DA LI SE KREMLJ PREIGRAO? EU pronalazi alternative, sve manje je ovisna o ruskom plinu!

Ono što većinu ljudi danas interesuje jeste da li će Evropska unija, onakvu kakvu je poznajemo preživjeti Brexit, migrantsku krizu, dešavanja u Ukrajini i Siriji, te kako većina evropskih lidera smatra sve ‘agresivniji ruski medijski, ali i politički uticaj’ u svojim članicama.

Pobjeda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u još jedan je šamar stožernim državama EU-a, koji je samo dodatno potpirio fašističke duhove prošlosti i izbacio ih na političku arenu, i to u najgorem mogućem trenutku – trenutku kada teroristički napadi potresaju Njemačku uoči ključnih izbora naredne godine. Ništa manje važni nisu ni francuski izbori koji će se održati u aprilu 2017. godine, a na kojima postoji opasnost od pobjede desničarskih i euroskeptičnih stranaka, od kojih neke poput one Marine Le Pen zagovaraju izlazak i iz EU-a i iz NATO-a.

Već sada je jasno kako je bitka za Evropu u stvari bitka za Francusku i Njemačku, s tim da ne treba u potpunosti zanemariti i ulogu Britanije, koja bi se sada rado povukla iz haosa zvanog Brexit, a da pri tom ne povrijedi volju birača. Sve je izvjesniji opstanak Velike Britanije u uniji, budući da postoje ozbiljne naznake kako će britanski parlament vjerovatno na proljeće inicirati još jednu raspravu koja bi mogla uroditi raspisivanjem konačnog referenduma o izlasku iz EU-a, a sve zbog jasnih pokazatelja da se raspoloženje javnog mnijenja promijenilo i da je za opstanak u EU sada preko 70% Britanaca. To bi zaista bio veliki impuls za oporavak EU ali i dodatni element sigurnosti, jer britanska vojska je bila najveća vojna sila u Uniji, a uz to Britanija ima u posjedu i nuklearno naoružanje. U slučaju definitivnog izlaska iz Unije, Francuska će ostati jedina evropska država sa nuklearnim oružjem. Evropa bez Velike Britanije na vojnom planu bi za moćnu rusku armiju predstavljala ‘mačiji kašalj’ i toga su svjesni svi lideri EU. Naravno, trenutno nema govora o bilo kakvim agresivnim vojnim akcijama iz Rusije, ali ipak je nuklearno oružje najefikasniji način odvraćanja neprijatelja i od pomisli na vojni napad.

Rusija je sve do sada koristila gas, energent prijeko neophodan Evropi u svrhu političkih pritisaka. Kroz rusku gasnu strategiju možemo posmatrati i sve ono što se dešava u Siriji ili Ukrajini, jer Rusija ne želi dozvoliti alternativne pravce snabdijevanja ovim energentom za Evropu, dok Evropa ne želi ostati talac ruskih naftnih i gasnih kompanija.  Zbog toga nije mogla dopustiti i ‘južni ruski gasni krak’, koji bi je stavio u smrtonosni zagrljaj Kremlja pa u tom kontekstu možemo posmatrati i ukrajinsku krizu, ali i destabilizaciju Balkana sa jedne strane te želju EU-a da integriše zemlje regiona što prije u svoju strukturu, sa druge strane.

Dakle iza dešavanja u protekloj deceniji na geopolitičkom i vojnom planu stoje u stvari interesi svjetskih sila, odnosno želja Rusije za ‘kolonizacijom Evrope’, te evropska težnja za energetskom nezavisnošću sa druge strane i uvijek dominantna nastojanja SAD-a, da i jedne i druge na određeni način drže pod svojom kontrolom.

Ruski planovi energetske kolonizacije Evrope

Prijelomna tačka Putinove politike bio je sporazum o izgradnji gasovoda ‘Nord Stream’ koji je potpisan prilikom njegove posjete Njemačkoj septembra 2005. Uzgred, sam projekat Sjeverni tok nije bila nova ideja i autorstvo te zamisli se ni u kom slučaju ne može vezivati za Putinovo ime. Još daleke 1997, pripremni radovi na njenom sprovođenju su već uveliko bili započeti. No, bez obzira na to, ton ruske gasne politike se odmah nakon potpisivanja ovog sporazuma resko izmijenio. Već u jesen te iste 2005, imali smo priliku da čujemo da je Rusija energetska velesila, a da je gas njeno glavno energetsko oružje.

Bila je to dosta čudna tvrdnja, jer to što se u javnim nastupima nazivalo „energetska velesila“, neposredno prije toga se nazivalo „sirovinski dodatak“.

Kada je ‘Evropa’ malo bolje razmislila, vidjela je kako ruski planovi nisu nimalo naivni. Objasnimo to ovako: ulazite u prodavnicu sportske opreme i tražite od prodavca da vam proda bejzbol palicu. Prodavac će vam je naravno rado prodati jer pretpostavlja da vi imate namjeru igrati bejzbol. No ako vi tom palicom počnete oko sebe sumanuto da mašete i glasnim kricima prijetite: „Sve ću vas pobiti!“ – sljedeću palicu vam više niko neće prodati.

Kupovina evropske mreže gasovoda je tokom 2006. i 2007. bila fiks ideja ne samo kod ljudi zaposlenih u Gaspromu, već i kod svih učesnika ruske spoljne politike. Na svim sastancima sa predsjednicima zapadnih zemalja, Vladimir Putin je manje ili više nametljivo, uvijek proturao jednu te istu ideju: „Mi vama izvore, vi nama gasovode“. Tom prilkom je on imao u vidu sljedeće: ako zapadne kompanije žele da im se dozvoli ulaganje u eksploataciju gasnih izvora Štokman (Barensovo more), one istovremeno moraju da odgovarajući dio svoje gasne mreže ustupe Gaspromu. Bez svake sumnje, veoma čudna poslovna ponuda.

Ambiciozni prodajni aranžmani „ Štokman – za gasnu mrežu“ nisu uspjeli, a pokušaji klasične kupovine dijelova gasne mreže u Italiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji sasvim su propali. Svjetska finansijska kriza, kao i usavršavanje tehnologije dobijanja gasa iz gasnog škriljca, praktično su stavili krst na preliminarni sporazum o zajedničkoj razradi eksploatacije štokmanovskih izvora potpisanog s firmom Total u februaru 2008. Od svega što je zamišljeno, ostalo nam je samo da se divimo prelijepim pejzažima prikazanim na sajtu Shtokman.ru, koji kao da reklamiraju primamljiva krstarenja po norveškim fjordovima, a ne mjesta koja čekaju da se na njima izgrade industrijska postrojenja.

Sva gasna spoljna politika Putina, bila je usredsređena na tri projekta: Sjeverni tok, Južni tok i Štokman. Sjeverni tok je potpisan 2005 i, mada se pokazalo da je cijena izgradnje jednog kilometra u izgradnji na ruskoj strani skoro tri puta viša od one koja tereti njemačkog investitora (5,8 miliona eura naspram 2,1 miliona), radovi su u toku i po svoj prilici će biti i završeni. Južni tok je potpisan 2007, no realizacija ovog projekta je sramno završila njegovim prekidom zbog kasnije nastalih okolnosti. Štokman je potpisan 2008, a početak realizacije je formalno odložen za 2016, u kojoj nije počela njegova realizacija, budući da EU sada ima druge planove zajedno sa Norveškom.

Gasna spoljna politika Kremlja je na začuđujuće bahat način u sebi sjedinila pohlepu, kratkovidost i megalomaniju. Evropa je smatrana za teriotoriju kojoj slijedi kolonizacija, odnosno za grupu zemalja koje moćnim gasnim udarima sa dva krila (Sjeverni i Južni tok) treba čvrsto opkoliti, a lukavi Kremlj će svoj ekstraprofit ubirati od ‘tupavih domorodaca’ tako što će oni sami, svojom gasnom mrežom, kupovati od Gasproma pravo na eksploataciju Štokmana.

Ovaj grandiozni geopolitički plan gasne kolonizacije Evrope imao je samo jednu manu: Evropa je odbila da u njemu učestvuje, a preuređenje gasnog tržišta je pretvorilo zastrašujući Sjeverni i Južni tok (čak i u slučaju da je ovaj drugi stvarno izgrađen), u samo još jedan od sistema za snabdijevanje Evrope gasom.

Alternativni izvori

Ruski car Aleksandar II je 1867. prodao SAD-u ogromnu teritoriju od 1,5 miliona kvadratnih kilometara, i to za pet centi po hektaru, pravdajući se udaljenošću od Rusije i velikim troškovima. Kasnije se pokazalo da je taj „sanduk leda“, kako su je zvali Amerikanci, danas bogato nalazište zlata, nafte i gasa.

Sa ovom odlukom ruskog cara, mediji u Rusiji danas uspoređuju odluku Dimitrija Medvedeva da stavi svoj potpis na sporazum o razgraničenju sa Norveškom 2010. godine, kada joj je predano ogromno prostranstvo bogato naftom i plinom u Barensovom moru. Pregovori o razgraničenju sporne teritorije u Barencovom moru i Sjevernom ledenom okeanu, površine 175.000 kvadratnih kilometara, vođeni su između SSSR-a i Norveške od ‘70-ih godina prošlog vijeka, ali je konačni sporazum potpisan u septembru 2010. godine na sastanku predsjednika Rusije Dmitrija Medvedeva i tadašnjeg norveškog premijera Jensa Stoltenberga.

Norveški petrolejski direktorat (NPD) objelodanio je 2013. Godine rezultate dvogodišnjih istraživanja dna Barencovog mora, koje je Rusija ustupila Norveškoj. Ispostavilo se da se u njegovim njedrima nalaze rezerve nafte i gasa koje premašuju i najoptimističnije prognoze: najmanje 300 miliona kubnih metara ugljikovodonika od kojih se može dobiti 1,9 milijardi barela nafte i gasa čija se vrijednost procenjuje na 30 milijardi eura.

– Ovo je sjajna vijest za Norvešku. Sjeverna Norveška će postati naša nova naftna pokrajina koja će doprinijeti usponu cjelokupne privrede zemlje – oduševljeno je prokomentarisao nalaze geologa Ola Borten Moe, ministar za energetiku. Vijest o “zlatnom kolaču” koji je Oslo dobio od Moskve izazvala je u Norveškoj pravu euforiju, piše ruski list “Novije izvestija”. Nije ni čudo, jer su zalihe nafte u norveškom dijelu Sjevernog mora pri kraju. Sve nade Norvežani su polagali u žilu u Barencovom moru.

Pripreme za posao vijeka već su počele: prebacuju se naftne platforme iz Sjevernog mora, a Ministarstvo spoljnih poslova je za simboličnu sumu od pet miliona eura prodalo supertajnu bazu podmornica NATO-a, 20 kilometara od Tromsea. Višekilometarska mreža tunela koji su prokopani kroz brda i direktno povezani s morem sada će se koristiti za eksploataciju nafte i gasa. Norveški geolozi su ispitali svega 44 odsto dijela Barencovog mora koji im je pripao, što znači da bi zalihe crnog zlata mogle da budu i veće.

U želji da smanji energetsku zavisnost od Rusije, pored planova o povećanju uvoza gasa iz Norveške, EU je osmislila i druge programe s ciljem obuzdavanja ruske ‘gasne opasnosti’. Evropski političari još uvijek se sjećaju šokova 2006. i 2009. godine, kada je Rusija obustavila isporuke plina Ukrajini usljed nesporazuma o cijenama i dugova, što je dovelo do krize u grijanju i zatvaranja fabrika u zemljama kao što su Slovačka i Mađarska, a što je zapadnoevropske zemlje kao što je Njemačka primoralo da pronađu alternativne zalihe. Evropa dobija trećinu plina iz Rusije, pola od toga iz cjevovoda preko Ukrajine. Političarima je držanje Rusije u isporuci plina za zemlje na istoku Evrope dalo alarmantan podsticaj da se problem zavisnosti ublaži.

Od tada je EU napravila neke velike promjene. Progurala je kontroverzni ali efikasan zakon o  liberalizaciji tržišta plina, poznat kao Treći energetski paket: Rusija ne može imati  vlastite niti  kontrolirati postojeće cjevovode na području EU. EU je također snabdijevanje energentima učinila puno otpornijim, stavljajući novac poreznih obveznika u nove interkonekcije između zemalja ovisnica o uvozu ruskog gasa. Ovo propisuje pravilo da ako se prekine snabdijevanje sa istoka, pogođene zemlje mogu uvesti plin iz drugih izvora. Tako Litvanija, nekada 100% zavisna od ruskog gasa, sada uvozi tečni prirodni plin (LNG) iz Norveške. Osim toga, blage zime znače da evropska potrošnja plina pada, a sa druge strane rastu zalihe u skladištima. Čak i ako Rusija pokuša prekinuti snabdijevanje, efekat bi bio skroman.

Ustvari, Rusija ima druge brige. Niska cijena nafte je osiromašila blagajnu Kremlja. U decembru prošle godine, Putin je iznenada otkazao 40 milijardi $  vrijedan Južni tok do centralne Evrope preko Crnog mora i Balkana. Međutim EU još uvijek nije iskoristila svoje najveće oružje protiv Rusije: kolosalni “prigovor” na osnovu istrage višegodišnjih diskriminatorskih cijena i drugih zloupotreba na tržištu koje datiraju iz 2004. To bi moglo dovesti do zakonske promjene u poslovanju sa Gazpromom i najvjerovatnije kazne, što bi dodatno pogodilo ruskog proizvođača.

Sliku Rusije koja sebe samozaljubljeno predstavlja kao „gasnu supersilu“, kvari još jedan neprijatan problem. Rusija je  recimo 2008. stvarno proizvela najveću količinu gasa na svijetu, odnosno tačno 640 milijardi kubnih metara. Doduše, još jedna država je te godine proizvela sličnu količinu, to jest 580 milijardi kubnih metara i ona se zove SAD, no iz nekog razloga ona nikada nije pretendovala na status „druge po redu energetske supersile“. Ovdje je važno napomenuti i to da se gas koji u Rusiji proizvode drugi proizvođači često ne pušta u gasovod, te zato, radi tačnog računa treba reći da je samo Gasprom 2008. proizveo 550 milijardi kubnih metara gasa.

I to nije sve. Pitanje nije samo u tome koliko je gasa proizvedeno, već i koliko je novca zarađeno njegovom prodajom. Pošto se sav gas u Americi prodaje na New York Mercantile Exchange (NYMEX) po Henry Hub spot cijenama, veoma je lahko izračunati koliko novca su zaradili američki proizvođači. Srednja cijena gasa je tokom 2008. bila 323 dolara, a u jednom, doduše kratkom periodu, iznosila je i čitavih 700 dolara za hiljadu kubnih metara.

Prihode Gasproma je mnogo teže izračunati. Tokom 2008. više od polovine gaspromovskog gasa (287 milijardi kubika) bilo je prodato unutar Rusije po cijeni od 50 do 80 dolara, 96 milijardi kubika u susjedne zemlje po cijeni od 100 do 200, a samo 150 milijardi kubika je otišlo u Evropu po astronomskim cijenama od 250 do 400 dolara za hiljadu kubnih metara. Prema podacima iz samog Gasproma, ukupna zarada od prodaje gasa u Evropi je tokom 2008. iznosila 47 milijardi dolara. U isto vrijeme, ukupan prihod virtuelnog američkog Gasproma (sastavljenog od više hiljada individualnih vlasnika gasnih nalazišta) dostigao je, barem što se ruskog Gasproma tiče, nestvarnu sumu od 187 milijardi dolara.

Kasniji podaci još su pogubniji za rusku kompaniju. Neto profit ruskog gasnog giganta “Gazprom” je 2014. godine bio sedmostruko manji u odnosu na 2013. godinu, zbog ekonomskih sankcija uvedenih Rusiji i zbog devalvacije rublje. “Gazprom”, koji je prije samo nekoliko godina bio najprofitabilnija kompanija na svijetu, ostvario je u 2014. godini neto profit od 2,8 mlrd EUR u poređenju sa profitom od 20 mlrd EUR po aktuelnom deviznom kursu iz 2013. godine, navodi se u godišnjem izvještaju kompanije. Analitičari ocjenjuju da su ovakvi rezultati posljedica slabije tražnje u Evropi, koja je najveće izvozno tržište kompanije “Gazprom”, ali i činjenice da su evropski kupci iskoristili gas iz sopstvenih skladišta čekajući da se pad cijena nafte odrazi na ugovore o snabdijevanju gasom.

Podaci iz 2015. godine govore o daljem padu neto profita, ali i blagom povećanju proizvodnje u prvoj polovini 2016. godine. Međutim rast proizvodnje nije pratio i rast profita, zbog većih troškova poslovanja koji su neutralizirali rast prihoda, saopšteno je iz te kompanije, prenosi Bloomberg.

Kremlj se u svojim gasnim geopolitičkim igrama toliko zaigrao da je zaboravio na to da je gas samo roba i da, ako za nekom robom već postoji tražnja, nekakava će se ponuda za nju, ranije ili kasnije, odnekle sigurno pojaviti. I naravno, ubrzo su se na tržištu pojavili (uglavnom bliskoistočni) komprimirani tečni gas i prirodni gas proizveden iz gasnog škriljca.

Bliski istok i Balkan

Nakon ovako objašnjenih rusko-evropskih gasnih igara, postaje jasno zašto je Evropa toliko željela da jedan ‘bliskoistočni’ gasovod dođe do njenog središta kao alternativa ruskom i zašto je ustvari i potpaljena vatra sukoba u Siriji. Također, od ključnog interesa bilo je stopiranje tzv. Južnog toka, što se manifestovalo pobunom u Ukrajini, ali i dodatnim zaoštravanjem tenzija na Balkanu.

Rusija je pobijedila na Bliskom Istoku, odnosno u Siriji, a da li će NATO i Evropa dopustiti da pobijedi i u Turskoj ili na Balkanu, ostaje da se vidi. U slučaju takvog ishoda, Rusija misli onemogućiti Evropu da dođe do alternativnog izvora snabdijevanja gasom i pri tom nudi svoju alternativu, ponovno aktiviranje ‘Južnog toka’. EU ne prihvata takvu igru te je krenula u agresivniju političku kampanju na jugoistoku Evrope, tačnije regionu Balkana. Što prije uvesti sve države Balkana u EU, postao je prvorazredni cilj njemačke kancelarke Angele Merkel i briselske administracije kako region ne bi potpao pod ruski kako politički, tako i gasni uticaj.

Rusija na Balkanu teško pronalazi pouzdane partnere. Jedan od onih za koji su u prvi mah mislili kako ‘igra za ruski tim’ jeste Milorad Dodik. Međutim, osim retorike Dodik ni po čemu ne podsjeća na ‘velikog Srbina’ i rusofila kakvim se predstavlja. Osim što entitet RS-a preživljava zahvaljujući kreditima MMF-a, Dodik je nekoliko puta indirektno podržao evropski put BiH. Naime, na predsjedničkim izborima održanim 2014. godine kandidatkinja njegove stranke bila je Željka Cvijanović, za koju se unaprijed znalo da će izgubiti u utrci sa kandidatom opozicije, Mladenom Ivanićem za koga se zna da je proevropski orijentiran političar. Da je Dodik htio, mogao je izabrati bilo kojeg ‘velikog Srbina’ iz svoje partije koji bi sa lahkoćom odnio pobjedu u duelu sa Ivanićem. No čini se da je Dodik odabrao entitetski nivo kao svoj prostor za ‘srbovanje’, dok je državni nivo vlasti prepustio opoziciji koja je većinski za ulazak BiH u EU. Podsjećamo, kako Evropska unija pregovara upravo sa državom, a ne nekim drugim, nižim nivoima vlasti.

Ako je suditi po izvještajima njemačkih i evropskih službi, Rusija igra na ekstremne desničarske i ljevičarske stranke te podstiče antimigratsko raspoloženje s ciljem utjecaja na predstojeće izbore u toj državi. Zvanična Moskva, naravno odbacuje takve tvrdnje. Međutim, činjenica da je Putinova ‘Jedinstvena Rusija’ potpisala protokol o saradnji sa ‘Slobodarskom partijom’ Austrije, čiji je kandidat nedavno poražen u predsjedničkoj utrci u Austriji, daje za pravo da Evropljani sumnjaju kako slični ‘dilovi’ postoje i sa određenim njemačkim, ali i francuskim strankama. Treba li napominjati kako je prethodna kampanja Nacionalne fronte Marine Le Pen finansirana iz sumnjivog ruskog kredita koji je podignut na Kipru.

U svakom slučaju, i Evropa i Balkan, ali i Rusija nalaze se na raskrsnici, a naredna godina će razjasniti sve dileme. Tada će biti održana većina izbora i referenduma u EU, konačno će se moći vidjeti i Trumpova politika na djelu, a Putin će odgovoriti javnosti da li se povlači sa političke scene ili će se ponovo kandidovati. Bilo kako bilo, bitka za prirodne resurse i za primat u svijetu se nastavlja. Ova godina bila je uspješna za Kremlj na geopolitičkom planu, kakva će biti sljedeća moći ćemo saznati ubrzo nakon 20. januara.

 

 

 

(Global CIR/Priredio: Amel J./Izvori: Bloomberg, The Economist, Новая Газета, Agencije)

Komentarion this Post

  1. odlicno i realno !!!!!

    Reply
  2. Sta reći, kakvu poruku poslati o članku gdje autor svoju neinformiranost ili pogrešno razumjevanje momenta otpočinje biserima da je sve izvjesniji opstanak Britanije u EU, ili da je 70% Britanaca za opstanak Britanije u EU.
    Nakon ovakvih gluposti teško je uopšte bilo šta od ove papazjanije uzeti sa ozbiljno.
    Sta reći na autorova lupetanje I maštarije o opstanku Britanije u situaciji gdje ne posoji apsolutno nikakav način za Britaniju da opstane u EU a bez da izazove politički haos u zemlji. Drugo Bitnije, posljedice BREXITA se za sada ni osjetile I Britanije je jedna od ekonomija u G7 koja je imala najbolju ekonosmku performansu u 2016. Brexit će sigurno imati negativnih posljedica po Britaniju u kratkom roku ali dugoročno veća ekonomska fleksibilnost koju izlazak iz EU podrazumjeva će biti ekonomski isplativiji Britaniji.
    Ovo da je 70% Britanaca za opstanak u EU je taman toliko validno kolijo je proslog ljeta bilo validno da je I tada većina Britanaca bila za EU ili validno kao dan prije izbora u USA da ce Hillary dobiti izbore.
    Iz nekih razloga ovaj autor preferiše bilo koju drugu zavisnost EU od gasa od ruske I ako ne vidim za ovo neke pretjerane razloge. Zbog čega autor preferiše gasnu zavisnost od npr Katara, USA ili Kanade u odnosu na rusku kad je skoro trecina poznatig globalnig rezervi gasa locirano u Rusiji. Zbog čega autor preferiše USA gas koji se dobija iz gasnih škriljaca, čija je proizvodnja katastrofalno zagađuje okolinu od tuskog gasa kojie je relativno čist.
    Ovom autoru iygleda nije poznato da sector utilitz je na zapadu je odavno privatizovan. Ako npr francuske firme mogu biti vlasnici diejla elektrodistribuciije u Britaniji, britancii vlasnici dijela gasovoda u Španiji, a amerikanci u Njemačkoj, zbog čega su Ruske firme sporne? Pogotovo kao sto je autor sam naveo ako je eksploatacija gasa, nafte itd dozvoljena stranim firmama u Rusiji.
    Ovaj clanak je nesuvislo ispolitizovan do groteske.

    Reply
    • Ti si covjece ocito neinformisan,pa zbog cega premijerka May nije potpisala “uzlaznicu”Engleske do sada,na staje kancelarka Merkel nekoliko puta upozorava,pa valjda si trebao shvatiti da se raspoloženje engleza promjenilo,posebno posto ostale države britanskog kraljevstva ostaju unutar EU, a raspoloženju glasaca oko ostanka u EU pisao je i Guardian i prema njegovim anketama, je autor i naveo postotak raspoloženja engleza.Medjutim tebe očigledno boli sto ce rusi konacno izgubiti dominaciju u snabdjevanju gasom,pa sebi dajes za pravo da autoru ti možes “popovati”.Slijedeci put malo prelistaj svjetske medije,pa se onda ukljuci u neku diskusiju i to sto se tice plina,ode EU kod norvezana a sa ovim sankcijama tvoj Putin može jos malo koprckati po Kremlju a onda hvataj se dal tabana.

      Reply
      • Meni je izuzetno drago kad naletim na ljude tako dobro informisane kao sto ste ti ili ovaj novinar. De me molim te prosvijetlite, razjasnite situaciju, prosvijetlite informacioni mrak u kome zivim. Steta sto u svemu tome ovaj sampproklamovani global resistence sajt ne objavljuje moj komentar danima pa tako ocekujem da ce I ovaj moj odgovor biti na ledu par dana.
        Prava steta je to sto ja I gomila ovakvih kao ja obicnih ljudi smatramo da samo jos idiotima nije jasno da veliki globalni mediji, nacini mjerenja javnog mnenja su izgubili svaki kredibilitet jer su se totalno stavili u sluzbu ne javnosti, demokratije I prava na informiranost vec u sluzbu odredjenih centara moci koji su dominantni zadnjih 20 godina I gdje su bili u funkciji vizije buducnosti ovih centara moci. Zato smo imali situaciju da je sprega medija i istrazivaca javnog mnenja katastrofalno “pogrijesila” i u slucju Brexita i u slucaju Trump-ove pobjede na izborima. No ipak mi neinformisani I neprosveceni smo u totalnoj zabludi ka smatramo da su svi veliki mediji bili jednodimenzionalni I sokantno pristrasni I prilikom Brexita I prilikom kampanje za predsjednicke izbore u Americi. Mi neinformisani stavljamo ovo pogrijesili pod navodne znake zbog toga sto smatramo da su mediji I istrazivaci javnog mnenja itekako dobro znali stvarni odnos snoga ali su dezinformisali javnost zeleci da daju potporu ishodu kojeg su zeljeli ovi centri moci. No do ovoga nije doslo I u sutini pobijedili su mali covjek I demokratija.
        Jedna od zabluda nas neiinformisanih je to sto mi smatramo da razlozi zbog kojih se desio BREXIT I Trump imaju manje veze sa samim Brexitom I Trumpom vec se radu u antiestablishment pobuni koja ce fundamentalno promijeniti mnoge stvari.
        Mi neinformisani takodjer smou zabludi ne postoji sustinski nacin da Britanija napravi U zaokret u pogledu BREXITA, ali jos bitnije Britanija nema ni razloge da to ucini. Jelte Brexit sve vise postaje politicki a ne ekonomski “event”a britanska ekonomija je imala izvrsnu post-brexit ekonomsku performansu. Sad se u stvari vecina Britanaca pita zbog cega ih je politicka elita muntala I prepadala kataklizmicnim ekonomskim scenarijima koji ce uslediti ako se BREXIT desi a koji se ocito nisu desili. Nama neinforisanim takodjer nije jasno da svi pregovori oko BREXITA su sada na temu passporting rights I gdje Britanci u stvari drze sve adute u svojim rukama mada to tako ne izgleda. No evo predvidjam da c Britanija konacno dobiti sve sto zazeli I on ace biti ta koja ce definisati buducu prirodu relacija EU I Britanije a ne obratno.
        No da se ide na referendum za BREXIT sada pobjeda Brexita bi bila jos ubjedljivija nego proslog ljeta.
        Sto se tice gasa I energenata samo indoktrinirani ideoloski zadojeni glupani imaju predrasude u pogledu porijekla gasa. Svaka drzava bi trebala da ima diverzifikovano snabdjevanje energenata I u ovom smislu snabdjevaci koji su alternaativa rusiji su neophodni. No ovdje se ne radi o alternative kao nadopunu rusima kao snabdjevacu vec se Rusija pokusava iskljuciti ili trivilijazirati kao snabdjevac gasa. Medjutim oko pola globalnih rezervi gasa su locirani u Rusiji I iranu. Koliko dugo misli da moze ignorisati ili trivijalizirati ruse kao snabdjevaca gasa? Vidis mi neinformisani smatramo da je za Evropu mnogo korisnije da gradi dobre odnose sa Rusijom nego da se stavlja u sluzbu korporativnog centra moci.
        Ideologija centra moci koji nakon dugog niza godina gube konce I poluge moci (globalizam tj korporativni princip iznad nacionalnog I drzavnog) rapidno postaje pluskvamperfekt I izgleda mi neinformisani razumijemo to bolje nego vi prosvjecena elita.

        Reply
  3. Odlican i objektivan tekst,cestitke autoru na perfektno sagledanoj trenutnoj situaciji koja vlada na politickoj i ekonomskoj pozornici izmmedju EU i Rusije

    Reply
  4. Meni je izuzetno drago kad naletim na ljude tako dobro informisane kao sto ste ti ili ovaj novinar. De me molim te prosvijetlite, razjasnite situaciju, prosvijetlite informacioni mrak u kome zivim. Steta sto u svemu tome ovaj sampproklamovani global resistence sajt ne objavljuje moj komentar danima pa tako ocekujem da ce I ovaj moj odgovor biti na ledu par dana.
    Prava steta je to sto ja I gomila ovakvih kao ja obicnih ljudi smatramo da samo jos idiotima nije jasno da veliki globalni mediji, nacini mjerenja javnog mnenja su izgubili svaki kredibilitet jer su se totalno stavili u sluzbu ne javnosti, demokratije I prava na informiranost vec u sluzbu odredjenih centara moci koji su dominantni zadnjih 20 godina I gdje su bili u funkciji vizije buducnosti ovih centara moci. Zato smo imali situaciju da je sprega medija i istrazivaca javnog mnenja katastrofalno “pogrijesila” i u slucju Brexita i u slucaju Trump-ove pobjede na izborima. No ipak mi neinformisani I neprosveceni smo u totalnoj zabludi ka smatramo da su svi veliki mediji bili jednodimenzionalni I sokantno pristrasni I prilikom Brexita I prilikom kampanje za predsjednicke izbore u Americi. Mi neinformisani stavljamo ovo pogrijesili pod navodne znake zbog toga sto smatramo da su mediji I istrazivaci javnog mnenja itekako dobro znali stvarni odnos snoga ali su dezinformisali javnost zeleci da daju potporu ishodu kojeg su zeljeli ovi centri moci. No do ovoga nije doslo I u sutini pobijedili su mali covjek I demokratija.
    Jedna od zabluda nas neiinformisanih je to sto mi smatramo da razlozi zbog kojih se desio BREXIT I Trump imaju manje veze sa samim Brexitom I Trumpom vec se radu u antiestablishment pobuni koja ce fundamentalno promijeniti mnoge stvari.
    Mi neinformisani takodjer smou zabludi ne postoji sustinski nacin da Britanija napravi U zaokret u pogledu BREXITA, ali jos bitnije Britanija nema ni razloge da to ucini. Jelte Brexit sve vise postaje politicki a ne ekonomski “event”a britanska ekonomija je imala izvrsnu post-brexit ekonomsku performansu. Sad se u stvari vecina Britanaca pita zbog cega ih je politicka elita muntala I prepadala kataklizmicnim ekonomskim scenarijima koji ce uslediti ako se BREXIT desi a koji se ocito nisu desili. Nama neinforisanim takodjer nije jasno da svi pregovori oko BREXITA su sada na temu passporting rights I gdje Britanci u stvari drze sve adute u svojim rukama mada to tako ne izgleda. No evo predvidjam da c Britanija konacno dobiti sve sto zazeli I on ace biti ta koja ce definisati buducu prirodu relacija EU I Britanije a ne obratno.
    No da se ide na referendum za BREXIT sada pobjeda Brexita bi bila jos ubjedljivija nego proslog ljeta.
    Sto se tice gasa I energenata samo indoktrinirani ideoloski zadojeni glupani imaju predrasude u pogledu porijekla gasa. Svaka drzava bi trebala da ima diverzifikovano snabdjevanje energenata I u ovom smislu snabdjevaci koji su alternaativa rusiji su neophodni. No ovdje se ne radi o alternative kao nadopunu rusima kao snabdjevacu vec se Rusija pokusava iskljuciti ili trivilijazirati kao snabdjevac gasa. Medjutim oko pola globalnih rezervi gasa su locirani u Rusiji I iranu. Koliko dugo misli da moze ignorisati ili trivijalizirati ruse kao snabdjevaca gasa? Vidis mi neinformisani smatramo da je za Evropu mnogo korisnije da gradi dobre odnose sa Rusijom nego da se stavlja u sluzbu korporativnog centra moci.
    Ideologija centra moci koji nakon dugog niza godina gube konce I poluge moci (globalizam tj korporativni princip iznad nacionalnog I drzavnog) rapidno postaje pluskvamperfekt I izgleda mi neinformisani razumijemo to bolje nego vi prosvjecena elita.

    Reply

Komentiraj