PONIRANJE U BESKRAJNI RAT: Evo zašto u Libiji niko ne slavi kraj DAIŠ-a

Suprotno od očekivanog, svijet kao da nije primijetio da su Libijci skoro potpuno istjerali DAIŠ sa svoje teritorije. Već mjesecima lokalne milicije uz vazdušnu podršku međunarodne koalicije sužavaju obruč oko posljednjih jedinica DAIŠ-a u priobalskom gradu Sirtu. Preostali teroristi sabijeni su u oblast manju od jednog kvadratnog kilometra.

Čovjek bi pomislio da će Libijci i njihovi partneri u međunarodnoj zajednici biti veoma uzbuđeni oko napretka, međutim, od atmosfere trijumfa ni traga, ni glasa. Razlog je jednostavan: pobjeda u Sirtu, koliko god dobrodošla, imaće gotovo nikakav uticaj na vakum moći koji je nastao poslije svrgavanja Moamera Gadafija.

Kada je grupa DAIŠ  zauzela Sirt u junu 2015. godine, eksperti su očekivali da će se razne zaraćene frakcije udružiti protiv zajedničkog neprijatelja. Stvari, međutim, nisu krenule u očekivanom smjeru. Od generala Haftara i njegove vlade na istoku, preko međunarodno priznate vlade u Tripoliju, do ekstremističke struje Velikog Muftije Sadika al Gerainija, centri moći u Libiji nadmeću se za prazan prostor koji je ostao iza DAIŠ-a.

Foto: Reuters, Borbe za oslobođenje Sirta od Islamske države
Foto: Reuters, Borbe za oslobođenje Sirta od DAIŠ-a

Dok su ove grupe borbom protiv DAIŠ-a pokušavale da pridobiju međunarodnu podršku i dokažu svoj legitimitet, Zapad se u teoriji zalagao za vladu nacionalnog jedinstva, a upravo zemlje koje su najviše na tome instistirale – Francuska i SAD – napravile su najviše prepreka za njeno formiranje.

Kratkoročnim finansiranjem i logističkom pomoći različitim frakcijama, samo je produbljen jaz i prolongiran sukob zaraćenih milicija. Imajući to u vidu, čudo je da je oslobođenje Sirta uopšte na vidiku. Umjesto da je napravljena multilateralna, pažljivo planirana zajednička strategija, operacije u Sirtu pokrenute su praktično u potpunosti “ad-hoc”, bez mnogo planiranja.

Milicije koje učestvuju u opsadi dogovorile su jedino da okruže grad i polahko stežu obruč. Ova strategija je u početku bila uspješna, ali veoma brzo počele su da se gomilaju žrtve i usporava napredak. Libijcima su bili potrebni mjeseci da organizuje američke vazdušne udare, italijansku humanitarnu pomoć i britansku pomoć na liniji fronta.

Ipak, ima onih koji smatraju da iako je uspjeh na dohvat ruke, još uvijek nije vrijeme za slavlje – iako je posljednji bastion terorista razbijen, atmosfera koja je omogućila uspon nasilja i vjerskog fanatizma i dalje je tu. Nemoć države, disfunkcionalna ekonomija i opšta nestabilnost čine Libiju veoma plodnim tlo za brojne ekstremističke prijetnje.

Sa druge strane, pad Sirta sam po sebi ne znači apsolutni kraj DAIŠ-a u Libiji. Obavještajni podaci ukazuju da širom zemlje postoji veliki broj ćelija ove terorističke organizacije, spremni da se vrate tradicionalnim terorističkim taktikama, čim izgube posljednji pedalj teritorije.

Haos koji to može izazvati, lahko može privući manje terorističke frakcije na stranu DAIŠ-a i vratiti ih opet u igru, možda i jače nego ranije.

Foto: Reuters, General Kalifa Haftar u poseti Moskvi
Foto: Reuters, General Kalifa Haftar u posjeti Moskvi

Građanski rat kakav se vodi u Libiji, u kojem ni jedna strana ne može da ostvari odlučujuću prednost, trebao bi  stati kada zalihe novca, naoružanja i regruta presuše. Ipak, kako zemlje kao što su Ujedinjeni arapski emirati i Turska nastavljaju da podržavaju i naoružavaju određene frakcije, rat nastavlja da se vodi nesmetano i neumanjenim intenzitetom. 

Oslobođenje Sirta i 80.000 ljudi koji u njemu žive svakako je pozitivna vijest, ali treba biti oprezan – dok se završne borbe za grad odvijaju, širom zemlje zaraćene snage se spremaju za konačni obračun i uskoro možemo vidjeti kako građanski rat evoluira u konvencionalni sukob dvije strane naoružane artiljerijom, avionima i pješadijom.

Kako bi se to spriječilo, međunarodna zajednica mora osigurati da u Libiju zaista ne ulazi više oružja i tako izvrši pritisak na zaraćene frakcije da sjednu za sto i podijele vlast nad zemljom. Za to će biti potrebna jaka politička volja da se pomire interesi SAD, EU, Rusije i regionalnih sila kao što su Egipat, Katar, UAE i Turska.

Ukoliko se to ne dogodi, pobjeda u Sirtu bit će samo odskočna daska za dalje poniranje u beskrajni rat.

 

(Global CIR/Newsweek.rs/FP)

Objavljeno u:

Komentiraj