PREDSJEDNIK I NEPRIJATELJ BROJ 1 – NAJBOLJI DRUGARI: Kako je WikiLeaks postao najveći Trampov saveznik?!

Još kao predsjednički kandidat, aktuelni predsjednik SAD-a Donald Tramp izjavio je da “voli WikiLeaks”. Imao je i dobrih razloga da to kaže. Objavljivanjem velikog broja mejlova ukradenih od Demokratskog nacionalnog komiteta i šefa kampanje Hilari Klinton, Džona Podeste, Vikiliks je pomogao u preokretanju izbornih rezultata u Trampovu korist. 

Kao predsjednik, Tramp nije rekao ništa pohvalno o nedavnom objavljivanju velikog broja tajni CIA-e, za koje stručnjaci kažu da se može pokazati štetnijim od djela Edvarda Snoudena. Ali, nije ni osudio WikiLeaks.

U svojim nedavnim objavama na Tviteru, potkačio je Arnolda Švarcenegera, Njujork Tajms, i Baraka Obamu, ali ni riječi o Džulijanu Asanžu. Da li je predsjednik uopšte primijetio da su bezbjednosne službe čiji je on šef upravo pretrpjele ozbiljno narušavanje sigurnosti? Ili je sasvim ravnodušan po tom pitanju?

Pored navedene dvije, postoji i treća, najgora mogućnost: prošle subote, prisjetimo se, Tramp je izašao s nevjerovatnim optužbama na račun bivšeg predsjednika Obame koji ga je navodno prisluškivao tokom predizborne kampanje. “Koliko je nisko predsjednik Obama pao da ozvuči moje telefone tokom za nas svetog izbornog procesa. Ovo je kao Nikson i Votergejt. Loš čovjek!”, pisao je Tramp. Bijela kuća ove navode nije potkrijepila nikakvim dokazima, a demantovali su ih direktor FBI Džejms Komi i bivši direktor Nacionalne obaveštajne službe Džejms Kleper. No, Tramp neće odustati od svojih optužbi koje dolaze kao dobro sredstvo za odvlačenje pažnje s mnogo ozbiljnijih navoda o njegovoj saradnji s Kremljom i ruske umiješanosti u predsjedničke izbore.

Da li je puka slučajnost to da WikiLeaks provali u velike baze podataka CIA svega tri dana nakon Trampovih optužbi za prisluškivanje? Možda, ali ipak ima razloga za sumnju.

WikiLeaks je često tempirao svoje objave zarad postizanja što većeg političkog uticaja. Dvadeset hiljada ukradenih mejlova objavio je samo tri dana prije nacionalne konvencije demokrata od 25. jula prošle godine. Tako je podrška koju je Hilari Klinton uživala kod pristalica Bernija Sendersa značajno opala. Predsjednik konvencije, Debi Vaserman Šulc, dala je ostavku, a kampanja Klintonove pretrpjela je veliku štetu.

Fonet/AP, Džulijen Asanž

WikiLeaks je često objavljivao američke, ali nikad ruske tajne, zbog čega ga je bezbjednosna zajednica u SAD okarakterisala kao ogranak ruskih obavještajnih službi. Tramp se istrajno opirao takvim navodima.

Navodi bezbjednosnih stručnjaka da je dobio izbore uz pomoć Putina, nagnale su Trampa na osvetu obavještajnim službama. Optužio je tajne krugove za snabdijevanje Bazfida informacijama vezanim za uticaj Kremlja na izborni proces u Americi. Bijesno je tvitovao da “bezbjednosne agenije nisu smjele da medijima daju tu lažnu vijest. Kakav sraman napad na mene! Kao da živimo u nacističkoj Njemačkoj.” Posljednja u nizu, uslijedila je optužba za Obamino prisluškivanje njegove kampanje. Istrajna (iako teška za vjerovanje) tvrdnja Trampa je da nema nikakve veze s Rusijom, i da je sve što navodi na suprotan zaključak mahinacija američke “duboke države”.

U tom smislu je značajan jedan od posljednjih navoda WikiLeaks koji kaže da CIA upotrebljava program koji koristi šifre drugih hakerskih organizacija da bi maskirao njen trag u sopstvenim operacijama. Nema veze što nema dokaza da su pomenuti kodovi dio baze podataka CIA-e. Desničarski mediji razglašavaju ovakve optužbe bombasitčnim naslovima.

Ilustracija: Centralna obaveštajna agencija (CIA); Autor: Profimedia

Implikacije svega navedenog su jasne: Tramp je žrtva “false flag-a” operacije u kojoj su CIA hakeri prodrli u bazu podataka Demokratske stranke i za to optužili Ruse. Koliko god nategnuto ovo zvučalo, dovoljno je uvjerljivo za publiku koja vjeruje da su napadi jedanestog septembra bili posljedica zavjere američkih vlasti, kako se često navodi u radio programu Aleksa Džounsa čiji je rad Tramp ranije pohvalio.

Druga otkrića WikiLeaks, poput onog da CIA korsiti Samsungove televizore kao prislušne uređaje, daju dodatne potkrijepe Trampovim navodima da je i sam bio prisluškivan.

Objave WikiLeaksa dolaze u pravo vrijeme za američkog predsednika. Prošle nedjelje, Tramp je bio u defanzivi, braneći se od navoda da je Kremlj doprinio njegovoj izbornoj pobjedi, a sada je u ofanzivi, na račun obavještajnih krugova SAD-a koji se nalaze pred nezahvalnim zadatkom objašnjavanja posljednjeg u nizu proboja njihove odbrambene mreže.

Moguće je da je sve ovo slučajno, ali upotreba WikiLeaks kao oruđa ruskih obavještajnih službi zarad podrške Trampu zaslužuje mnogo veću pažnju. Čak i da nema aktivne saradnje između Bijele kuće i Kremlja, razmjere podudarnosti njihovih interesa su upadljive. I Putin i Tramp nastoje da diskredituju obavještajne službe SAD-a koje vide kao prepreku ostvarivanju svoje lične moći, piše magazin Foregin Affairs.

 

 

(Global CIR/FA/Newsweek)

Objavljeno u:

Komentiraj