Zamislimo da budućnost leži negdje između najgoreg i najboljeg od mogućih svjetova. Premda su krajnosti malo vjerovatne, one nam daju uvid u mogući raspon događaja. U slučaju Južnog kineskog mora (JKM), svijest o ovim krajnostima može biti od presudnog značaja za stvaranje koherentne politike smirivanja tenzija i pronalaženja zajedničkih interesa u jednoj od strateški najvažnijih pomorskih oblasti na svijetu.
Narodna Republika Kina počela je da se nameće i Južnom kineskom moru prije sedam godina. Danas, na vještačkim spornim ostrvima izgrađene su piste, baze i druga infrastuktura koja se može koristiti u vojne svrhe, zbog čega je glavno pitanje zapravo, šta će se dogoditi u narednih sedam godina.
Danas, akteri u Južnom kineskom moru ulažu velike napore da usmjere tok događaja ka pozitivnom ishodu, međutim dvije glavne struje, koje predstavljaju SAD i ASEAN, za sada ne uspijevaju u svojim namjerama. Zemlje članice ASEAN-a pokušavaju da izvrše pritisak na Kinu kako bi usvojila “Kodeks ponašanja” koji, smatraju političari, može spriječiti potencijalni oružani konflikt.
Zvanični Peking, sa druge strane, više puta je naglasio da sporna pitanja u Južnom kineskom moru neće rješavati na multilateralnom nivou, zbog čega ASEAN nema apsolutno nikakvu ulogu čak ni u diskusijama o spornom području.
Foto: Beta, Zajedničke vojne vježbe kineske i ruske mornarice u Južnom kineskom moru
Uz to, kineska diplomatska ofanziva i političke promjene u regionu ubijedile su Kambodžu, Laos i Filipine da zauzmu stranu Pekinga. Američka strategije odvraćanja Kine od agresivnih mjera u JKM, svodila se na plovidbu u blizini spornih ostrva, što je pravo zagarantovano sporazumom o Slobodnoj navigaciji. Ipak, takva strategija ne samo da ništa ne mijenja na bolje, već naprotiv, pojačava tenzije i mogućnost eskalacije sukoba.
Kina je do sada izgradila šest velikih vještačkih ostrva u JKM. Na tri su smještene vazdušne baze, a na tri stanice za elektronsku prismotru i radarski sistemi. Veličina kineskih objekata takva je da se u slučaju raspoređivanja ratne avijacije, ni jedna zemlja članica ASEAN-a ne bi mogla efikasno odbraniti. Usljled toga, Kina može lako proglasiti nad JKM zonu vazdušne odbrane kada procijeni da je za to došlo vrijeme. Zahvaljujući ovoj strateškoj prednosti, zvanični Peking apsolutno dominira pregovorima sa ASEAN-om.
Imajući to u vidu, kao i visinu kineskih ulaganja u objekte u JKM, gotovo je nemoguće da se Peking povuče, koliki god bili pritisci SAD i ASEAN-a. Kineska strategija u JKM koja se oslanja na princip “sve ili ništa” stvorit će velike probleme u budućnosti. S obzirom na ozbiljnost namjera zvaničnog Pekinga i retoriku novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trampa, budućnost JKM djeluje sve opasnije.
