ZOVU GA ‘PUTINOVIM RASPUĆINOM’! Ovo je Aleksandar Dugin, filozof i mistik koji je ‘oblikovao Putina’!

Analizirajući poteze ruskog predsjednika Vladimira Putina zapadnjački su se mediji posljednjih sedmica uvelike bavili kontroverznim ruskim intelektualcem Aleksandrom Duginom kojeg jedni nazivaju “Putinovim Raspućinom”, a drugi “Putinovim mozgom”. Svojom dugom bradom filozof, sociolog i povjesničar Aleksandar Dugin (54) uistinu podsjeća na kontroverznog mistika Grigorija Raspućina.

No, mnogi analitičari na Zapadu smatraju da je Duginov utjecaj na ruskog predsjednika Vladimira Putina sličan onome što ga je Raspućin imao na rusku carsku obitelj Romanovih, cara Nikolaja II. i caricu Aleksandru. No, internetski forum Big Think ide i korak dalje te tvrdi da je Dugin “najopasniji filozof na svijetu”.

Osuđuje i komunizam i zapadni liberalizam

Aleksandar Dugin zagovornik je, prema pisanju zapadnih medija, ruskog imperijalizma. Kako tvrdi tradicionalist, žestoki je kritičar liberalizma koji simbolizira Amerika. – Liberalizam je najveće zlo… Američku imperiju bi trebalo razoriti – izjavio je Dugin nekoliko puta. No, Dugin je podjednako žestok i u osudi komunizma, a iako kritizira fašizam, pokazuje simpatije prema nacističkom osjećaju za hijerarhiju i njihovu romantiku smrti.

– Treba nam nova stranka. Božja stranka – naglašava Dugin koji je pozornost zapadnjačkih medija privukao i svojim antiznanstvenim i antitehnološkim stajalištima. Primjerice, zalaže se za zabranu hemije i fizike, a protivnik je i interneta te biotehnologije.

Aleksandar Geljevič Dugin rođen je 1962. godine u Moskvi. Otac mu je, kako sam tvrdi, vjerojatno radio za sovjetsku vojnu obavještajnu službu, a majka je bila liječnica. Kad je imao tri godine, njegovi su se roditelji razveli. Duginova sjećanja na djetinjstvo nisu lijepa, kaže da je mrzio i svoju obitelj i sovjetsko društvo. – Mrzio sam svijet u kojem sam rođen – rekao je Dugin u razgovoru za New Yorker. Kao tinejdžer pridružio se krugu ekscentričnih moskovskih intelektualaca koji su podjednako prezirali sovjetski komunizam kao i zapadnjački kapitalizam te pokazivali sklonost prema misticizmu i ezoteriji.

Početkom 1980-ih Aleksandar Dugin pohađao je Moskovski zrakoplovni institut, ali je izbačen zbog svojih antisovjetskih i desničarskih stajališta. Nakon izbacivanja s instituta neko je vrijeme radio kao čistač ulica i davao instrukcije iz engleskog i francuskog jezika. Inače, uz spomenuta dva tečno govori još sedam jezika, uključujući njemački, španjolski i portugalski.

Ranih 1980-ih, Aleksandar Dugin oženio se s Evgenijom Debrijanskajom koja mu je 1985. godine rodila sina. No, Dugin nikad ne spominje svoju prvu ženu, vjerovatno i zbog toga jer je Evgenija Debrijanskaja jedna od najistaknutijih ruskih aktivistica za prava LGBT zajednice dok on smatra da su ruski antigay zakoni “sasvim korektni”. – Liberalizam inzistira na slobodi i oslobođenju od svakog oblika kolektivnog identiteta. To je sama bit liberalizma. Liberali su oslobodili ljudsko biće od nacionalnog i religijskog identiteta. Posljednji preostali oblik kolektivnog identiteta je rod. Tako je sada došlo vrijeme i da se rod ukine te postane nešto arbitrarno i neobavezno – rekao je Dugin u jednom intervjuu prošle godine.

Od 1987. godine Aleksandar Dugin je u braku s konzervativnom filozofkinjom Natalijom Melentijevom s kojom ima kćer.

Tokom Gorbačovljeve perestrojke (1986. – 1991.) Dugin je prvi put bio na Zapadu, konkretno u Berlinu i Parizu, gdje je upoznao Alaina de Benoista, lidera evropske Nove desnice. Iako ističe da je veliki poštovatelj evropske kulture, Dugin je tokom svoje prve  posjete Zapadu bio razočaran te ga je doživio “lošijim od Sovjetskog Saveza”.

U razdoblju od 1990. do 2000. godine Aleksandar Dugin objavio je niz radova i knjiga, među kojima i “Osnove geopolitike” iz 1997. godine koja je pobudila veliki interes kod političkih i vojnih struktura u Rusiji.

Dugin je zatim postao savjetnik Genadija Seleznjova, predsjednika Dume (ruski parlament). Kada je Vladimir Putin 2000. godine postao ruski predsjednik, Aleksandar Dugin postao je njegov gorljivi pristaša.

– Putin je sve… Putin je apsolutan… Putin je nezamjenjiv – oduševljeno je govorio Dugin koji je 2004. godine doktorirao sociologiju na Sveučilištu u Rostovu da bi 2008. godine postao profesor na Sveučilištu Lomonosov u Moskvi i voditelj Centra za konzervativne studije.

Tvorac ideje o ‘Euroaziji’ nasuprot ‘Atlantizma’

Aleksandar Dugin osnovao je 2001. godine Međunarodni euroazijski pokret. Riječ je o organizaciji koja promiče ujedinjenje bivšeg sovjetskog područja u jedinstvenu kulturnu i civilizacijsku cjelinu. – Euroazija je teritorij starog Ruskog carstva ili Sovjetskog Saveza.

Neoeuroazijanizam temelji se na klasičnom sukobu talasokracija (maritimnih civilizacija, Rimland) i kopna (Heartland). Savremeni zapadni teoretičari međunarodnih odnosa često optužuju takve ideje zastarjelima i nedovoljno iskazanim u suvremenim međunarodnim političkim odnosima, ali istovremeno su slijepi na datosti koje se dešavaju od strane maritimnih sila.

U povijesti samo dvadesetog stoljeća vidi se stalna navala na rubne dijelove azijskog kontinenta kako bi se ušlo u njezinu prirodnim resursima bogatu unutrašnjost. Stacioniranost zapadnih saveza na Bliskom istoku, nekad Britanskoj Indiji, potom u Indokini, te u Koreji i Japanu govore dovoljno da se stalno nastoji prodrijeti u unutrašnjost. Dugin opisuje taj sukob. Kopnene civilizacije smatra organizirane na povijesnim načelima i tradiciji, dok su talasokracije, koje on naziva atlantističkim, liberalne imperije mora, kapitalističke u svom prodoru i nesklone tradiciji. Savremene Atlantiste predvode Sjedinjene američke države, koje su konsolidirale svoju poziciju preko međunarodnih organizacija i političkih hijerarhija, te koje su disorganizirale evropsku opoziciju i oslabili ju.

Atlantisti prioritet daju individualnim slobodama, ruše društvene poveznice i obveze, te obezvrjeđuju kulturnu baštinu, čime se uništava samo tkivo postojanja tradicionalnih društava. Hegemonija Atlantista, međutim, smatra svaku oporbu svojim političkim i ekonomskim interesima prijetnjom slobodi.

Nasuprot Atlantistima stoji Euroazija, za koju Dugin predlaže složenu distribuciju moći između strateškog centra i raznih autonomija temeljenih na kulturi i povijesti. Središte je odgovorno za osnovnu gospodarsku i vojnu koordinaciju između autonomija, koje su u ostalim poslovima slobodne organizirati svoje unutrašnje politike u skladu sa svojim jedinstvenim tradicijama. Tu postoji širok raspon različitih političkih, ekonomskih i društvenih sustava, ali oni su očito u svojoj prirodi pretežno konzervativni i korporatistički.

Euroazija je zapravo jedna multipolarna sila, a među drugima na svijetu se prepoznaju Sjevernoamerički, Srednjoamerički, Južnoamerički, Evropski, Arabo-islamski, Transsaharski, Novopacifički, Kineski, Indijski, Japanski i Islamskokontinentalni veliki prostor, uz Anglo-američku zonu Tihog oceana, koji uključuje Australiju i Novi Zeland.

Ova podjela poštuje pravo postojanja svakog naroda, cvjetanje mnogobrojnih kultura i religijskih tradicija, te ovisnosti o povijesnim datostima. Podržavaju raznolikost, otvoreni dijalog i odanost tradiciji, te smatraju da se euroazijanisti po tome značajno razlikuju od atlantista.

Četvrta politička teorija, s druge strane, temeljena je na misli slavnog njemačkog filozofa Martina Heideggera, koji je smatrao da je modernost oblik znanstvene objektifikacije svijeta, te da ona prihvaća samo kulturno i tradicionalno znanje ako ostane sekundarno objektivnom promatranju.

Prema Duginu, ova paradigma je ključna za tri najmoćnije političke filozofije modernosti: marksizam, fašizam i liberalizam. Dugin odbacuje sve tri filozofije, ali vjeruje da ove ideologije sadrže neke korisne sastavnice koje se mogu spojiti u Četvrtu političku teoriju. Ova se teorija ne temelji na povijesti klase, rase ili pojedinca, već na Heideggerovskom Tubitku (Dasein).

Za Dugina je idealni temelj pojedinaca i društava tradicija, pa povijest mora prvenstveno biti povijest tradicija, s politikom u sekundarnoj ulozi. Stoga se sukob između Atlantizma i Euroazijanizma može razumjeti kao onaj između individualističkih društava i tradicionalnih društava. Dugin vidi Rusiju, i to pod Putinovim vodstvom, kao prirodnog predvodnika u stvaranju nove, tradicionalne Euroazije.

Liberalizam je uvijek inzistirao na minimalizaciji političkog, možda i zato da se ne ostvari oblikovanje političkih alternativa koje bi ugrozile liberalni politički poredak. Time se nastoji izbjeći postojanje protivnika u politici, što je prema Carlu Schmittu, koga euroazijanisti cijene, pravi način konstituiranja političke pozicije.

Istovremeno se promijenio i liberalizam, jer se pomaknuo s razine ideja, političkih programa i deklaracija u novi oblik društvene stvarnosti gdje su sve druge ideje nestale ili su izgubile u utrci s liberalizmom. Među njima su konzervativci, fašisti i komunisti, ali je liberalizam također izgubio kao ideologija – pretvorio se u konzumerizam, individualizam i postmoderan životni stil.

Euroazijanisti smatraju da se politika pretvorila u biopolitiku, da su se političke ideologije povukle, te da je nastalo vrijeme političke apatije jer, kako bi se netko bavio politkom, kad više nema politike?

Duginove ideje postaju vrlo popularne u Rusiji. Jedno od mjesta rasprave o euroazijanizmu jest visoko obrazovanje. Dugin je profesor na Odjelu za sociologiju Državnog sveučilišta u Moskvi gdje predaje predmete o geopolitici, filozofiji i povijesti znanosti. Također je osnovao Centar za konzervativne studije, gdje se okupljaju akademski građani privučeni njegovoj ideji. Dugin ujedno predaje u Ministarstvu unutarnjih poslova, vojnim školama te drugim zakonskim institucijama, a mnoga su predavanja dostupna online. U njima naglašava rusku ulogu čuvara javnog reda protiv prirode liberalne agende.

Možemo je nazvati i velikom Rusijom – pojasnio je u jednom razgovoru Dugin koji se u svojim radovima bavio i južnoslavenskim narodima. Tako je u svojem članku Geopolitika jugoslavenskog sukoba iz 1997. godine ocijenio da Hrvati pripadaju u “katolički sektor germanske srednje Evrope”, ustvrdivši da je njihova geopolitička sudbina “vezanost za taj blok”. Za Srbe, pak, ističe da su u svim kritičnim povijesnim trenucima bili uz Ruse.

Koliko Dugin doista utječe na Putina?

 

Broj njegovih monografija i eseja prelazi stotine, a putovanja ga vode u sve dijelove Ruske Federacije, ali i šire. Pokušava okupiti istomišljenike u međunarodnom prostoru, uključiti ih u rasprave i panele. Tu Dugin ima određen uspjeh, ali ne sasvim. Mnogi pokreti, mahom krajnje desnice, preuzeli su dijelove Duginovih ideja, dok su ostatak odbacili, te time znatno štete Duginovoj kredibilnosti i pomažu u određivanju ovog ruskog filozofa kao ekstremnog nacionalista i rasista.

Jedan od uspjeha jest stvaranje Euroazijske unije mladih, koja ima sjedište u Moskvi, te posjeduje mrežne stranice na ruskom, engleskom, rumunjskom, srpskom i ukrajinskom jeziku. Na domaćem je terenu Dugin dodatno uključen u politiku kao savjetnik predsjednika Državne Dume i ključnog Putinovog saveznika Sergeja Nariškina. Duginovi pomoćnici i suradnici također se postavljaju na razne pozicije unutar državne službe i medija, a stvorena je i Euroazijska stranka.

Mnoge se rasprave vode o tome koliko Dugin doista utječe na Putina i rusku unutarnju i vanjsku politiku. Odgovori su dvojaki. Naime, Dugin otvoreno kaže da podupire Putina jer on objavljuje i ispunjava ciljeve i ideale koji su u suštini Duginovi. Ipak, Dugin ponekad kritizira neuspješnost ruske snažne volje, liberalne reforme i liberalnu realpolitiku.

No, kad je početkom prošle godine nastala Euroazijska ekonomska unija, mnogi su upirali prst u Dugina i govorili da je njegova ideja zapravo pozadina euroazijskog povezivanja. I doista, ta Unija ispunjava gospodarske, političke i simbolične ciljeve euroazijanizma, ali Putinovi planovi se mogu mijenjati bez da štete Duginovim idejama. Ideološki, Dugin je dao mnogobrojne praznine koje trebaju ispuniti drugi mislioci i donositelji odluka.

 

 

(Global CIR)

 

Objavljeno u:

Komentiraj