‘AFERA ŽIVAGO’: Kako je ‘Doktor Živago’ postao tajno oružje CIA-e u Hladnom ratu?

Čuveni roman Borisa Pasternaka nije bio objavljen u Sovjetskom Savezu sve do 1988. godine, na prvom mjestu zbog implicitne kritike sovjetskog društva. I baš to je razlog zbog kojeg je CIA željela da Sovjeti tu knjigu čitaju, i zbog čega je organizovala njeno prvo štampanje u Rusiji

Početkom septembra 1958. godine, pripadnik holandske tajne službe Jop van der Vilden donio je kući najnovije oružje CIA za borbu Zapada protiv Sovjetskog Saveza – oružje je nosio u maloj braonkastoj papirnoj kesi. “I ja sam imala obaveštajnog iskustva tako da sam znala da se radi o nečemu veoma važnom što treba da se preuzme i proslijedi dalje”, priča njegova udovica, Rakel van der Vilden. Nije se radilo o nekoj novoj, lukavoj, vojnoj tehnologiji. To je bila knjiga. Prvi primjerak Doktora Živaga na ruskom jeziku. “Bilo je uzbudljivo. Pitali smo se šta će od svega da bude, da li će to da funkcioniše”, kaže Van der Vildenova, koja je godinu dana pre tog događaja napustila britansku vanjsko-obavještajnu službi MI6, nakon što se udala i preselila da živi u Hag. I dalje čuva knjigu i papirnu kesu, sa datumom – subota 6. septembar 1958. – ispisanim rukopisom njenog supruga.

Knjiga je bila dio operacije tajnog štampanja knjiga, a Jopov zadatak je bio da knjigu preuzme iz štamparije i proslijedi je CIA. Plan je podrazumijevao da se nekoliko stotina knjiga podjeli sovjetskim posjetiocima Briselske međunarodne izložbe koja se u to vrijeme održavala u susjednoj Belgiji. Pasternak je dugo bio jedan od najistaknutijih ruskih pjesnika, književnih prevodilaca i razumljivo je bilo pretpostaviti da bi posjetioci bili željni da pročitaju njegov roman. Nadali su se da će neko ponijeti roman kući i proslijediti ga prijateljima, od kojih bi neko mogao da ga kopira i proslijedi to “sam izdati” izdanje široj grupi ljudi.

Nedavno otvoreni dosijei CIA-e objavljeni u novoj knjizi “Afera Živago: Kremlj, CIA i bitka za zabranjenu knjigu”, govore o velikoj “propagandnoj vrijednosti” romana i “unutrašnjoj poruci” koju roman nosi. “Imamo priliku da se sovjetski građani zapitaju šta nije u redu sa njihovom vladom, kada tako dobro literarno djelo čovjeka koji je priznat kao najveći živi ruski spisatelj, nije dostupno u njihovoj zemlji”, piše u jednom nedavno “otvorenom” izvještaju CIA.

Roman donosi dijelom autobiografsku priču ruskog doktora i pjesnika Jurija Živaga tokom turbulentnih decenija prije, za vrijeme, i poslije revolucije 1917. godine. Iako oženjen, zaljubljuje se u drugu ženu, Laru – inače udatu za posvećenog boljševika – a zaplet prati razvoj njihove na propast osuđene veze, dok se njihovi životi upliću u značajne historijske događaje. “Pasternakova humanistička poruka – da svaki čovjek ima pravo na privatan život i zaslužuje ljudsko poštovanje, bez obzira na nivo njegove političke lojalnosti i doprinosa državi – predstavlja fundamentalni izazov sovjetskoj etici žrtvovanja individue komunističkom sistemu”, stoji u izvještaju iz arhiva CIA.

“Mislim da su Sovjeti najviše prigovarali zbog duha koji je roman nosio”, kaže Piter Fim iz Washington posta, koautor knjige “Afera Živago”. “Osjetili su da je protiv revolucije, da opisuje sovjetsku državu u veoma negativnom svjetlu i prosto su ga smatrali neprihvatljivim”. Znajući da mu roman nikada neće biti objavljen u SSSR-u, Pasternak je odštampani rukopis počeo da dijeli strancima 1956. godine. Među njima je bio italijanski komunista Serđo D’Anđelo koji je radio u Moskvi kao novinar i honorarni agent za jednog izdavača, također komunistu, Đanđakoma Feltrinelija.

D’Anđelo piše u svojoj knjizi “Slučaj Pasternak” kako odlazi da se nađe sa 66-godišnjim autorom u njegovu seosku kuću u Perdelkinu, piščevoj oazi izvan Moskve. Bilo je to u maju 1956. godine. “Pasternak je u ograđenoj bašti, nosi pantalone od ručno šivene tkanine, djeluje da je pošao da orezuje biljke. Kada nas je primijetio, prišao je sa širokim osmjehom, otvorio kapiju bašte i pružio ruku. Njegov stisak je ijlep i čvrst”, piše on. Dok predaje D’Anđelu rukopis, Pasternak govori: “Neka obiđe svijet”. Onda dodaje, možda ironično: “Ovim ste pozvani da me gledate kako stojim ispred streljačkog voda”.

Nedjelju dana kasnije, D’Anđelo je odletio iz Moskve do Istočnog Berlina – prtljag mu nije pregledan – i lično ga odnio Feltrineliju, koji je potpisao ugovor sa Pasternakom. Feltrineli odbija zahtjeve sovjetskih vlasti i italijanske Komunističke partije da ne objavi knjigu „Doktor Živago”, i roman izlazi na italijanskom jeziku u novembru 1957. godine. Dokumenti CIA-e otkrivaju da je MI6 također uspio da dođe do primjerka rukopisa – doduše nije jasno kako – i da ga preda CIA-i. CIA potom organizuje da se izdanje na ruskom jeziku odštampa u Hagu kod izdavača koji ima iskustva u štampanju ruskih knjiga.

“Nisu željeli da uključenost Amerike na bilo koji način bude vidljiva, pa su odlučili da bude štampana u nekoj drugoj zemlji”, kaže Van der Vildenova. Ona vjeruje da je njen muž izabran za ovu operaciju pošto je imao dobre kontakte sa izdavačima, sa kojima je održavao vezu iz perioda holandskog pokreta otpora Nijemcima tokom Drugog svjetskog rata. Ruski emigranti su dijelili roman sovjetskim posjetiocima – kojih je bilo nekoliko hiljada – u otvorenom djelu Vatikanovog štanda na Briselskom sajmu. “Pronalazili smo korice knjige u đubretu u okolini sajma. Oni koji su dobili roman cijepali su korice, i raspoređivali stranice po džepovima kako bi ih lakše sakrili”, piše u knjizi “Afera Živago”.

I Pasternak je čuo za ovu operaciju, te je pisao prijatelju u Pariz: “Da li je tačno da se pojavio ‘Doktor Živago’? Izgleda da su posjetioci izložbe u Briselu mogli da je vide”. Petra Kuve, druga koautorka knjige, kaže da je ukupan broj knjiga koji je dospio do Moskve ostao nepoznat. “Našli smo jedan primjerak u Ruskoj državnoj biblioteci. Taj primjerak je presretnut na carini i pohranjen u odeljenje za specijalne kolekcije knjiga. To su bile zabranjene knjige”, kaže ona.

Nisu svi bili zadovoljni ovom operacijom. Holandska kompanija koja je objavila knjigu nije dobila dozvolu od vlasnika prava, Feltrinelija, koji im je zaprijetio tužbom. Sudski skandal bi vjerovatno otkrio uključenost CIA u operaciju i nagodba sa njim je bila imperativ. Da bi izbjegla slične probleme u budućnosti, CIA je odlučila da odštampa svoje, džepno izdanje na ruskom jeziku, sa imenom izmišljenog francuskog izdavača. Primjerci te knjige su dijeljeni sovjetskim i istočnoeuropskim studentima na Svjetskom festivalu mladih u Beču 1959. godine, koji su organizovale komunističke organizacije. Sovjetski pratioci tih mladih ljudi su im rekli: “Uzmite, pročitajte, ali nikako ih ne nosite kući”.

Projekat „Doktor Živago” je bio u sklopu širih napora CIA da zabranjene knjige probiju gvozdenu zavjesu i postanu dostupne u zemljama Istočnog bloka. Organizovani su projekti štampanja knjiga Džordža Orvela, Džejmsa Džojsa, Vladimira Nabokova i Ernesta Hemingveja. “Sada znamo da su mislili da će književnost imati znatnog efekta i da su bili spremni da ulože milione dolara godišnje, i prema procjenama, tokom Hladnog rata, unijeli su oko 10 miliona knjiga i časopisa koji su cirkulisali cijelim Istočnim blokom”, kaže Fin.

Pasternak je 1958. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, ali su ga sovjetske vlasti primorale da je odbije. Iako je bio ocrnjen u sovjetskoj štampi, hiljade ljudi se pojavilo na njegovoj sahrani, nakon što je preminuo od raka pluća, dvije godine kasnije. “Doktor Živago” se prodao u milionima primjeraka širom svijeta, a 1965. snimljen je film koji je dobio Oskara. Ali roman nije objavljen u Sovjetskom Savezu sve do 1988, u vrijeme Perestrojke Mihaila Gorbačova. SSSR se urušio tri godine kasnije.

 

 

(Global CIR/Nedeljnik.rs)

Komentiraj