Stogodišnjica događaja koji je možda u najvećoj mjeri obilježio prošlo stoljeće – Oktobarske revolucije – potaknula je mnoga snatrenja o tome kako bi izgledala svjetska povijest da se (nekim čudom) taj događaj nije dogodio.
Spekulacije te vrste obično su vrlo neproduktivne, jer je nemoguće zamisliti kako se nešto ne bi dogodilo, tj. što bi sve bilo potrebno da se nešto ne dogodi, osobito kada se radi o kompleksnim historijskim procesima u kojima su sudjelovali milijuni ljudi. Ne čudi stoga što ova fantaziranja “alternativne povijesti” – slično kao, u osnovi, i svako tumačenje povijesti – više govore o željama i planovima onih koji tu prošlost zamišljaju, nego što objašnjavaju same procese kojima se tobože bave.
Zato slike “alternativne Rusije” slijede i linije ideoloških podjela suvremenog antikomunizma. S jedne strane konzervativci sanjare o Velikoj Rusiji u kojoj crkva nije izgubila svoju ključnu ulogu i u kojoj nisu dana nepotrebna prava svakakvim malim narodima. Liberali pak imaju širu sliku i zamišljaju kako bi bez “napada na vinske podrume Zimskog dvorca” i “boljševičkog puča” (prema standardnim denuncijacijama) tijekom 20. stoljeća nestali i klasni sukobi.
Bez štetnog Sovjetskog Saveza i radničkog pokreta, Svijet bi već 1917. – umjesto 1990. – ušao u period kraja povijesti i neoliberalnog konsenzusa, pri čemu bi, umjesto ratova, suvremenu povijest obilježilo pasivno pristajanje uz neograničenu eksploataciju na opće zadovoljstvo i privatnu korist.
Romanovi na Kiribatima
Ova dva povijesna mita na vrlo ilustrativan način spaja najava jednog ruskog bračnog para o “obnovi Ruskog Carstva” pod dinastijom Romanovih na izoliranom pacifičkom otočju Kiribatima. Kako javlja Guardian, Anton i Marija Bakov pregovaraju s vladom Republike Kiribati o unajmljivanju triju nenaseljenih atola, devastiranih desetljetnom ekstrakcijom fosfata, radi uspostave “alternativne Rusije”, onakve kakva bi bila bez Oktobra.
Iako je Bakov, bivši zastupnik liberalne opozicije u ruskoj Dumi i aktualni “erckancelar” izmaštanog Carstva Romanovih, već odabrao budućeg cara (među brojnim potencijalnim nasljednicima ruske dinastije), posjetitelji ove unajmljene Rusije koji očekuju marševe Crnih stotina, pogrome i slične scene karakteristične za ruski carski period mogli bi se razočarati.
Anton Bakov i član parlamenta Kiribata Emil Schutz
Dapače, nova prijestolnica Carstva prema najavama Bakova neće imati čak ni Rusa. Ona će se u osnovi sastojati od hotela i “ekološkog pogona za preradu ribe”. Ostaje sasvim nepoznato koliko se financijsko sudjelovanje očekuje od vlade Kiribatija, zemlje sa 100.000 stanovnika za koju se procjenjuje da bi kroz nekoliko desetljeća mogla sasvim potonuti zbog sastava tla i dizanja razine mora. To je ujedno i razlog zašto zemlja očajnički pokušava privući investicije, pa ozbiljno pregovara i s ekscentričnim “investitorima” poput Bakova.
Iako je malo vjerojatno da će se investicija realizirati, ipak valja primijetiti kako se “alternativna povijest” ovdje pokušava realizirati tako što bjelosvjetski milijarderi uspostavljaju “države” i biraju “careve” iskorištavajući nevolju siromašnih zemalja koje je aktualni način proizvodnje doveo doslovno na rub potopa. Drugim riječima, dobrodošli u svijet bez Oktobra.
