BREXIT JE POČEO! Šta sad?

Dana 29. marta 2017. godine, nešto poslije podneva, stalni predstavnik Ujedinjenog Kraljevstva u Evropskoj uniji predao je pismo predsjedniku Vijeća Evrope u kome su obrazložene namjere britanske Vlade za izlazak iz Evropske unije.  Ova diplomatska razmjena označila je pokretanje člana 50 Lisabonskog ugovora, čime je započeo dvogodišnji proces pregovaranja i okončavanja uslova povlačenja Britanije iz EU, piše Vice.com.

Još smo daleko od finala filma zvanog Brexit – ovo je samo početak prvog čina

Predsjednik Vijeća Evrope, Donald Tusk bi, posle prijema pisma, trebalo da objavi i nacrt pregovaračkog procesa. Potom će se 29. aprila održati samit sa ministrima iz svih zemalja članica EU, osim Britanije, koje će odobriti ovaj nacrt. Pregovori neće početi prije polovine maja, ali dvogodišnje odbrojavanje počinje danas.

Kako su već naglasili iskusni pregovarači, dvije godine nisu dug period, posebno kada se uzme u obzir da su prvi sastanci uglavnom takozvani “meta-sastanci” na kojima se utvrđuje koliko će ih biti, ko će im prisustvovati, i o kojim temama će se diskutovati i po kojem redu. Već će ovo biti izazov, pošto svaka strana ima različite prioritete.

Također, Njemačka, ključni igrač EU, u septembru organizuje izbore koji će svakako biti glavna tema u ovoj zemlji, baš kao i svaka kriza širom EU u slijedeće dvije godine. Pored toga, već je nagovješteno da će konačni dogovor morati da potvrde parlamenti svih zemalja članica, Evropski parlament i Donji dom britanskog parlamenta, ponovo, u roku od dvije godine.

U praksi će pregovori trajati kraće od 18 mjeseci, a britanska vlada će tokom tog perioda – nasilnička i daleko od realnosti, kao i uvijek – vjerovatno pokušati da umanji račun za “razvod” i već ima spreman nacrt ugovora o slobodnoj trgovini, koji će garantovati iste prednosti kao i da je zemlja ostala članica.

Ali pošto će odlazak Britanije koštati Evropsku uniju, jer zemlja doprinosi budžetu EU sa 12,5 posto – Evropska komisija je već saopštila da se o ovom ugovoru neće raspravljati dok se ne razriješi pitanje “podjele imovine”, to jest, odlaska, jer onda već 2019. godine neće biti dovoljno novca u budžetu Brisela.

Troškovi BREXIT-a

Ovi troškovi su procijenjeni na 60 milijardi eura, vjerovatno na osnovu procjene dugova i obaveza za davanja poput penzija za zaposlene u EU i projekte fiskalne potrošnje koje je Britanija potpisala prije referenduma o Breexitu. Theresa May je još u januaru rekla da su dani u kojima Britanija daje ogromne sume novca EU svake godine “gotovi”. Ovakva izjava ostavlja prostor za konačni finansijski obračun, ili niz manjih tokom godina koje dolaze. Jer, plaćanje ogromne sume novca kao cijene za napuštanje bilo bi tragedija za vladu.

Ako Britanija ode bez postignutog dogovora ili prelaznog ugovora poslije dvije godine – “Nepostojanje dogovora je bolje nego loš dogovor”, ozloglašene su riječi Therese May – biće prisiljena da koristi pravila Svjetske trgovinske organizacije kada se radi o trgovini, što će dovesti do trenutnog ukidanja povlastica za britanske izvoznike. Ovo je jedan od glavnih razloga što će EU imati glavnu riječ tokom pregovora. Iako Britanija može da iskoristi pristup londonskom Sitiju – centralnoj arteriji evropskog kapitalizma – a vrijednosti troškova odbrane su niži nego kod ostalih Evropljana, teško je uvidjeti da je to jaka pregovaračka pozicija.

Još jedan razlog za premoć EU je administrativna: evropski pregovarači su čuveni po surovosti i nepotkupljivosti. Mnogi od njih su obučavani u čuvenoj francuskoj državnoj administrativnoj školi, Ecole nationale d’administration, gdje su upoznati sa detaljnim poznavanjem birokratije EU. Margaret Thatcher, još jedna konzervativna premijerka koja je pokušala da spasi interese Britanije od evropskog supernacionalizma, bila je jako svjesna svega. Tokom pregovora sa Evropskom unijom 1980-ih oko finansijske integracije, povjerila se  da su francuski pregovarači u Evropskoj komisiji “neprirodno lukavi”, “pametniji od nas” i “sposobni zatvoriti prsten” oko Britanije.

Dakle, kada je danas pokrenut Član 50, nije samo inaugurisan kraj početka Brexita, već početak kraja Britanije kakvu je znamo, unitarne države koju čine četiri nacije.

Ako možete sve to da posmatrate sa udobnog sjedišta, bez materijalnih i ideoloških posljedica Brexita – svakako je zabavno. U svemu ima nekakve historijske urednosti – da je “Najveća Imperija Svih Vremena” sama stvorila uslove za sopstveni pad.

 

 

(Global CIR/Vice)

 

Objavljeno u:

Komentiraj