Uspon vojno-politički nametljive Rusije i ekonomska ekspanzija Kine, predstavljat će dva glavna međunarodna izazova za SAD u budućnosti. Internacionalne strategije Moskve i Pekinga, iako ne nužno u tijesnoj vezi jedna s drugom, sve češće se poklapaju i dovode do direktne i indirektne uzajamne podrške dviju zemalja.
Do sada, Rusija i Kina su formulisane svoje ekonomske i diplomatske odnose na nizu strateških partnerstava, zasnovanih na određenim suštinskim principima obje države.
Premda je 2012. godine bivši predsjednik Hu Jintao potpisao sa Vladimirom Putinom sporazum o strateškom partnerstvu, pravi razvoj rusko-kineskih odnosa došao je sa aktuelnim predsjednikom Xi Jinpingom i novim sporazumom o saradnji, potpisanom 2014. godine. Odnosi između Jinpinga i Putina, smatraju analitičari, bili su ključni katalizator za intenziviranje i zbližavanje dvije zemlje.
Ukrajinska kriza i ekonomski bum
Neposredno poslije aneksije Krima, u periodu kada je Zapad uveo sankcije Rusiji, Moskva i Peking pokrenuli su čitav niz velikih poslovnih poduhvata, predviđenih sporazumom o strateškoj saradnji iz 2014. godine.
Gasprom i Kineska nacionalna petrol korporacija (CNPC) potpisali su ugovor o snabdijevanju gasom kao i plan za izgradnju gasovoda “Snaga Sibira”. Istovremeno, najveća ruska naftna kompanija Rosnjeft dogovorila je izvoz 500 milijardi dolara vrijedne nafte u Kini, i tako pretekla Saudijsku Arabiju kao glavni kineski snabdijevač “crnim zlatom”.
Iste godine, Rusija je postala zemlja sa u koju Kina najviše investira, a zahvaljujući planu diversifikacije ruske ekonomije, izvoz mehaničkih i tehnoloških proizvoda porastao je za 5 odsto.
Najvažnije od svega, za ekonomske odnose dvije zemlje zadužen je čitav niz komisija koje na bilatelarnom nivou unapređuju ekonomsku razmjenu. Prema riječima ruskog predsjednika Vladimira Putina, iako je napredak često spor, obje strane imaju na umu zajednički cilj, zbog čega saradnjom na kraju uvijek pronađu rješenje za veliki broj složenih problema.
Integrisanje političkih interesa
Osim na ekonomskom planu, Putin i Jinping uzajamno se podržavaju po pitanju brojnih “suštinskih nacionalnih interesa”. Koordinisanjem spoljne politike, dva predsjednika uspjela su da pronađu zajednička stanovišta i založe se za reformu međunarodnog finansijskog i ekonomskog sistema u skladu se novim faktorima u globalnoj realekonomiji.
Glavni momenat kinesko-ruske političke saradnje bio je najava spajanja Euroazijske ekonomske unije (EEU) sa kineskom inicijativom “Jedan pojas, jedan put (OBOR)”, odnosno projektom kolokvijalno nazvanim “Moderni Put svile”. Integracija EEU i OBOR nanijela je ozbiljan udarac interesima EU, koje su pokušale da natjeraju Jermeniju, Belorusiju, Kazahstan i Kirgistan da se odreknu ekonomske saradnje sa Rusijom zarad slobodne trgovine sa zemljama članicama Unije.
Ruski i kineski predsjednik ponovo su istakli važnost bilateralnih političkih odnosa na samitu BRIKS-a u Indiji prošle godine. Takođe, na sastanku Šangajske organizacije za saradnju, ruski predsjednik je podržao prijedlog kineskog premijera Li Keqianga da se uvede zona slobodne trgovine između članica organizacije. Putin je tada istakao kako će dugoročni ekonomski interesi Rusije i Kine biti daleko važniji od protekcionističkih tendencija prema lokalnim proizvođačima.
Kulturna razmjena, vojna saradnja, problemi
Važan element kinesko-ruskih odnosa svakako je uzajamna promocija i socio-kulturna integracija na različitim nivoima društva. Naredna godina biće “Godina kinesko-ruske medijske razmjene”, a predsjednici dvije zemlje istakli su kako će i u akademskoj sferi razmjenjivati eksperte.
Jedno od glavnih obilježja odnosa Moskve i Pekinga tokom posljednjih nekoliko godina predstavlja vojno-bezbjednosna saradnja i podrška. Osim protivljenja razmještanju američkog raketnog štita THAAD u Južnoj Koreji, dve vlade sve češće dogovaraju zajedničke vojne vježbe. Nedavna zajednička vježba u Južnom kineskom moru poslala je signal međunarodnoj zajednici da Rusija podržava teritorijalne zahteve Pekinga u spornom regionu. Zauzvrat, Kina sve otvorenije poziva strane sile da se ne miješaju u ukrajinsku krizu i aneksiju Krima.
Kako se dvije zemlje sve brže integrišu, pitanje “kineskog preuzimanja” slabo naseljenog ruskog dalekog istoka sve se češće ističe kao glavni problem u odnosima dvije zemlje. Kako bi izbjegli stvaranje tenzija, Moskva i Peking će morati daleko pažljivije da prate migracione tokove i uvedu jasnije propise za ulazak u zemlju. Satelitsko mapiranje granica, trebalo bi da posluži kao dobra osnova za upravljanje migracijama u osjetljivom ruskom regionu dalekog istoka.
(Global CIR/Newsweek.rs)
