DOBA LIDERA I EPOHA NOVOG ROPSTVA: Odbjegle robove nekada su bičevali; moderni robovi više nemaju smjelosti ni da sanjaju o bjekstvu!

Piše: prof. dr. Ferid Muhić

Nekadašnji robovlasnici mogli su da kazne svoje robove bilo kojom kaznom ukoliko ovi odbiju naređenje svoga gospodara. Savremeni robovlasnici, koje nazivaju lideri, danas ne moraju kažnjavati nikakvom kaznom svoje robove (koje nazivaju sljedbenici), jer oni uopšte više nemaju sposobnost da odbiju neko naređenje svojih lidera.

Odbjegle robove nekada su bičevali za primjer i opomenu; danas više ne bičuju nikoga jer moderni robovi više nemaju smjelosti ni da sanjaju o bjekstvu, niti se više ima gdje pobjeći. Nekada su robovi morali da misle samo na to da rade; o njihovom opstanku brinuli su se njihovi gospodari. Današnji robovi/sljedbenici takođe moraju da rade, ali tu se i briga njihovih gospodara/lidera o njima – završava!

Razumije se, osjećanje slobode u ljudima nije presahlo preko noći. Nije se izbrisalo iz sjećanja ni iscurilo iz krvi porobljenih samo od sebe. Izbrisali su im ga čak i iz snova, iscijedili su im ga iz same koštane srži upravo lideri. U početku neorganizovani, lideri su ipak zapazili prirodnu ljudsku naklonost ka ropstvu.

Pohvali normalnog čovjeka, reci mu da cijeniš njegove sposobnosti i da si siguran da će on uraditi ono što mu povjeriš bolje nego bilo ko drugi i dobio si sljedbenika/pristalicu. Natjeraj pod prijetnjom sile ili batinom, istog tog čovjeka da uradi istu stvar, i dobio si roba.

U prvom slučaju, ugasio si mu osjećanje slobode i zamijenio ga dobrovoljnim ropstvom; u drugom slučaju, silom si nametnuo ropstvo ali si samo još razgorio osjećanje slobode.

Dobrovoljno ropstvo, u kom ljudi djeluju na komande daljinskog upravljača, počinje stvarati tek epoha u kojoj je prethodno ostvaren dovoljno visok tehnološki nivo takozvane remote control u odnosu na upravljanje predmetima! Danas toliko popularne Škole za lidere predstavljaju tehnološko osposobljavanje za upravljanje ljudima na daljinsku kontrolu i uz minimum prinude, ili čak, uz potpuno odsustvo bilo kakvog pritiska ili neposredne prijetnje. Kada se osposobi dovoljan broj ovih stručnjaka za efikasnu kontrolu nad ciljevima u životu, ambicijama, zadovoljstvima i konačno, nad cijelim svjesnim bićem ljudi u cjelini, tehnologija ponašanja zamijeniće politiku! U suštini, nauka koja se zove Tehnologija ljudskog ponašanja predstavlja savremenu verziju vještine poznate pod imenom Dresura životinja! Osnivač Tehnologije ponašanja, B.F.Skiner, sumirao je svoja višedecenijska iskustva dresiranja pacova i preko indiga ih kopirao na ljudsko društvo. Ono što su pacovi u kavezima laboratorije, to su sljedbenici u ljudskom društvu: eksperimentalni materijal koji će kvalifikovan lider naučiti praktično svemu što poželi, jednako efikasno kao talentovan zoolog u laboratoriji.

Obučavanje lidera, i to u specijalnim školama, čija osnovna dužnost je da druge ljude degradiraju na stado preživara, strašna je novost. Toliko strašna da je za ljudski rod bolje da propadne, nego da se pretvori u stado sljedbenika nekog od tih tehnologa ljudskog ponašanja. A pojedinac ne može doživjeti veće poniženje nego da dopusti nekom takvom lideru da u njemu vidi dresiranog pacova. Najstrašnije je što smo već na kolosijeku koji i ljudski rod i pojedince vodi na tu poslednju stanicu ljudske sramote.

A posljedice su već tu: amnestiranje anonimnih počinitelja masovnih zločina jer su ,,vršili svoju dužnost”; afirmacija poslušnosti u osnovnu vrlinu; regrutovanje pokornih izvršitelja svake naredbe; anesteziranje lične savjesti.

Svijet zaista nedvosmisleno ide prema apsolutno totalitarnoj, amoralnoj diktaturi ,,real politike” u službi Novog svjetskog poretka. Ideal slobodnog pojedinca, kao autonomne moralne volje, taj Kantov san je ne samo odbačen, nego i izvrgnut ruglu, svakodnevno i u svakoj prilici. O idealu Dž.S.Mila i da ne govorimo. Njegov suvereni pojedinac danas je samo žalosni relikt iz vremena dinosaura i jednako je tako nerazumljiv savremenom čovjeku. Doba lidera označilo je početak epohe novog ropstva: ropstva svijesti!

(Global CIR/feridmuhic.com)

Komentiraj