VLASTIMIR MIJOVIĆ ZA GLOBAL CIR: Zbog budućnosti ove zemlje važno je da se neka stara klupka konačno raspetljaju!

intervju-slika
Razgovarao: Amel Jašarević

Naš današnji sagovornik je Vlastimir Mijović, poznato ime bh. novinarstva, čovjek koji već dugi niz   godina prati i analizira našu političku i društvenu zbilju.

Rođen je 1956. godine u Foči — BiH, a osnovnu školu, gimnaziju i Fakultet političkih nauka — Odsjek žurnalistike, završio je u Sarajevu, u kojem živi od 1964. godine. Tokom gotovo četiri decenije profesionalnog rada u novinarstvu, djelovao je u vodećim medijima, kao novinar, glavni urednik, dopisnik.

Od 1979., kada je počeo njegov novinarski angažman u sarajevskom sedmičniku ‘Naši dani’ do danas, napisao je više hiljada novinskih tekstova, analiza i komentara koje su objavljivane u Oslobođenju, Mladosti, Svijetu, Dugi, Slobodnoj Dalmaciji i mnogim drugim domaćim i inostranim medijima.

U periodu 1997-2000. urednik je i voditelj 70-minutnih političkih talk-show emisija “Argumenti” i “Otvorena vrata” na tadašnjoj TV BiH, koje su u toj kategoriji bile najgledanije u BiH i emitovane u prime-time terminu.

Za svoj novinarski angažman dobio je priznanje “Novinar godine 1998”, u izboru Udruženja novinara Bosne i Hercegovine.

Sa njim smo razgovarali o trenutnim previranjima na domaćoj političkoj sceni, ali i o stanju u novinarstvu te ukupnom stanju moralnih vrijednosti u našem društvu.

GLOBAL CIR: Kako komentirate hapšenje lidera SBB-a i sve ono što je pratilo ovaj slučaj?

– Hapšenje je logični slijed sumnji u pokušaj Fahrudina Radončića da utječe na svjedoka u procesu Naseru Keljmendiju. Ako su Dautbašić i Šahmanova okrivljeni da su radili po njegovom nalogu, onda je on najodgovorniji.

Tužilaštvo to, međutim, mora da dokaže. Tada ćemo vidjeti da li se radi o podvali Radončiću ili je on zaista kriv.

Do tada, političke kuhinje vriju, čak i sa nekim porukama da sve to nije trebalo činiti, jer je Radončić važan čovjek. Pred zakonom svi treba da budu jednaki, premda nisam siguran da će toga puno biti i nakon ove afere. Mnogo teži prijestupi su mnogima zaboravljeni i nisu dolazili do suda. Ovaj put je nekome bilo stalo da se ispoštuju sumnje Tužilaštva, što pokazuje da Radončić i nema tako jaku zaleđinu kako su mnogi mislili da ima. Da ima, i on bi, kao i šefovi drugih partija na vlasti, lako amnestirao svoje ljude, a pogotovo sebe.

GLOBAL CIR: Kada pogledamo trenutnu situaciju na političkoj sceni, ko najviše profitira od  hapšenja i procesa protiv Radončića?

– Još je nejasno ima li tu za nekoga profita i hoće li ga uopšte biti. Logika kaže da bi to najviše trebalo ići u korist SDA, jer bi, ako se dokažu sumnje protiv Radončića, kredibilitet SBB-a jako pao i ta stranka ne bi više uzimala glasove od SDA, kao što se desilo prilikom izbora 2010-te i 2014-te.

Sigurno je jedino ko je gubitnik. To je Radončić, čija stranka je bačena u veliki vrtlog. No, ukoliko se pokaže da hapšenju nije bilo mjesta, ukoliko ne dođe do podizanja optužnice, tada bi Radončić mogao postati veliki pobjednik. Mislim da bi se javno mnijenje dramatično okrenulo na njegovu stranu.

GLOBAL CIR: Da li mislite da će Fahrudin Radončić progovoriti o devedesetim godinama i ranim dvijehiljaditim te svemu onome što je imao priliku vidjeti i čuti, a što je dugo skrivano od javnosti?

– Mnogi se, kad ih udari ruka zakona, okrenu osveti. Moguće je da bi, ako mu se dokaže krivica, i Radončić “propjevao” o vremenu kada je bio važan šaraf u mašineriji SDA. Uostalom, on Izetbegoviću već prijeti iznošenjem dokaza o njegovoj navodnoj umiješanosti u ubistva Ugljena, Delalića, Leutara itd.

Ako je kriv, Radončić time pokušava da ucijeni Izetbegovića i da ga potakne da ovaj izvrši pritisak na tužioce, na koje ima utjecaj, a da Radončić zauzvrat ne insistira na onome što je najavio. Ukoliko nije kriv, i to dokaže, možda predsjednik SBB-a i zaćuti. Bilo bi to loše, jer je javnosti već obećao nešto drugo. Ako sebe očisti, bez obzira na to, on bi trebao da iznese dokaze koje je rekao da ima o prljavim Izetbegovićevim poslovima.

GLOBAL CIR: Ko bi u tom slučaju bio najugroženiji?

– Očito bi to bili SDA i Bakir Izetbegović, ali i niz osoba iz političkog života koji su sad u hladovini ili mirovini, a bili su važni u vremenu pomenutih prljavih događanja. Zato je jako važno, zbog ove zemlje i poretka koji mora da se učvrsti, da se neka stara klupka konačno raspetljaju, da Radončić tome da svoj doprinos, bez obzira hoće li njegovo hapšenje okončati zatvorskom osudom ili oslobađanjem od sumnji.

GLOBAL CIR: Ukoliko Tužilaštvo ne dokaže krivnju osumnjičenog i izgubi slučaj, šta će se desiti?

– U tom slučaju, tamo gdje je sada Radončić treba strpati njih. Ne može se nikoga klevetati i hapsiti bez valjanih dokaza. Ko to čini, nije neodgovoran samo u svom poslu, nego i prema društvu. Jer, vidimo da je Radončićevo hapšenje proizvelo pravu eksploziju u javnosti. Za te posljedice, ako bi on bio oslobođen, treba da odgovaraju oni koji su eventualno prenaglili s tim hapšenjem.

GLOBAL CIR: Sud i Tužilaštvo se žale na pritiske u slučajevima Orić i Radončić. Šta sve možemo okarakterisati kao pritisak na rad Suda i Tužilaštva?

– Sve što se progovori javno, ja ne smatram pritiskom na pravosuđe. Svi imamo pravo izraziti svoje mišjenje o važnim slučajevima koji dolaze pred pravosuđe, bez obzira da li se bavimo novinarstvom ili politikom. U razvijenom svijetu nema te vrste ograničenja. Logično je da tužilaštva i sudovi s tim računaju i da znaju s tim da se iznesu. To je dio njihovog posla, da ostanu objektivni i profesionalni bez obzira na višeznačne komentare javnosti, čak i osoba iz vlasti.

Pravi pritisci su ono što se zbiva ispod stola, pokušaji da se izdejstvuje ovakva ili onakva odluka razgovorom sa tužiocima ili sudijama, prijetnjama i ucjenama. Vjerujem da u slučajevima Orić i Radončić toga ima, i protiv njih i u njihovu korist.

GLOBAL CIR: Kako komentirate izjave čelnika SDP-a i DF-a, koji su stali na stranu ‘pravne države’?

– Pozdravljam njihove stavove. No, gdje su Nikšić i Komšić bili kad se zbivala afera “Reket” i još neka sumnjičenja njihovih partijskih kolega? Tada nisu pominjali pravnu državu. U svom djelovanu oni bi trebali da budu principijelniji, ako žele da ih javnost ozbiljno doživljava.

GLOBAL CIR: Radončić je uhapšen nakon što je ozvaničena koalicija sa SDA, da li je to slučajno?

– Poklapanje je čudno, ali ne mora biti jedno drugim uslovljeno. Zaista nemam nikakvih argumenata da bih odgovorio jednoznačno, sa DA ili NE.

GLOBAL CIR: Kako su se novinari ponijeli u cijeloj situaciji, odnosno da li su dobili instrukcije kako da pišu o ovom slučaju?

– Mediji su uglavnom korektni. “Dnevni avaz” sve gleda suviše jednostrano i navijački, što nije čudno s obzirom da je u centru pažnje njihov osnivač.

Mislim da je nekorektno od portala Klix i Slobodna Bosna, koji su prenosili izvatke iz presretnutih razgovora, odnosno prisluškivanih komunikacija Fahrudina Radnčića. To jako utječe na javnost, a znamo da takvi snimci na sudu ne mogu biti korišteni kao dokaz.

Mislim da mediji to ne smiju da rade, iako su se u posljednjih 10 godina time obilato služili i “Dnevni avaz” i Federalna televizija (“60 minuta” i Dnevnik).

GLOBAL CIR: Kakvo je stanje novinarske profesije danas u BiH?

– Uz samo nekoliko starijih i iskusnijih novinara, ovim poslom danas se bavi mlađarija, od koje se većina kaje što su odabrali taj put. Posao je naporan, radi se pod pritiskom, plate su niske, poštovanje publike gotovo da ne postoji. Mi smo mala država, pa još podijeljena na tri nacionalne publike, k tome i nenaviknuti na čitanje. Zato je štampa propala, uz gubitak povjerenja čitalaca kao dodatni razlog. Ne vole ljudi da im se “ašićare” laže i montira, kako se danas kod nas čini u većini medija. Oni su alat za provođenje interesa njihovih vlasnika i poslovno-političkih klanova kojim oni pripadaju.

Novinari su pri tome u dilemi: raditi po savjesti i rizikovati gubitak posla, s jedne, ili pognuti glavu i kičmu, služiti jačem od sebe i raditi kako se od vas zahtijeva. Najčešće prevagne ono: šta ću bez posla, kad sam već ušao u novinarstvo. Slušaj, ćuti i radi, postaje formula življenja od novinarske profesije.

GLOBAL CIR: Kakvi su bili Vaši novinarski počeci u usporedbi sa počecima današnjih mladih generacija novinara?

– Bilo u mnogo čemu bolje. Manje se pisalo, ohrabrivana je specijalizacija za određene resore i tematske oblasti, moglo se računati na besplatnu štampu i knjige, mnogo teže se ostajalo bez posla, čak i kad se ne radi po diktatu socijalistilkih arbitara koji su tada bili zaduženi za medije.

No, i prije rata bilo je mnogo pritisaka. Socijalizam nije trpio neposluh medija, “krvlju” se trebalo izboriti za neke objektivne prikaze stanja u tadašnoj Jugoslaviji. Novine su zabranjivane kad bi tako nešto “procurilo”. No, većina novinara dobro je živjela i mirno je radila, pomireni sa ulogom novinarstva kao socijalističkog propagandističkog alata.

GLOBAL CIR: Kako izgleda jedan običan dan Vlastimira Mijovića? Praktikujete li i Vi jutarnji ritual: kafa, cigareta , novine?

– Mom bioritmu i metabolizmu trebaju ujutro dva-tri sata da dođe u puni pogon, a to obavezno traži sedam-osam fildžana kafe i desetak cigareta. Kao i svaki čovjek, imam normalnih obaveza i more sitnica koje treba da obavim tokom dana, volim i sjesti u kafanu, ali od svog prvog teksta do danas – a tome će uskoro biti 40 godina – svo to vrijeme novinarstvo mi je makar u dnu mozga, nikad potisnuto.

Možda i previše pratim događaje, svjestan da za dobar tekst moraš da se napuniš sa što više informacija. Ja sam u tome profesionalno deformisan, strah me da nešto ne propustim.

I svoje komentare pišem pedantno, uz maksimalni trud. Takođe, nastojim da održim stari princip: nijedan dan bez napisanog teksta. Puno čitam, jer da biste pisali, morate i unositi u sebe. Radim maksimalno koncentrisano, jer sve što decenijama stičete u javnosti, to sa par traljavih ili providno instrumentalizovanih tekstova možete da izgubite.

Dok je u sedlu, novinar mora do kraja da jaše muški, ukoliko u toj javnoj djelatnosti želi da ostavi dubok trag.

Za Global CIR razgovarao Amel Jašarević/1. 02. 2016.

Komentiraj