PROTESTI PROTIV PREDSJEDNIČKOG SISTEMA U TURSKOJ: Historija je prepuna likova čije su liječenje kompleksa plaćale cijele nacije i kontinenti!

Glavna opoziciona Narodno-republikanska partija Turske održala je u gradu Adani na jugu zemlje protest protiv planova vlade da unese izmjene u ustav radi prelaska na predsjednički sistem upravljanja, objavio je u subotu list „Hurijet“.

Ranije je ova opoziciona partija objavila da će 3. decembra širom zemlje početi protesti protiv namjere vlade da izmjeni ustav. Kampanja će se odvijati pod sloganom: „Ne dozvolimo podjelu Turske, zaštitimo republiku“.

„Filozofija republike za nas mora  imati značenje, s obzirom na to da su oni koji su je gradili platili visoku cijenu da bi svojoj djeci i unucima ostavili najbolju Tursku. Zbog toga moramo da brinemo o njoj. Štitit ćemo demokratski parlamentarni sistem. Nedopustivo je da jedan čovek izjavi: ’Imam većinu, mijenjat ću sistem‘“, rekao je lider Narodno-republikanske partije Kemal Kiličdaroglu nastupajući na mitingu u Adani.

Premijer Turske Binali Jildirim ranije je izjavio da će nacrt novog ustava Turske, koji su usaglasile vladajuća Partija pravde i razvoja i nacionalistička Partija nacionalnog pokreta, biti podnijet parlamentu na razmatranje sljedeće sedmice. Referendum o novom ustavu mogao bi se održati početkom ljeta 2017. godine.

Očekuje se da će Partija nacionalnog pokreta podržati referendum, dok se druge dvije opozicione partije u parlamentu — ljevičarska Narodno-republikanska partija i prokurdska Partija demokratije naroda zalažu protiv uvođenja predsjedničkog sistema umjesto parlamentarnog koji postoji od osnivanja Turske Republike 1923. godine. Opozicione partije optužuju turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana da teži ka uspostavi diktature.

headlineimage-adapt-1460-high-caricature_erdogan_a-1429331493031
Detalj sa ranijih protesta: Erdogan kao Abdulhamid II/Foto: Agencije

Karikaturalni ‘puč’ i Erdoganovi kompleksi

Kemal Mustafa Ataturk je pred smrt govorio da bi mu trebalo još 15 godina da poživi kako bi transformisao Tursku u funkcionalnu demokratsku državu i da će Turskoj, ako on ne dobaci još 15 godina, trebati barem tri generacije da se demokratizuje. Ataturk je umro relativno brzo poslije te izjave 1938. godine, a Turska se ni poslije gotovo 80 godina i četiri generacije nije demokratizovala. Naprotiv, sve više klizi ka autokratskom režimu u kojem se na izborima ne bira već potvrđuje lider. A pod velikim znakom pitanja je i njegovo čedo, moderna sekularna Turska, kao i njegov status “oca nacije”, mada, istini za volju, Tajip Erdogan želi da bude mnogo više od “oca Turaka” i nije zainteresovan da bude novi Ataturk.

On bi prije da nastavi stazama posljednjeg apsolutističkog sultana Abdulhamida II koji je panislamizam proglasio državnom ideologijom, sa par razlika: ono što su za Abdulhamida bili Jermeni, to su za Erdogana Kurdi; ono što je sultanu zvanom Krvožedni bio Drugi rajh Vilhelma II, to je Erdoganu Rusija Vladimira Putina; i potencijalno ono što su Abdulhamidu bili mladoturci, to su Erdoganu sljedbenici Fetulaha Gulena, piše Nedeljnik.

Bivši turski premijer i ministar inostranih poslova Ahmet Davutoglu znao je često, u privatnim razgovorima, da upotrijebi metaforu: “Moramo da otpratimo gospodina Ataturka u grob.” Davutoglu nije više u milosti turskog predsjednika Erdogana, ali njegova opaska je i te kako aktuelna.

Erdogan veoma drži do historijskih paralela, godišnjica, poređenja i ustoličavanja u nacionalnu memoriju i zato već uveliko radi da na stotu godišnjicu proglašenja moderne, Ataturkove Turske, izbriše sve njene tragove i 2023. godine, proglasi sebe novim ocem neoosmanske nacije. Iz dugogodišnjeg druženja sa Davutogluom Erdogan je naučio da su ponosnim Osmanlijama perfidni Evropljani i Persijanci nametnuli ime Turčin koje je bilo sinonim za nepismenog i tupavog seljaka iz Anadolije. I to se ubraja u još jedan neoprostiv grijeh Ataturku – što je prihvatio to “pogrdno” ime..

Kao što je to bilo u Srbiji, za vrijeme Slobodana Miloševića,  i u Turskoj vlast i suverenitet nisu prerogativ državnih institucija, već jednog čovjeka – Tajipa Erdogana. Suverenitet, kako u šali nazivaju u diplomatskim krugovima, od krvi i mesa. Kao nekada Milošević, danas Erdogan svuda vidi zavjere i neprijatelje, unutrašnje i spoljne: Kurdi, gulenisti, kemalisti, alaviti, novinari, nevladine organizacije, pisci, intelektualci, pokvareni Arapi, lukavi Jevreji, prevaranti iz EU, Amerika i Iran koji čekaju samo momenat da zabiju nož u leđa.

Erdoganov otac došao je iz Batumija, lučkog grada u današnjoj Gruziji, i mali Tajip je odrastao u vrlo oskudnim uslovima. Sam Erdogan sebe je definisao kao Gruzijca, neki čak tvrde da u njegovom porodičnom stablu ima i Jermena. Zvuči poznato, historija je prepuna likova čije su liječenje kompleksa plaćale cijele nacije i kontinenti. U svojim govorima Erdogan se obraća Mehmedu II Osvajaču, Sulejmanu Veličanstvenom i obećava da se neće pojaviti pred njihovim očima, na onom svijetu, pognute glave.

(Global CIR/Agencije/Nedeljnik)

Komentiraj