PRVI INTERVJU SADDAMOVE KĆERI: ‘Nije mu bilo lahko voditi Irak, Trumpu svaka čast – razotkrio je sve greške svojih prethodnika!’

Kćerka Sadama Huseina, Ragad gledala je u decembru 2006. kako joj oca odvode na vješala. Zagrlila je svoju sestru i djecu i u tišini je sjedila pred televizorom u dalekom Amanu, glavnom gradu Jordana gdje je potražila utočište posle američke invazije 2003. godine. Danas, deceniju kasnije, prvi put progovara za medije.

“Detalji smrti su ružni i bolni, ali bila je to hrabra smrt”, rekla je ona CNN. Njen otac, bivši irački diktator Sadam Husein, otišao je uzdignute glave na vješala. Kada mu je krvnik stavio omču oko vrata, iračka televizija prekinula je prijenos. Tek nekoliko sati kasnije pojavila se snimka samog pogubljenja.

“Bila je to smrt kojom se mogu ponositi ja, ali i moja djeca. Smrt je to kojom se mogu ponositi svi koji su ga voljeli”, pričala je Ragad, ali i sama priznaje da nikad nije mogla da odgleda snimak poslednjih trenutaka nekad najmoćnijeg čovjeka Iraka.

Tadašnji američki predsednik Džorž Buš pohvalio je Iračane i odmah poslije Sadamove smrti rekao: “Pogubljenje ne bi bilo moguće bez odlučnosti iračkog naroda u stvaranju društva vladavine prava”.

Ragad kaže za novog američkog predsednika Donalda Trampa da je različit od svojih prethodnika

“Tek je došao na poziciju vođe, ali je očigledno da ima visok nivo političke osjetljivosti. Razotkrio je sve greške svojih prethodnika, a posebno kada je riječ o Iraku. To znači da je svjestan grešaka u Iraku i svega što se dogodilo mom ocu”, ispričala je Ragad.

Iako za sebe kaže da je daleko od politike, iračke vlasti su je više puta optužile da podržava antidržavnu frakciju koja im tada najviše smeta. Nekada su je optuživali da i dalje podržava zabranjenu stranku Bath, a u poslednje vrijeme da daje podršku DAIŠ-u.

“Naravno da nemam nikakve veze s tom grupom ili bilo kojim ekstremistima. Ideologija čitave moje porodice nema bilo kakve sličnosti s ekstremistima”, tvrdi Ragad. Kad se prisjeti vladavine svog oca, kaže da je država bila stabilna. U Iraku tada nisu mogle slobodno da djeluju ni tzv. ‘Islamska država’ ni bilo koja slična organizacija.

“Za mene je on bio heroj, simbol milionima ljudi. Bio je borac i znao je da njegov kraj neće biti jednostavan. Slažem se. Ponekad je bilo brutalnosti i ja to ne mogu da podržim. Međutim, Irak je država kojom nije lahko upravljati”.


Tokom osamdesetih godina, kada je njen otac masovno ubijao šiite i Kurde, ona  kaže da je bila samo tinejdžerka i da ništa nije znala.

Uostalom, udala se kad je imala samo 15 godina. Suprug joj je bio Husein Kamel, jedan od najviših vojnih funkcionera zadužen za razvoj iračkog nuklearnog i biološkog oružja. Sestra Rana udata je za Kamelovog brata, a 1995. godine obje su sa porodicama pobjegle u Jordan. Nije prošlo ni godinu dana a Sadam ih je nagovorio da se vrate. Tri dana kasnije, vojnici su ubili braću Kamel.

“Bilo je to nevjerojatno teško vrijeme za mene. Našla sam se rastrgnuta između dvije porodice. S jedne strane bili su moj otac i braća, a s druge suprug i djeca”, priča Ragad i kaže da njena djeca ne zamjeraju Sadamu ubistvo oca. “Teško je to normalnim ljudima da objasniš. Porodice vladara nisu obični ljudi i ponekad je teško razumjeti kompleksnost naših života”, kaže Ragad.

Ona sada živi u Jordanu gdje joj je kraljevska porodica pružila utočište poslije američke invazije 2003. godine. Ipak joj nedostaje domovina. “Irak je moj. Moje porodice i mojih predaka. Irak pripada svima nama. Bilo bi potpuno normalno da se jednom vratim”, kaže ona i priča da se još uvijek nada u bolju budućnost. “Ovo je samo trenutno stanje. Nije ovo sudbina Iraka. Rat nije vječan i naravno da se nadam” , kaže Ragad.

 

 

(Global CIR/Express.hr)

Objavljeno u:

Komentiraj