AL PACINO OTVORIO DUŠU: Moji baba i djed došli su iz sicilijanskog grada koji se zove Corleone!

Naučio sam da živim bez anonimnosti. Godinama nisam bio u prodavnici ili u metrou. Mojoj djeci je teško da sa mnom izađu na neko javno mjesto. Biti slavan danas potpuno je drugačije nego što je to bilo prije dvadeset godina – dođavola, ne znam šta se ovo sada događa. Luksuz je za mene da negdje budem osamljen i da me niko ne prepozna.

Nikada se glumom nisam bavio zbog novca. Bilo je trenutaka kad sam bio mlad i kad mi je bio potreban novac: poslije fakulteta bio sam nezaposlen i nekoliko dana sam spavao na ulici. Ali nikada nisam bio materijalista. Iako bih za sebe, zbog načina života, mogao da kažem da sam rasipnik.

Moj djeda James Gerardi naučio me je da budem vrijedan. Bio je zidar i za njega je rad – bilo kakav rad – bio najveća radost u životu. Odrastao sam želeći da radim ono što volim. Radost prilikom rada ono je što me održava.

Moji učitelji su mi govorili da mi nedostaje očinska figura. Nisam bio razuzdani tinejdžer, ali sam bio tu negdje blizu. Moji roditelji su se razveli kad su meni bile dvije godine i od tada otac nije bio u mom životu. Zato sam želio da imam drugačiji odnos s mojom djecom – kćerkom Julijom (25 godina) i blizancima Antonom i Olivijom (14 godina). Želio sam da budem odgovoran za njih, tako da sam pola vremena provodio u Los Angelesu, a pola u New Yorku.

Djeca su promijenila moj pogled na svijet. Prije nego što sam dobio njih troje, bio sam dovoljan sam sebi. Gluma mi je bila sve: sada, zbog njih, gluma predstavlja samo djelić mog života.

Najgori trenutak u životu bio mi je gubitak majke i djeda – umrli su u roku od godinu dana. Imao sam 22 godine kad su me napustile dvije najvažnije osobe u mom životu, što me je bacilo u vrtlog poroka. Praktično, te sedamdesete za mene su bile izgubljene, a onda sam 1977. prestao da pijem i fokusirao sam se na rad.

Razumijem moć društvenih mreža, iako nisam aktivno prisutan na njima. Imam Facebook profil, koji je lajkovalo 5,4 miliona ljudi. Šta to znači? Ne znam, ali cijenim te platforme kao način da poruku pošaljete svijetu.

Michael Corleone iz filma „Kum“ bila je i još uvijek je najteža uloga koju sam odigrao. Nisam ga vidio kao gangstera: njegova misteriozna pojava zapravo je bila njegova snaga. Nažalost, filmski studio na početku to nije osjetio i željeli su da me se riješe. Bio sam na početku karijere, pored mene je bio veliki Marlon Brando, ali samo i jedino zahvaljujući reditelju Fransisu Fordu Kopoli ostao sam dio projekta.

Moji baba i djeda došli su iz sicilijanskog grada koji se zove Corleone. Sudbina? Da, možda – to je veoma čudna koincidencija. Ali svaki život ima toliko obrta i nepoznanica.

Ljudi misle da između mene i Roberta de Nira postoji rivalstvo. Dobro ga poznajem. On mi je prijatelj i zajedno smo prošli kroz slične stvari. Volim ono što radi u komedijama – to je genijalno.

 

 

(Global CIR/Newsweek.rs)

Komentiraj