BOŠNJACI ŽRTVE USTAŠKOG LOGORA SMRTI: U Jasenovcu su stradali članovi porodica Bakira Izetbegovića, Abdulaha Sidrana, Zuke Džumhura, Alije Isakovića…

Savezni zavod za statistiku u Beogradu još je 1964. godine obavio zamašan posao popisivanja svih osoba koje su tokom tog rata izgubile živote na strani NOB-a ili kao žrtve terora okupatora i njihovih saveznika. Rezultat je popis imena žrtava sastavljen po republikama bivše Jugoslavije s unutrašnjom podjelom po kotarima, općinama i selima.

Za taj popis po republikama samo se znalo da postoji, ali ga beogradske vlasti, i sadašnje kao i prijašnje, još kriju od javnosti. Na temelju tog iscrpnog popisa napravljena je 1992. godine u svega nekoliko primjeraka otisnuta lista imena svih koji su izgubili živote u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Bošnjački institut je došao u posjed kopije te super tajne, ekskluzivne knjige, koju je doslovno prekopirao (preslikao) radi naučnih istraživanja.

Dokument, baziran na najtemeljitijim studijama i originalnim pouzdanim informacijama koje je pripremio Statistički zavod bivše Jugoslavije, zahvaljujući spletu okolnosti probio je oklop najstrože državne tajne i stoji, evo, pred nama. Popis žrtava je nepotpun – što pripremači dokumenta ističu na svakoj stranici – jer nije do kraja dorađen: nije kod svih imena utvrđen nacionalni identitet, ponavljaju se imena žrtava, nacionalna pripadnost često je pogrešno upisana ili ispuštena. Po našim procjenama, ti će zahvati tek neznatno utjecati na cjelokupni broj, ali to u konačnici valja prepustiti stručnim analitičarima, koji će proučavati različite aspekte dokumenta. Popis će biti interesantan također za pojedine lokalitete iz kojih se žrtve poimence navode, a tako i za familije koje će tu pronaći imena poginulih članova, te moći pridonijeti svoje ispravke i dopune. (Bošnjački institut Zurich – Sarajevo 1998.).

Prema sumarnom pregledu broja žrtava po nacionalnoj pripadnosti u logorima Jasenovac i Stara Gradiška nastradalo je muslimana-Bošnjaka, u logoru Jasenovac 789, u logoru Stara Gradiška 160, ukupno 949. U logoru Jasenovac je ukupno stradalo logoraša svih nacionalnosti prema ovim podacima 49.602, u Staroj Gradiški 9.586 što zajedno iznosi 59.188. Značaj ovog pregleda je da se iza svakog broja nalazi ime i prezime žrtve logoraša.

572f9167-0594-4f52-9a96-595f0a0a0a64-sumarni-pregled

U ovom, doskora super tajnom i važnom dokumentu, kada su u pitanju muslimani (Bošnjaci) i Hrvati, mogu se primijetiti manipulacije najvjerovatnije dostavljača podataka “s terena”. Uzmimo, npr. selo Ravine, kotar Bosanska Gradiška, na str. 173: od 30 ubijenih u Jasenovcu, 29 su muslimani (Bošnjaci), što se jasno vidi po imenima, deset ih je uvedeno kao neidentificirani, četiri kao Srbi. Veliki dio muslimana (Bošnjaka) krije se među Srbima, Hrvatima, a naročito Romima i neidentificiranima. Ili primjer desetak sela iz okolice Karlovca, na str. 302-305: nedvojbeno hrvatska imena žrtava ostala su gotovo dosljedno bez nacionalne oznake, dok je među njima obilježen svaki pripadnik srpske nacionalnosti.

Egzekucije logoraša nad jamom u Jasenovcu/Foto: Wikipedia
Egzekucije logoraša nad jamom u Jasenovcu/Foto: Wikipedia

Ubijanje znamenitih Bošnjaka

Ono na što ovom prilikom želimo skrenuti pozornost jeste da je u jasenovačkom logoru stradao značajan broj znamenitih Bošnjaka i zatočenika logora koji potječu iz uglednih familija ili su u najbližem srodstvu sa poznatim osobama. Tako ističemo samo neke od njih.

Safet Krupić, rođen 1911. godine u Bosanskoj Krupi, u znamenitoj posjedničkoj familiji, studirao u Zagrebu i Parizu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu. Po svom spisateljskom opredjeljenju bio je književni i naučno-društveni esejist. Pisao je o domaćim i stranim književnicima i naučnicima, o položaju bosanskohercegovačkih muslimana, njihovoj kulturi i književnosti. Ubijen je 1942. godine.

Džemil Džemo Krvavac, rođen 1913. g. u selu Velika Gračanica kod Gacka. Bio je nadaren književnik. Pisao je pjesme i crtice, književne kritike i eseje o knjigama, filmovima i likovnim izložbama. Ubijen je 1942. godine.

Zijah Zijo Dizdarević, rođen 1916. u Vitini. Jedan je od najtalentiranijih iz generacije mladih predratnih književnika koji je za svog vrlo kratkog života dao knjigu izvanrednih ostvarenja (nekoliko pripovjedaka mu je antologijske vrijednosti). Cjelokupno njegovo djelo od 30 priča-novela , po obimu je maleno, ali sa nekoliko izvrsnih kratkih priča spada među najbolje u ukupnoj jugoslavenskoj prozi pisanoj između dva svjetska rata: “Majka”, “Naza vezilja”, “Jah, i on umrije”, “Ramazanska noć”, “Jedan dan u mojoj kasabi”, “Blago u duvaru”, itd. Ubijen je 1942. godine.

Halil Alije Isaković, rođen 1911. u Butini kod Stoca, amidža poznatog bošnjačkog intelektualca i književnika Alije Isakovića, ubijen 1944. godine.

Abdulah Sidran, rođen 1909. g. u Sarajevu, amidža bosansko-hercegovačkog pjesnika Abdulaha Sidrana, koji je po amidži i dobio ime. Ubijen 1942. godine.

Džemal Džumhur, rođen 1923. u Konjicu, brat poznatog književnika, karikaturiste i putopisca Zulfikara Zuke Džumhura. Ubijen 1945. godine.

Nezira Dizdar, rođena 1881. g. u Trebinju, i Refika Dizdar r. 1921. g. u Stocu, majka i sestra poznatih književnika – pjesnika Hamida i Mehmedalije Maka Dizdara.

Nusret Prohić, r. 1922. g. u Derventi, potječe iz stare i poznate familije Prohića iz Gračanice. Brat je nadaleko poznatog ljekara i prvog pedijatra u Sarajevu dr. Ismeta Prohića. Ubijen 1942. g.

Mehmed Meho Ferhatović, r. 1900. g. u Sarajevu, otac legendarnog nogometaša Asima Ferhatovića Haseta, čije ime danas nosi Olimpijski stadion u Sarajevu. Ubijen 1945.g.

U Jasenovcu su ubijene daidže Bakira Izetbegovića

U Jasenovcu su stradale i daidže bošnjačkog člana predsjedništva Bakira Izetbegovića.On je interesirajući se za sudbinu dvojice svojih daidža, rahmetli Muhameda i Bakira Repovca, lično kontaktirao Nihada Halilbegović, abraca_repovacutora knjige ‘Bošnjaci u Jasenovačkom logoru’.

Znao je da su obojica žrtve fašističkog terora, ali nije bio posve siguran gdje su stradali. Za Muhameda porodica je pretpostavljala da je ubijen u Jasenovcu, a za Bakira su znali samo da je ubijen, možda i on u Jasenovcu, ali u to nisu bili sigurni.

Bakir Izetbegović je ispričao i da su mu daidže bili miljenici u familiji, a da je rahmetli Bakir bio ljubimac svih, posebno njegove sestre – “moje majke koja mi je u znak ljubavi prema bratu dala njegovo ime”.

Ismet Repovac, otac ubijenih, u izjavi datoj 4. maja 1946. godine, pretpostavio je da su Muhamed i Bakir ubijeni u Jasenovcu, naravno u različito vrijeme. U početku je i gospodin Halilbegović povjerovao u ovu pretpostavku, ali je kasnije utvrdio pravu istinu: Repovac Ismeta Muhamed, rođen 1921. godine u Ostrošcu, uhapšen i interniran u logor Jasenovac 01. 01. 1942. godine; ubijen 01.03.1943. godine u logoru Jasenovac.

Repovac Ismeta Bakir, rođen 1920. godine u Ostrošcu, uhapšen u Sarajevu 07. 08. 1944. godine i interniran u logor Lepoglavu gdje je i ubijen 31. 10. 1944. godine, stajalo je u Anketi SUBNOR-a Sarajevo, obr. 5 ABiH.

sidran_hasana_abdulah
Abdulah Sidran, amidža poznatog akademika

Prema kazivanju jednog od naših akademika Abdulaha Sidrana njegov amidža Abdulah bio je pošten i čestit čovjek. “Veoma ponosan. Svi smo ga voljeli. Po njemu sam dobio ime Abdulah.

U duši je bio antifašista i protivnik NDH. Ustaše su ga uhapsile i deportirale u logor Jasenovac. Poslije strahovitog mučenja je ubijen…”

Osnovni podaci prema Anketi SUBNOR-a: “Sidran Hasana Abdulah, rođen 1909. u Sarajevu, Jugoslaven, tipograf, izučio zanat u Islamskoj štampariji u Sarajevu, ŽFT, uhapšen i deportiran u logor Jasenovac deportiran 20. januara 1942. godine, ubijen u logoru 1. septembra 1942. godine. U logoru proveo 9 mjeseci.” (Anketa SUBNOR-a, obr. 5. ABiH)

Hajra Kapetanović: “Možete me na mjestu ubiti, ali djecu u džakove neću trpati…”

Cilike Hajnrich, logorašica u Staroj Gradišci, gledala je zločine nad djecom. Ona, između ostalog, piše: “Majkama su oduzimali djecu. Mlađe žene su tjerali u Njemačku na rad, obećavajući da će se oni brinuti za djecu. Bilo je preteško gledati otimanje djece iz zagrljaja majki.

Jedna majka nikako nije dala svoje dijete. Ustašica Maja, djevojka od 17 godina, i ustašica Božica, istrgnule su joj dijete i bacile ga na njene oči u bunar (bunar u krugu logora pored zloglasne kule u Staroj Gradišci – primjedba autora). Zatim su se obje bjesomučno oborile na majku i dotukle je korbačima koje su uvijek, pored pištolja, nosile. Poslije odvođenja žena na rad u Njemačku, u logoru je ostalo nekoliko hiljada djece stare od 2 do 7 godina.

Bolest je počela da hara. Dizenterija i tifus su kosili. Bolesna djeca su smještena u jednu baraku, bez ikakvih uvjeta za život. Ležali su na golom podu, u svojim vlastitim izmetima, gladni i goli. Polumrtvu djecu trpali su u džakove i odnosili u sobe u koje su puštali ciklon.

Među ženama koje su se brinule za djecu bile su i Milka Sušič, Lepa Čarkić, Ruža Karadža, Hajra Kapetanović i druge. Kada je jednog dana ustaša Stanko Bevanda došao s vrećama i zatražio od žena da trpaju djecu u džakove, istupila je Hajra Kapetanović pred njega i rekla mu da može da je na mjestu ubije, ali ona to neće učiniti. Njezina hrabrost zaprepastila je ustašu i on je zanijemio, okrenuo se i otišao. (Slike zadavljene djece nalaze se u muzeju u Mrakovici). Drugi dan djece nije bilo u baraci, sve su ih potrovali… “

Nedavno je i istaknuti bh. akademik Muhamed Filipović sa prisutnim zvanicama na jednoj promociji knjige podijelio svoje iskustvo i iskustvo svoje porodice sa ustašama. I njegova porodica, kao i mnoge druge koje su se suprotstavile fašističkom teroru snosila je teške posljedice. Filipovićeva braća bila su zatvorena u logorima, a jedan je ubijen.

Zbog čega su Bošnjaci završavali u Jasenovcu?

Bošnjaci su u Jasenovačkom logoru stradali kao antifašisti u širem smislu te riječi. Bilo da su se verbalno, fizički ili na drugi način suprotstavljali ustaškom teroru, ili su pak pomagali, s namjerom ili bez nje, partizanski oslobodilački pokret, čekala ih je slična sudbina.

Hujdur ef. Mumin bio je veoma učen i ugledan mualim. Obavljao je imamsku dužnost u Kutima, kod Prozora. Stariji ga se ljudi i danas sjećaju, a mlađi, koji ga nisu upamtili, o njemu rado pričaju. Bio je iskren vjernik i izuzetno pošten. Usprotivio se ustaškim zločinima kako bi zaštitio mještane. Uhapšen je i s trinaest svojih džematlija otpremljen u Jasenovački logor. Ubijen je na svirep način. Ustaše su ga živog ispekli u krušnoj peći. S Muminom ef. Hujdurom odvedeni su u logor i nisu se vratili: Uzeir Bašić, Sulejman Suljić, Ibro Paljanin i drugi, a Zulfo Hujdur i Hašim Imamović odmah nakon hapšenja ubijeni su u Kutima.

Tužnu priču o stradanju uže familije Adem-age Hadžijusufovića iz Bosanske Gradiške ispričala je Ulfeta Kurtović, rođena Pašić. Ona kazuje: “Moja sestra Šemsa bila je udata za Osmana (Adem-age) Hadžijusufovića, studenta medicine, rođenog u Bosanskoj Gradiški. Familija Hadžijusufovića bila je dobro bogata. U Banjoj Luci imali su dvije radnje, u Bosanskoj Gradiški nekoliko kuća i radnji, a na Obodovcu veliki silos. O njihovom se bogatstvu nadaleko pričalo. Osman je imao dva brata Asifa i Sadika, koji su bili u partizanima. Istog dana kada je moj brat Izet odveden u Jasenovac (gdje je kasnije ubijen), ustaše su opljačkale svu imovinu Hadžijusufovića i uhapsili Osmana i njegove dvije sestre Izetu i Almasu i otpremili ih u logor Jasenovac – Stara Gradiška. Njih su dvije poslije strašnih mučenja ustaše zaklale i na panju spustili niz Savu. Kasnije smo saznali da su neki seljaci prepoznali Adem-agine kćeri i da su ih sahranili. Osman je umro u strašnim mukama. Mučen je na najsvirepiji način, dok nije izdahnuo. Adem-aga se poslije gubitka djece i pljačkanja imovine povukao iz javnog života. Preživljavao je prodavajući hljeb. Dolaskom nove socijalističke vlasti 1945. godine oduzeta mu je sva preostala imovina”.

Mehmed Lokmić pomagao je NOP. Otkriven je, uhapšen i otpremljen u logor Jasenovac, odakle se nije vratio. Njegova supruga Habiba (Mehmeda) Lokmić izjavila je pred Gradskom komisijom za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, 24. 1. 1946. godine (broj U.G. broj 175/46): “Moj muž Mehmed Lokmić, policijski činovnik, pomagao je NOP, te je zbog toga aprila mjeseca 1942. godine bio uhapšen. Njegovo hapšenje naredio je Gregorić i Radoš. Bio je tada četiri mjeseca u zatvoru i nekako nam je uspjelo izvaditi ga. Dana 20. marta 1945. godine ponovo je uhapšen, kada je bilo veliko hapšenje u policiji. Muž se nalazio u zatvoru u Belediji do 4. aprila te godine, kada je s ostalim zatvorenicima otpremljen iz Sarajeva za logor. Do danas nisam ništa saznala za sudbinu svog muža.”

572f9340-9fe0-4b82-b02a-5bee0a0a0a64-bosnjaci-u-jasenovackom-logoru
Naslovna strana knjige “Bošnjaci u Jasenovačkom logoru”

Dakle, u logorima Jasenovac i Stara Gradiška je stradalo najmanje 949 Bošnjaka, za koje se tačno znaju svi podaci: ime i prezime, godina i mjesto rođenja, ime oca i slično.

U prilog ovog teksta objavljujem imena logoraša bošnjačke nacionalnosti stradalih u Jasenovcu iz Sarajeva, Mostara i Banje Luke, a nekom drugom prilikom objavit ću imena iz drugih mjesta. Nadam se da će mnogi prepoznati svoje najbliže: rodbinu, poznanike, komšije i da će reagirati na eventualne greške. Ukoliko neko od čitatelja na ovim spiskovima ne pronađe neku od žrtava Jasenovca neka se obrati autoru radi evidentiranja u spisak.

 

Žrtve logora Jasenovac iz Sarajeva

1. Sarajlić (Mustafe) Ethem rođ. 1904.

2. Sidran (Hasana) Avdo rođ. 1909.

3. Sijamhodžić Hankija rođ. 1898.

4. Sijamčić (Juse) Pašo rođ. 1912.

5. Sirbubalo (Omera) Muhamed rođ. 1927.

6. Sirbubalo (Omera) Ramiz rođ. 1924.

7. Smaka (Hasana) Mahmut rođ. 1920.

8. Salihbegović (Zaima) Džemal rođ. 1908.

9. Salihagić (Alije) Hasan rođ. 1923.

10. Ondobaka (Hadže) Avdo rođ. 1909.

11. Nuhanović Sabiha rođ. 1920.

12. Nović (Abdulaha) Hasan rođ. 1917.

13. Novalija (Mehe) Zakira rođ. 1927.

14. Misirlić (Mehmeda) Mustafa rođ. 1890.

15. Mirojević (Osmana) Šefkija rođ. 1925.

16. Memić (Saliha) Suljo rođ. 1919.

17. Memić (Saliha) Omer rođ. 1922.

18. Lingo (Smaila) Mujo rođ. 1920.

19. Karamehmedović (Asima) Sejfudin rođ. 1926.

20. Kalamujić (Mušana) Ramiz rođ. 1922.

21. Kadribegović (Edhema) Hajrija rođ. 1918.

22. Husejnagić (Mehmeda) Hašim rođ. 1911.

23. Hasandedović (Nurudina) Šemso rođ. 1909.

24. Grošo (Edhema) Hasan rođ. 1927.

25. Grabovac (Saliha) Omer rođ. 1910.

26. Golubović (Vehbije) Rasim rođ. 1926.

27. Glibić (Mehmeda) Ahmet rođ. 1913.

28. Glibić (Mehmeda) Ahmed rođ. 1914.

29. Gigović (Mehmeda) Hamdija rođ. 1889.

30. Gigović (Hamdije) Sejad rođ. 1923.

31. Ferhatović (Halila) Vejsil rođ. 1908.

32. Dubravić (Arifa) Esma rođ. 1911.

33. Dubravić (Alizaha) Hilmija rođ. 1911.

34. Čizmić (Mehmeda) Jusuf rođ. 1912.

35. Čengić (Nezira) Aziz rođ. 1916.

36. Bravić (Mustafe) Mustafa rođ. 1900.

37. Bašić (Sulje) Avdo rođ. 1895.

38. Bajraktarević (Ibrahima) Sulejman rođ. 1917.

39. Pekuša (Ibrahima) Mehmed rođ. 1907.

40. Porča (Mehmeda) Meho rođ. 1904.

41. Porča (Muharema) Mehmed rođ. 1904.

42. Potogija (Ahmeda) Muhamed rođ. 1920.

43. Resulović (Nazifa) Abdulah rođ. 1924.

44. Resulović (Nazifa) Avdo rođ. 1924.

45. Tukulija (Mehe) Mujo rođ. 1921.

46. Turulija (Mehe) Mustafa rođ. 1921.

47. Vladović (Hajdara) Ramiz rođ. 1925.

48. Šemaja (Asana) Hasan rođ. 1929.

49. Samičević (Ferida) Muhidin rođ. 1927.

50. Abadžić (Hamdije) Džemal rođ. 1917.

51. Prohić (Hasana) Nusret rođ. 1922.

Žrtve logora Jasenovac iz Mostara

1. Alić (Murata) Salka rođ. 1920.

2. Alikalfić (Hasana) Mustafa rođ. 1900.

3. Alikalfić (Hasana) Mustafa rođ. 1899.

4. Arpadžić (Mahmuta) Nedžad rođ. 1926.

5. Balić (Avde) Mirza rođ. 1912.

6. Balta (Alije) Mujo rođ. 1907.

7. Balta (Osmana) Fatima rođ. 1924.

8. Balta (Osmana) Fatima rođ. 1922.

9. Baraković (Saliha) Muhamed rođ. 1922.

10. Bašagić (Sulejmana) Berisa rođ. 1924.

11. Baltak (Hadže) Zenka rođ. 1920.

12. Blagajac (Mustafe) Džemal rođ. 1902.

13. Bošnjić (Slije) Džemal rođ. 1921.

14. Bukovac (Muniba) Sejad rođ. 1923.

15. Čemalović (Muhameda) Mubera rođ. 1920.

16. Čemalović (Muhameda) Smail rođ. 1889.

17. Čemalović (Saliha) Ibrahim rođ. 1920.

18. Delić (Salke) Džemal rođ. 1925.

19. Elezović (Saliha) Sijo rođ. 1913.

20. Elezović (Salke) Esad rođ. 1921.

21. Hadžiosmanović (Ibre) Nusret rođ. 1915.

22. Jelin (Agana) Čamila rođ. 1904.

23. Jelin (Ahmeda) Enisa rođ. 1931.

24. Jelin (Ahmeda) Jagoda rođ. 1934.

25. Jelin (Ahmeda) Šemsa rođ. 1944.

26. Kažinić (Hasana) Džemal rođ. 1911.

27. Krajina (Muhameda) Senija rođ. 1911.

28. Pašić (Mahmuta) Mujo rođ. 1895

29. Ramić (Avde) Avdo rođ. 1911.

30. Šapuh (Saliha) Safet rođ. 1923.

31. Trbonja (Osmana) Avdo rođ. 1913.

32. Vučijaković (Muhameda) Eman rođ. 192-

33. Vuk (Derviša) Hamid rođ. 1927.

Žrtve logora Jasenovac iz Banje Luke

1. Afgan (Hamida) Salih rođ. 1900.

2. Begić (Saliha) Aiša rođ. 1918.

3. Baručija (Muhameda) Ibrahim rođ. 1914.

4. Beganović (Bibera) Hadžera rođ. 1924.

5. Begić (Dede) Rifet rođ. 1920.

6. Bukić (Avde) Osman rođ. 1923.

7. Čević (Ibrahima) Ismet rođ. 1939

8. Čustić (Smaila) Muharem rođ. 1909.

9. Dervišić (Smaila) Mehmet-Omer rođ. 1924.

10. Džanić (Muse) Mura-Nura rođ. 1900.

11. Dabić (Avde) Nazim rođ. 1914.

12. Đelić (Himze) Kasim rođ. 1918.

13. Ekić (Mustafe) Ahmet rođ. 1918.

14. Majhić (Sulejmana) Fahrudin rođ. 1921.

15. Gvožđa (Idriza) Irfan rođ. 1912.

16. Habnić (Edhema) Abaz rođ. 1900.

17. Husejtinović-Husedžinović (Šemse) Salih rođ. 1900.

18. Ibišević (Ahmeda) Zeina rođ. 1919.

19. Ibišević (Zeine) Zeina nema godine rođenja

20. Ibrišević (Bajre) Suljo rođ. 1920.

21. Ibrišević (Bajre) Ćazim rođ. 1939.

22. Ibrišević (Sulje) Bajro rođ. 1914.

23. Ismailović Ismail rođ. 1926.

24. Katana (Ibrahima) Ferid rođ. 1903.

25. Kučuk (Nedila) Sulejman rođ. 1912.

26. Kurić (Osmana) Fahrudin rođ. 1926.

27. Kušmić (Muhe) Alija rođ. 1906.

28. Maglajlić (Muhameda) Dževad rođ. 1912.

29. Memić (Ibre) Mehmed rođ. 1910.

30. Memić (Mustafe) Redžep rođ. 1922.

31. Mujkić (Hamida) Bećo rođ. 1937.

32. Mujkić (Hamida) Elfa rođ. 1939.

33. Mujkić (Hamida) Fata rođ. 1929.

34. Mujkić (Hamida) Ramiza rođ. 1939.

35. Mujkić (Šaćira) Dilfa rođ. 1900.

36. Numanović (Džede) Osman rođ. 1915.

37. Omeragić Hasan rođ. 1902.

38. Pašalić (Nazifa) Mehmed rođ. 1920.

39. Piljević Mirza rođ. 1907.

40. Ramić (Mehe) Ahmet rođ. 1880.

41. Salihagić (Sulejmana) Ifekat rođ. 1906.

42. Šerić (Hasana) Šemsa rođ. 1928.

43. Tetreik (Mustafe) Meho nema datuma rođenja

U svjetlu današnje sve očitije fašizacije i radikalizacije hrvatskoga društva i sve jače propagande zvaničnog Zagreba o ‘Bošnjacima kao teroristima’ ne možemo, a da se ne upitamo, šta bi bilo sa Hrvatskom da Bosanci i Hercegovci, prije svega Bošnjaci, nisu pomogli u ostvarivanju njene nezavisnosti tokom devedesetih godina prošlog stoljeća. Ili kako bi danas izgledala Hrvatska da se težište rata nije prenijelo u BiH, da li bi se u Zagrebu vodile ulične borbe kao u Sarajevu i kako bi izgledala danas mapa Republike Hrvatske? Ovo su samo neka od pitanja za one koji pored toga što su preko leđa Bosne ostvarili nezavisnost i teritorijalni integritet, sada ponovo atakuju na njen suverenitet i traže ‘svoj komad’ bosanske zemlje koja im nikada nije pripadala. I sve to rade uprkos historijskoj hipoteci kakvu nema ni jedan drugi narod, hipoteci oličenoj u fašističkoj tvorevini NDH.

 

(Global CIR/A.Kalender)

(Prilikom izrade ovog članka korišteni su tekstovi Nihada Halilbegovića objavljivani u denevnoj i periodičnoj štampi u BiH, te na različitim internet portalima. Nihad Halilbegović rođen je 1945. godine u Gračanici. Živi u Sarajevu. Bavi se istraživačkim radom, član je Vijeća Kongresa Bošnjačkih intelektualaca od osnivanja, dobitnik više priznanja i autor brojnih djela, a među njima i knjige “Bošnjaci u Jasenovačkom logoru” )

1 Komentaron this Post

  1. Ove ljude i zrtve treba pod nos staviti onim sto preko televizije govore o Jasenovcu i da su zrtve bili samo srbi,jevreji,romi i ostali.Ako nastave tako za 50-ak godina bice da nije ni bilo zrtava u Jasenovcu-sramota.

    Reply

Komentiraj