nemaju definisane ciljeve. Imao sam priliku pričati sa većinom tih ljudi i predstavnicima akademske, kulturne, vjerske zajednice našeg naroda i bio sam zapanjen da ustvari ne postoje politički ciljevi, jasno definisani. Odnosno, ne postoji odgovor tih ljudi koji kao nas vode na pitanja: Gdje nas to vode? Šta je to cilj? Moram vam reći da sam ostao zapanjen da se ti njihovi programi većinom svode na objašnjenja, kako će Srbi prestati biti četnici i da će zavoljeti BiH, iz čega bi se dalo prosuditi da Bošnjaci trebaju čekati da Srbi i Hrvati zavole Bosnu više nego što je sad vole i da će je zavoljeti oni koji je sad ne vole, što je potpuno nerealno očekivati u postojećoj homogenizaciji, kada se RS u akademskim i političkim krugovima srpske politike definira kao najveći ratni politički uspjeh Srba u posljednjih 200 godina.

Druga neka opcija, koju sam mogao čuti je „pa dobro nama je cilj ući u EU i NATO“. Naravno da je to naša želja, ali ta naša želja ne zavisi od nas, nego od NATO-a i EU. Mi smo već svjedoci iskustava u regiji da se tamo ne ulazi tako što budete dobar izvršilac postavljenih  standarda i zadataka, pa kad ispunite onda kažu: „E sad ste zaslužili“. Jer da je to tako nikada ne bi pola Kipra ušlo u EU, niti bi mogla, bez ikakve želje da aludiram bilo šta ružno na Bugarsku, koja je prva priznala državu BiH, ne bi se moglo desiti da Bugarska i Rumunija, po nivou ekonomskih i demokratskih standarda, uđu daleko prije ili ranije nego što je jedna Hrvatska, koja je realno po svim standardima bila ispred.

Prema tome mi nemamo definisanu bošnjačku politiku, a jedan od ciljeva ovog pokreta jeste da promoviše, novu bošnjačku politiku, aktivnu politiku. Naravno da želimo u EU i NATO, i trebamo što prije sve učiniti da to realiziramo, a šta ako nas ne prime? Hoćemo li mi onda odustati od Bosne kao države. Jel’ trebaju Turci odustati od toga zato što ih decenijama ne prihvataju pored njihove  vrlo validne aplikacije za ulazak u EU. Radi se o tome da, s obzirom da nemamo definisanu bošnjačku politiku, ne možete imati ni lidera.

Global CIR: Znači li to da vi među bošnjačkim političarima ne vidite ni jednog doraslog izazovima sa kojima se danas suočavaju Bosna i Bošnjaci?

Tokić: Ne vidim ni jednog političara, u ovom trenutku, koji može narodu objasniti kuda nas vodi, i šta je naš cilj. Od perioda agresije do danas u principu mi kaskamo za događajima, što najbolje pokazuje svojevrsno, organizovano, medijsko, propagandno spinovanje mirovne inicijative Vučića,  koji je izlobirao donošenje veta, koji je uložila Rusija na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici i pored toga što su sudovi UN-a, donijeli sudske odluke o genocidu, s obrazloženjem da će situacija biti stabilna i normalna ako se ne usvoji takva rezolucija. Upali smo u tu zamku da mi to potvrđujemo.

Ubrzo poslije toga i protiv volje bošnjačkog naroda, Izetbegović je u principu pozvao Vučića da dođe na šehitluke u Potočare. Par dana poslije, po već unaprijed dogovorenom scenariju, koji je imao Vučić, Izetbegović je otišao u Beograd, boraveći tamo u ambijentu u kome je izbjegao kazati da je nad njegovim narodom počinjen genocid. Naši političari, u principu prihvataju jednu vrstu inicijative, koja podrazumijeva tezu „Mi smo za pomirienje, ali u Srebrenici nije napravljen genocid“ ili  „Mi smo za pomirenje, ali nemamo se mi tu šta izvinjavati“. Vučić se uopšte nije poklonio žrtavama tamo. On je ponosno stajao, samo ne znam na šta? Jel’ na svoju četničku prošlost ovdje iznad grada Sarajeva ili na svoju ulogu u pripremi novog genocida, koji se očito priprema i o kojem se očito razgovaralo samo par dana prije nego će Predsjedništvo otići u Beograd, u iste kancelarije u kojima je Vučić grlio Dodika, i gdje je desetinama puta grleći ga govorio da je to jedan od njegovih naboljih prijatelja. Politički su ove događaje obilježili Vučić i njegova dva dobra prijatelja, Milorad Dodik i Bakir Izetbegović. To pokazuje da legalni vođa bošnjačkog naroda, Izetbegović, nema jasne definisane ciljeve politike koju vodi u ime bošnjačkog naroda i da naprosto kaska za događajem i vjerovatno će ponovo na neku inicijativu iz Beograda pasti u sličnu ili istu zamku. Da ne govorim o tome da se Parlament BiH pod pritiskom izvinjava Vučiću za naočale, koje mu je kako se na snimku vidi srušio njegov tjelohranitelj, ali i da se sam događaj iz Srebrenice dovodi do mita, poput Kosovskog mita. Vučić je, a ja sam bio tamo, istjeran iz šehitluka, otvorenim nezadovoljstvom, skoro svih ljudi tamo. Tamo nisu bile nikakve budale, tamo nije bilo Bošnjaka koji je bio sretan što je vučić došao. I onaj ko mu je rekao da dođe, i ko je institirao da dođe u takvoj situaciji su prvenstveno politički odgovorni za incident.

Naravno, osuđujem taj događaj, jer sam čovjek koji zagovara politiku nenasilja, ali mislim da su te stvari predimenzionirane i iscenirane te da su dobile sasvim drugu konotaciju i funkciju.

Global CIR: Kako objasniti činjenicu da inicijative o ukidanju RS-a više ne dolaze iz Federacije, niti ih spominju bošnjački političari? Zašto su se ušutili po pitanju ukidanja RS-a, i ko je kriv što manji entitet polahko postaje jedna normalna, uobičajena stvar-nešto što se podrazumijeva i što treba prihvatiti kao realnost?

Tokić: Odgovor na vaše pitanje, koje sadrži čitav niz pitanja bih počeo rečenicom:„Sudbina Bosne prvenstveno zavisi od Bošnjaka.“ I zato mogu bjelodano argumentirati, vrlo jasno i glasno, da je bošnjački narod danas apsolutna većina stanovništva u Bosni i Hercegovini. Bošnjački narod je odbranio ovu državu, kao kičma, ne umanjujući doprinos ni jednog patriote druge nacionalnosti, ali to je bila agresija na Bosnu i bošnjački narod i u ovom trenutku uglavnom smo mi krivi zbog svega toga, odnosno oni koji su vodili politiku u ime bošnjačkog naroda.

U principu RS, koju mi danas imamo, nije RS dejtonska, nego je to Karadžićeva RS. Po svom sadržaju ona je Karadžićeva, jer se ona naziva isključivo srpskim teritorijima, srpskim zemljama kako piše u udžbenicima , kako svaki dan na dnevnicima se potencira, u javnim servisima. To je teritorija na kojoj se ne dozvoljava Bošnjacima da se izjasne kao Bošnjaci, u kojem se našoj djeci ne omogućava školovanje na bosanskom jeziku, što je jedini dio Evrope, jer u Srbiji, Crnoj Gori i svim zemljama evrope, koje sam ja obišao bošnjačka djeca bez problema mogu ići u škole i učiti bosanski jezik. Dakle mi imamo najveći stepen diskriminacije  na tlu Evrope upravo u RS-u, od srpske pročetničke, neofašističke politike nad Bošnjacima . To se smišljeno radi sa ciljem da se ti Bošnjaci preplaše, da se ti Bošnjaci pokolebaju u svom opstanku i da taj teritorij dovedu do etnički čistog teritorija, kako je to projektovano politikom genocida i ratnih zločinaca Karadžića, Mladića, Miloševića i te ekipe koja je dobila i svoje oficijelne, zvanične, pravosnažne međunarodne presude, presude UN-a. Tako da je kolebljivost Bošnjaka i njihovih lidera neobjašnjiva. Ona se može objasniti nepatriotskim djelovanjem, neodgovornošću, nekompetetnošću i jednom vrstom konformizma, a moram reći i u mnogim elementima, kada se radi o bošnjačkim predstavnicima u institucijama RS-a, otvorenom potkupljivošću, koja ide to tih granica da čitav niz Bošnjaka danas u institucijama RS-a radi protiv interesa Bošnjaka, i radi direktno u funkciji pročetničke, neofašističke politike.

Mi smo ostavili to područje divljanju četničke politike. 15 februara u sve 63 opštine tog entiteta postrojene su bile četničke jedinice, uz svu dekoraciju, ikonografiju i oružje. Svake nedjelje ispred pravoslavne crkve, u gradu jednog od najvećih zločina na tlu Evrope poslije 2. svjetskog rata, u Prijedoru, se postroje četnici i sa kompletnom opremom prošetaju Prijedorom. Pri svemu tome, preko 400 pripadnika MUP-a RS-a i drugih obavještajno-sigurnosnih službi, koji su učestvovali u akcijama etničkog čišćenja, genocida, klanja, masovnih silovanja, danas rade u tim strukturama, a taj MUP RS, koji je zadržao te kadrove, čak kao vodeće, je oficijelno , pravosnažnom presudom presuđen kao struktura koja je kriva za genocid u Srebrenici.

Naši političari, mediji i kompletna javnost o tome šuti. Mislim da se u tom pogledu situacija popravlja, jer pokušavamo maksimalno doprinijeti da se istina o RS-u iskaže i da ljudima postaje jasno, nemoguć je opstanak BiH, ukoliko opstane RS. Ne može opstati ovakva RS i BiH. To su nekompatibilne stvari, to svi vidimo. Mi imamo trenutno zaleđeni sukob, zaleđeni sukob na tlu BiH, koji se prikriva, čistim ignorisanjem problema, koji narasta, i koji može narasti do genocida. To nam pokazuje i masovna hapšenja u brobi protiv navodnog terorizma, koji su upravo isti oni koji su učestvovali u etničkom čišćenju, predvodili masovne akcije policije u navodnom traženju terorista i koje su bile usmjerene na lidere povratka Bošnjaka, na lidere zajednica Bošnjaka, na ljude koji su imali najveći ugled u vjerskom, političkom, privrednom životu. Naši kadrovi su na sve to ostali nijemi. Semiha Borovac, ministrica za ljudska prava i izbjeglice, još nije otišla na lice mjesta. Naši predstavnici u RS-u, predvođeni Adilom Osmanovićem, i poslanici u Narodnoj skupštini glasali su za Dodikov zakon o javnom redu i miru, kojim je dozvoljeno gonjenje ljudi čak zbog statusa i postova na facebooku. Preko dvadeset ljudi je uhapšeno po toj logici. Naravno Osmanović sjedi kao ministar i ništa ga se to ne tiče. Moramo uvesti odgovornost za učinjenje političke promašaje i greške koje plaća skupo naš narod. U RS to vrlo često graniči sa plaćanjem životom, jer malodobnoj djeci su prilikom tih akcija izmišljenog terorizma, prislanjali duge cijevi na čelo.

Američka administracija nikada nije incident u Zvorniku nazvala drugačije , osim kao incident, a naši Zvizdić, Izetbegović, Adil Osmanović i svi ostali su to nazvali terorističkim djelom. Na bazi čega? Ako znamo, a danas je internet doistupan svima, da je terorizam sistem aktivnosti koji bi trebao dovesti do masovnog zastrašivanja stanovništva i struktura radi nametanja ideologije i politike? Koju je to rahmetli Nurdin politiku htio nametnuti. Možda islam? Da ne govorim o drugim činjenicama da je taj ubijeni policajac bio pripadnik MUP-a, koji je osuđen pravosnažnom presudom za genocid. Naravno osuđujem ubistvo, ali način na koje je ono tretirano kao i dan žalosti i sahrana provedena pod punom četničkom i velikosrpskom retorikom je na sramotu svim bošnjačkim predstavnicima koji su učestvovali u čitavoj ovoj stvari.

Slikovni rezultat za SEJFUDIN TOKIĆ
Odvija se proces “ukrajinizacije BiH”!

Global CIR: Kakva je danas uloga „međunarodne zajednice“ i može li joj se vjerovati?

Tokić: Međunarodna zajednica je konglomerat različitih političkih interesa. Mi imamo u principu garancije UN-a za provedbu Daytonskog sporazuma. Svo bošnjačko iskustvo kroz daleku historiju, ali i onu najnoviju, pokazuje da mi ne smijemo vjerovati. Bošnjacima i Bosni je zakazan rat, jer po istom scenariju Dodik je organizovao sabor SNSD-a, kao što je Radovan Karadžić organizovao Skupštinu srpskog naroda.

Deklaracija narodne skupštine RS-a decidno je iskazala političku volju svih srpskih poslanika da oni neće da priznaju Ustavni sud BiH. A sada imamo organizovanje referenduma u kome se, o kojem se počinje pregovarati, pri čemu bošnjački lideri imaju rješavanje tog problema na nivou dječije pameti: Mi ćemo zamoliti Vučića da on urazumi Dodika. To je gubitnička pozicija za bošnjački narod. Sve to pokazuje da Bošnjaci moraju biti svjesni, da je nama rat zakazan i da se mi realno i za tu opciju trebamo pripremati. Prije te opcije možemo mi organizovati referendum, koji će uključiti i opredjeljenje, koje je osporavano od Ivanića, a koji je presudno izabran bošnjačkim glasovima, da BiH ne može u NATO, sve dok Srbija ne uđe, što je smiješno. Na tom referendumu trebamo da se izjasnimo o ukidanju entiteta i o apsolutnim prioritetima spoljne  politike: ulazak u NATO i EU. Mi ovdje imamo očit pokušaj ukrajinizacije BiH na koju Bošnjaci šute. Naravno da ona mogu doživjeti sudbinu Ukrajinaca. To bi historijsko iskustvo mogli imati, jer mi radi srpsko-četničkog hatara mi nismo htjeli legalno izvesti oružje ukrajinskom MUP-u – zato što bi to poremetilo naše odnose sa četnicima.

Global CIR: Planirate li se politički angažovati u smislu osnivanja stranke ili kandidature?

Tokić: Mislim da su u ovom trenutku stranke ograničavajući faktor, formiranja i definisanja nove bošnjačke politike. Bošnjaci su kroz historiju pokazali najveću prijemčivost bošnjačim pokretima. Prvi takav pokret je bio pokret Husein kapetana Gradaščevića, za autonomiju koji je urušen izdajom unutar bošnjačkih krugova i turskom vojnom i političkom intervencijom.

Drugi naš pokret, koji je između dva svjetska rata očuvao naš identitet, je JMO, koju je formirao i vodio Mehmed Spaho i ona je opstajala i uspjela sačuvati BiH u vrlo teškim okolnostima i bošnjački narod između dva svjetska rata, kada je ta država u jednom periodu bila definisana kao Kraljevina SHS.

Treći pokret, je bio pokret koji je formirala SDA, Alija Izetbegović, Mustafa Cerić i čitav niz prvaka. On je imao karakter pokreta, jer su ljudi emotivno i danas vezani za taj pokret. Današnja SDA je po svemu daleko od tog pokreta osim emotivne konekcije, koju ljudi doživljavaaju sa prvim predsjednikom Izetbegovićem. Mi u ovom trenutku nemamo niti viziju, niti ozbiljno političko djelovanje u očuvanju BiH i brigu o Bošnjacima, ne samo u matičnoj državi BiH, nego se Bošnjaci i Bosna moraju brinuti za Bošnjake u Sandžaku i dijaspori. Nažalost njihove slabosti su takve, da sad Bošnjaci iz dijaspore veću brigu iskazuju za državu, nego li je iskazuju pripadnici tih stranaka.

Mislim da nije prioritet formirati neku stranku. Ovaj pokret već djeluje kao politička struktura, naši ciljevi su duboko politički. Učestvovao sam na izborima za predsjednika RS-a, i imajući u vidu ukupne uvjete i ambijent, ponosan sam. Osvojio sam 30% bošnjačkog biračkog tijela na tim izborima, pobijedio u dijaspori, učestvovao u povećavanju broja ljudi koji su glasali iz dijaspore. Nažalost u izbornom procesu se desilo da se broj Bošnjaka, koji je glasao unutar manjeg bh. entiteta značajno smanjio. Tako da su za mene opstanak Bošnjaka i promjena postojeće strukture RS-a, ukidanje ovakve RS, najprioritetniji zadataci za Bošnjake.

 

Za Global CIR Amel Jašarević/28. 07. 2015.

Komentarion this Post

  1. dobar text a Semiha Borovac je samo KAO FIGURA …BOZE ZENO STO SAPAVAS…

    Reply
  2. BRAVO GOSP.TOKICU!JEDINI KOJI GOVORI ISTINU….BRAVO

    Reply

Komentiraj