MISTERIJE IZ HISTORIJE: Kako su vladari drevne Mezopotamije vladali i po nekoliko desetaka hiljada godina?

Sumerski popis kraljeva bilježi da je osam njih (u nekim verzijama deset) vladalo prije velike poplave, koji se povezuje s biblijskim Potopom, a potom su različiti gradovi sporadično osvajali vlast nad svojim susjedima. Uglavnom, popis pruža imena osam kraljeva koji su ukupno vladali 241.200 godina, od “silaska s neba” do Potopa, a neki vladari koji se spominju u ranijim popisima, poput Etana, Lugal-banda i Gilgameš, su mitske i legendarne figure čiji su herojski podvizi predmet niza sumerskih i babilonskih narativnih kompozicija.
Drevna Mezopotamija, o kojoj zahvaljujući pregalništvu arheologa, historičara i mnogih drugih naučnika danas znamo mnogo, i dalje krije svoje tajne i misterije koje nisu razjašnjene. Jedna od njih i ovo o čemu ćemo danas pričati, a tiče se pretpotopskih vladara svijeta koji su “sišli s neba”.
Od svih silnih arheoloških nalaza i artefakata koji su otkriveni na tlu drevne Mezopotamije – čije ime doslovno znači “Meguretous” a odnosi se na prostor između Tigrisa i Eufrata koje se danas nalazi na teritoriju nesretnog Iraka, takozvane kolijevke civilizacije na kojoj su nekada cvjetale brojne kulture pa tako i sumerska, koja je bila prva od svih – rijetko je koji intrigantniji od drevnog “rukopisa” ispisanog klinastim pismom na glinenim tablicama na jeziku drevnih Sumera a koji sadrži popis njihovih i kraljeva okolnih naroda, sa sve vremenskim rasponima vladavine i mjestima u kojima su stolovali.
Ono što ga čini jedinstvenim je činjenica da se mitske predinastičke figure spajaju s povijesnim vladarima čije smo postojanje nepobitno utvrdili.
Prvi fragment ovog posebnog teksta star je 4.000 godina i otkriven je početkom 20. stoljeća od strane njemačko-američkog istraživača Hermana Hilprehta na mjestu drevnog Nipura i objavljen je 1906. godine. Od tada, pronađeno je još barem osamnaest drugih primjera ove liste, a većina se datira u razdoblje druge polovice trajanja dinastije Isin, dakle između 2017. i 1794. godine pne
Nijedan od ovih dokumenata nije identičan, iako postoji veliki broj istovjetnog materijala u svim verzijama iz čega se može izvući zajednički nazivnik te stoga i idealan prikaz toka sumerske historije.
20 centimetara visoka Veld-Blundelova prizma, koja se čuva u Ešmolovom muzeju u Oxfordu, najobimnija i ujedno najkompletnija lista, sadrži na četiri svoje strane po dva stupca teksta. Vjeruje se da je originalno imala drveno vreteno koje je prolazilo kroz sredinu te da se mogla rotirati u svim smjerovima i tako čitati bez pomicanja onoga koji čita. Na njoj se nalaze i imena vladara “prije poplave”, odnosno “potopa”.Popis ima neprocjenjivu vrijednost jer pruža uvid u drevno predanje i važnu kronologiju povezanu s različitim razdobljima kraljevanja u Sumeriji, pa čak i nevjerojatne paralele s navodima koje možemo naći u biblijskoj Knjizi Postanka.
Sumerani su obitavali na jugu Mezopotamije, na prostoru koji će kasnije postati kraljevstvo Babilona a danas Bagdad, pa sve do Perzijskog zaljeva.
Do početka trećeg tisućljeća prije Krista, Sumerija je obuhvaćala barem dvanaest odvojenih i nezavisnih gradova-država: Kiš, Ereh, Ur, Uruk, Sipar, Aksakova, Larak, Nipur, Adab, Uma, Tibiri i Larsa.
Svaki grad je imao zidine i bio okružen selima i poljoprivrednim zemljištem koje je bilo navodnjavano složenim sustavom irigacije kakvu mi ni danas nemamo; u središtu grada, u kojem su ulice bile uske i popločane, stajao je hram u obliku zigurata. U početku je vlast pripadala građanima, ali kako se rivalstvo između gradova uvećavalo svaki je uspostavio instituciju monarha.
Sumerski popis kraljeva bilježi da je osam njih (u nekim verzijama deset) vladalo prije velike poplave, koji se povezuje s biblijskim Potopom, a potom su različiti gradovi sporadično osvajali vlast nad svojim susjedima.
Popis počinje sa samim porijeklom institucije kralja, na koju se gledalo kao na bogovima danu:“kraljevanje je sišlo s neba”.
Vladari ranih dinastija također su predstavljeni kao ljudi koji su živjeli tijekom fantastično dugih vremenskih razdoblja:
“Nakon što je kraljevanje sišlo s neba, kraljevanje je bilo u Eridugu. U Eridugu, aluli je postao kralj; vladao je 28.800 godina. Alalngar je vladao 36.000 godina. Dva kralja, vladali su 64.800 godina “.
Uglavnom, popis pruža imena osam kraljeva koji su ukupno vladali 241.200 godina, od “silaska s neba” do Potopa, a neki vladari koji se spominju u ranijim popisima, poput Etana, Lugal-banda i Gilgameš, su mitske i legendarne figure čiji su herojski podvizi predmet niza sumerskih i babilonskih narativnih kompozicija.
Pun spisak glasi ovako: aluli, Alalngar, nakon pada Eriduna kraljevanje je premješteno u Bad-Tibiri gdje su vladali En-men-lu-ana (43.200 godina), En-men-gal-ana (28.800), Dumuzid Pastir (36.000) , poslije koga pada Bad-Tibiri i kraljevanje se seli u Larag gdje je vladao En-sipad-zid-ana (28.800), nakon čega prijestolje prelazi u Zimbir gdje vlada En-men-dur-ana (21.000) i konačno pada i Zimbir i tron prelazi u Šurupag gdje vlada UBAR-Tutu (18.600).Tada dolazi do velike poplave; arheološka iskopavanja su potvrdila da je na prostoru ovog posljednjeg grada, kao i u drugim sumerskim mjestima sjeverno do Kiša, zaista došlo do lokalizirane poplave cirka 2900. p.n.e. Spektakularno dugačke vladavine ranih kraljeva dovele su do mnoštva različitih interpretacija. Jedni idu u negativnu krajnost pa kažu da su ove astronomske brojke potpuno umjetne i izmišljene i na sve gledaju s akademskim prezirom, smatrajući da to nije vrijedno ozbiljnog razmatranja. Na drugoj strani krajnosti su oni koji smatraju da brojke imaju osnovu u realnosti i da su prvi kraljevi bili zaista bogovi sposobni žive duže nego ljudi.
Između ova dva ekstrema je hipoteti da brojke zapravo predočavaju relativnu moć, trijumf ili važnost. Na primjer, u drevnom Egiptu, fraza “umro je u 110. godini” koristila se za nekoga tko je živio u potpunosti i dao društvu neki važan doprinos. Na isti način, ove duge vladavine ranih vladara možda predočavaju nevjerojatnu važnost koju su imali u očima naroda. Ova hipoteza međutim ne pruža objašnjenje zašto su duljine vladavine kraljeva nakon poplave postale realistične i normalne.Sa ovom hipotezom je također povezano uvjerenje da iako su rani kraljevi povijesni nepotvrđene ličnosti, ovo ne znači da nisu u nekakvoj vezi s povijesnim vladarima koji su naknadno mitologizovani.Konačno, pojedini učenjaci su pokušali objasniti ove cifre putem matematičkih ispitivanja, proračuna i interpretacija.
Neki akademici su ukazali također i na činjenicu da postoje izvanredne sličnosti između popisa kraljeva Sumera i navoda u biblijskoj Knjizi Postanka. Na primjer, Postanak priča priču o Potopu i Nojinim naporima spasiti životinje od uništenja. Spisak o kome danas pričamo govori i “poplavi koja je preplavila svijet”.
Što se tiče dugih vladavina ranih osam kraljeva Sumera, čiji se vremenski rasponi kreću od 18.600 do 43.200 godina, ukazuje se na Postanak u kome se govori o generacijama koje su živjele između stvaranja svijeta i Potopa. Između Adama i Noa postoji osam generacija, što je paralela s osam sumerskih kraljeva od uspostave kraljevanja pa sve do poplave.
Nakon potopa, fantastično duge vladavine kraljeva se vraćaju u normalu i oni počinju voditi živote normalne duljine, baš kao što se u Bibliji nakon potopa smanjuje dugovječnost Adamovih potomaka.
Bilo kako bilo, popis kraljeva Sumera je zbunjujuća misterija.
Zašto bi Sumerani kombinirali mitske vladare sa stvarnim povijesnim ličnostima, u jednom te istom dokumentu? Zašto su rani kraljevi prikazani kao da su vladali tisućama godina?
Zašto postoji mnogo sličnosti s Knjigom Postanka? Je li samo zato što su Židovi posudili već postojeće mitove tijekom babilonskog ropstva, ili možda postoji još nešto?
Nadamo se da će znanost jednoga dana pružiti odgovore na ova pitanja; jer, to je posao znanosti, i jedino ona može razveže čvor i pruži uvid u istinu.
(Global CIR/Agencije)

Komentiraj