Jedni tvrde da je Anti Paveliću omogućio bijeg u Argentinu tako da ga je maskirao u svećenika s brkovima i šeširom. Drugi se kunu da ga je zamaskirao u redovnicu. Treći, zgražajući se, poriču obje ove priče.
Kažu da mu Pavelić nije vjerovao ni koliko je crno pod noktom pa je poglavnik u Argentinu pobjegao krijući se od njega. S drugim Pavelićevim suradnicima nije bio takav slučaj.
Spasio zločince – od nacista do četnika
Većinu je, posve nedvojbeno, spasio upravo on, hrvatski svećenik Krunoslav Draganović . Jedva da ima smisla nabrajati imena pripadnika Pavelićeva užeg kruga koji su bez pomoći Krunoslava Draganovića otišli u Latinsku Ameriku.
Neki se kunu da je svećenik bio dobar s Evitom Peron pa su uz njegovu pomoć “štakorskim kanalima” iz Italije u pravcu Paragvaja, Argentine i drugih južnoameričkih zemalja pobjegli i Joseph Mengele , “anđeo smrti” iz Auschwitza, Klaus Barbie , “mesar iz Lyona”, odgovoran za smrt 4000 ljudi, nekoliko četničkih vojvoda i cijela vojska glasovitih esesovaca.
Može se čuti i tvrdnja da samo on zna tajnu ustaškog zlata, nekoliko tona kovine koja je iz Hrvatske u svibnju 1945. godine odnesena u Austriju, a potom joj se gubi svaki trag. Neki se svjedoci kunu da njemačke porezne knjige i danas čuvaju zapis o 1,5 milijuna maraka koje mu je dao koncern Krupp, kojemu je nabavljao jeftinu radnu snagu u godinama njemačkog uzleta.
Pavelićeva desna ruka
Kažu i da je u Africi imao javne kuće u kojima je držao bijelo roblje te da je bio obavještajac kakav se rađa jednom u stotinu godina.
Jedan od ključnih ljudi CIA-e u Europi, u Jugoslaviji opisivan kao “ratni zločinac, špijun i Pavelićeva desna ruka”, pojavio se u rujnu 1967. godine u Titovoj komunističkoj državi na neobjašnjiv i zaprepašćujući način.
Nakon što je iz Italije poslao nekoliko rutinskih razglednica prijateljima širom svijeta, izgubio mu se svaki trag. Potom se naglo pojavio na konferenciji za novinare u Jugoslaviji.
Washington je stopirao njegovo uhićenje
Dao je službenu izjavu u kojoj hvali režim, napredak i modernizaciju u zemlji pa se umjesto u zatvor, što su svi očekivali, odšetao u nadbiskupiju. Zapad je ostao u šoku.
Još tijekom rata Draganović razvija kontakte s predstavnicima brojnih diplomacija, ali i zapadnih obavještajnih službi u Vatikanu. Nakon rata postaje suradnik američkog obavještajnog korpusa, C.I.C, s kojim surađuje, dva puta, sve do 1962. godine.
Amerikanci su ga 1947. godine isprva mislili uhititi zajedno s Antom Pavelićem , no neposredno prije uhićenja stigla je iz Washingtona zapovijed – “hands off”, dalje ruke od njih.
Pod misterioznim okolnostima odlazi u Rim
Krunoslava Draganovića učenici u sarajevskoj bogosloviji, s očitim strahopoštovanjem, nazivali su jednostavno “Majstor”. Rođen 30. listopada 1903. godine u Brčkom u Bosni, Draganović je zaređen za svećenika u Sarajevu 1. srpnja 1928. godine.
U Rimu je završio Papinski orijentalni institut, dio čuvene “Gregoriane” i na njemu doktorirao iz crkvene povijesti. Na Teološkom fakultetu u Zagrebu predaje od 1940. do 1943. godine, nakon čega – pod misterioznim okolnostima – odlazi u Rim.
Postaje neka vrsta neformalnog predstavnika NDH u Vatikanu. Beogradski novinar Marko Lopušina, najpoznatiji srpski specijalist za tajne službe, odlučno tvrdi da je Krunoslav Draganović poslije rata bio najveći agent CIA-e u Europi.
(Global CIR/Express.hr)
