PROŠLA JE 21 GODINA OD POTPISIVANJA ‘DAYTONA’: Bosna i Hercegovina ponovo na vjetrometini interesa velikih i umišljenih regionalnih sila!

Bosna i Herecegovina je jučer obilježila 21. godišnjicu potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Većina ljudi će za sve negativno u ovoj državi optužiti nakaradni ustav BiH skrojen u američkoj vojnoj bazi, ali svi će priznati da je BiH, bez obzira na svoje državno uređenje ipak ostala u okvirima svojih AVNOJ-evskih granica.

Također, država se već duži niz godina nalazi na putu euro integracija, doduše sve to ide sporo i kaskajući za susjedima, ali ipak određeni napredak je evidentan. BiH je oduvijek bila dio Evrope te svojom raznolikošću i prožimanjima različitih kultura i tradicija nabolje reflektira složeno jedinstvo Evropske unije. Bošnjaci su kao evropski muslimani po svemu bliži svojim komšijama, ali i drugim evropskim narodima, nego li narodima Afrike i Azije sa kojima ih veže religija.

Sve ovo promatrano na ovakav način izgleda odlično. Međutim, većina ljudi zaboravlja kako se posljednjih godina odigravaju različiti procesi na globalnom planu koji rezultiraju pomijeranjem interesnih sfera velikih sila i tada granični narodi i države redovno postanu mete kojekakvih velikih planova i velikih iluzija.

Najjači međunarodni faktor u BiH je Washington, koji je zahvaljujući euroatlantskim integracijama BiH sve više svoju poziciju ustupao Evropskoj uniji. Potom se kao faktor nametnula i Turska, prvo na ekonomskom, a onda i na političkom planu, a da bi cijeli ‘bosanski lonac’ bio što više začinjen pobrinula se i Rusija koja je također vidjela neke svoje interese u BiH. Pored njih za uticaj u BiH se bore Srbija, Hrvatska, Njemačka, Vatikan, Velika Britanija, Austrija, Saudijska Arabija, Iran.

Minimum zajedničkih interesa

Nikada BiH nije ostajala mirna, i uvijek su je različiti faktori i sa Istoka i sa Zapada pokušavali usmjeriti da ide njihovom putanjom, ali uvijek se domaća politika nekako snalazila i uspijevala sačuvati državu, kakvu-takvu, ali našu, jedinu u kojoj se možemo osjećati svoji na svome.

Prema tome, i današnje političke elite, bez obzira na podjele u različitim sferama društva trebaju imati minimum zajedničkih interesa, a to je da im opstanak države BiH u njenim prirodnim granicama bude prioritet. Oko svega se unutar BiH možemo i trebamo dogovoriti, ali država mora biti iznad svega.

Stoga je žalosno kako su se u pojedine strukture BiH ‘uglavili’ ljudi koji dobijaju plaću iz našeg budžeta, a rade za druge države potkopavajući iznutra i jedinstvo samih Bošnjaka, naroda koji ima najveću potrebu za BiH u njenim AVNOJ-evskim granicama. Žalosno je, a to se sve više pokazuje kao istinita tvrdnja, da ‘prijateljske muslimanske države’ nemaju baš neke sjajne planove za BiH, i čak rade na pritiskanju zvaničnih bošnjačkih struktura da se BiH konačno podijeli na tri dijela.

Bošnjaci trebaju znati da Srbija, Hrvatska kao i Turska, Iran i Saudijska Arabija te svaka druga država imaju svoje kulturne, političke, vjerske, a prije svega ekonomske interese koje žele ostvariti preko njihovih leđa. Stoga se trebaju razumno postaviti prema uticajima sa Bliskog Istoka, prije svega Turske jer ona  ‘unutar’ bh. institucija ima svoju ‘mrežu’ koja je usmjerena na oblikovanje i profilisanje bošnjačke politike u interesu Ankare.

Sa druge strane, Hrvatska koja je usisala sve hrvatske obrazovane, stručne i kvalitetne kadrove iz BiH sada bi da raseljenim Hrvatima stvara ‘obećanu republiku u BiH’. Umjesto da je stvarala ekonomske i druge pretpostavke da ti ljudi ostaju na svojim ognjištima u svojim fabrikama i gradovima, Hrvatska bi da ‘u skladu sa evropskim standardima’ iscrtava nove granice unutar BiH. Tom planu se sigurno neće protiviti ni turska zvanična politika, ukoliko recimo mostarski ‘Aluminij’ pripadne Turcima zajedno sa lukom Ploče.

U bh. entitetu Republika Srpska kao da ne znaju da je i Srbiji dosta svoje bijede i siromaštva, pa ‘jedva čeka’ da primi još milion socijalnih slučajeva, penzionera, studenata i đaka na svoje državne jasle. A i gdje god da se nađu, u Srbiji ili drugdje po svijetu, njihova identitetska odrednica je prije svega Bosanac, odnosno čovjek iz Bosne. Kakve je međunarodne prijatelje oko sebe okupio Dodik najbolje govori primjer savjetnika Aria Livnea, koji je svojevremeno savjetovao i Slobodana Miloševića. Svjedoci tog vremena pripovijedaju da je Livne tokom NATO bombardovanja Srbije ‘lijepo predlagao’ Slobodanu Miloševiću da njemu, odnosno njegovim prijateljima poput Ričarda Holbruka preda Telekom Srbije. Pitamo se šta to Dodik ima ponuditi, možda Šume RS-a, Elektroprivredu RS-a, rudnike ili neka druga prirodna bogatstva istom poslodavcu, ‘gigantu lobiranja’ za ‘srpsku stvar’.

Svi želimo živjeti bolje

Podsjećamo da je prije dva dana austrijski kancelar Kristijan Kern, koji inače pripada socijalistima i lijevo orijentiranom krugu političara dobronamjerno  predložio da se Balkan što prije integrira u Evropsku uniju, kako ga prema njegovim riječima ne bi zauzeli ‘Turci, vehabije ili Rusi’.

“Mi vidimo da se Turska tamo bori za osvajanje terena, vehabijska struja i Rusi su takođe zainteresovani da dobiju na uticaju. Evropa ne smije prepustiti taj teren drugima. To za mene znači što brže pristupanje Srbije”, naglasio je Kern, dodajući da je njemu zamisliv i prijem Albanije. On, kako kaže, ima “veoma pozitivne emocije prema Evropi”, ali da evropske vrijednosti više nisu nešto što se podrazumijeva već se za njih mora boriti.

Dakle Evropa neće odustati od Balkana, a svi strani uticaji su joj smetnja. Tako je dan ranije iz Ministarstva vanjskih poslova BiH potvrđeno da je njemačka Deutsche Bank stopirala 500 uplata i isplata bh. banaka usljed nedostatka suradnje entiteta u BiH, Federacije BiH i Republike Srpske, sa pregovaračkim timom BiH koji je učestvovao u pregovorima sa Moneyvalom i FATF-om (Svjetska organizacija za sprečavanje pranja novca i finansiranja borbe protiv terorizma)

„Sada će sve ijedna uplata i isplata biti provjeravana više nego ikada, prebacivanje novca iz BiH u drugu državu Evropske unije bit će otežano, ali i mnogo skuplje. Ovdje postoje samo dva izlaza. Prvi je da pokušamo kod FATF-a i Moneyvala tražiti da nas skinu sa „crne liste“ koju je samoinicijativno donijela Evropska asocijacija banaka. Druga je da ubrzamo ispunjavanje obaveza koje smo preuzeli. Ne ispunimo li obaveze do kraja januara, ne usuđujem se ni pomisliti, šta će biti tek u februaru“, zaključio je ministar Mektić.

U javnosti se špekuliše kako je zabrana uvedena zbog sumnjivih transakcija iz Turske i nekih arapskih zemalja. Ovo je samo jedan od primjera dokle će nas dovesti ‘šurovanje’ sa neuređenim državama Bliskog Istoka.

Na kraju se postavlja pitanje, šta radi Vijeće ministara BiH i kako to da ranije javnost nije upoznata sa posljedicama zastoja dogovora na entitetskom nivou. Predsjedavajući Vijeća ministara je, ako ništa drugo, trebao alarmirati federalne institucije da makar one odrade svoj dio posla.

Ono što svi u BiH moraju shvatiti jeste da pored teritorije i specifičnog ‘bosanskog mentaliteta i humora’, sve stanovnike u BiH povezuje činjenica da  žele bolje živjeti. Dakle, ako se i oko čega možemo dogovoriti jeste da radimo na ekonomskom planu svi zajedno. Zašto onda pristajati na sufliranja sa strane, prije svega iz Zagreba i Beograda a onda i iz Rusije i Male Azije te šireg Bliskog Istoka, kada sami možemo odrediti svoje strateške ciljeve i za njih se izboriti.

Narodi u BiH možda nikada neće moći ostvariti ono romantičarsko nacionalno jedinstvo, kakav je slučaj kod drugih naroda regiona, ali zato možemo izgraditi jedinstvenu probosansku politiku koja će nam garantovati širinu da se u okviru naših granica osjećamo slobodni, da budemo ono što želimo i da radimo na ekonomskom prosperitetu naše zemlje svi zajedno. To pravo nam niko ne može oduzeti ukoliko od njega sami ne odustanemo.

 

(Global CIR/H. Sejdić)

Objavljeno u:

Komentiraj