EVA BARTLETT ZA GLOBAL CIR OTKRIVA STVARNU SLIKU SUKOBA NA BLISKOM ISTOKU: ‘Korporativni mediji plasiraju očite laži i uljepšavaju zločine imperijalista’

Imali smo čast razgovarati Evom Karene Bartlett poznatom nezavisnom novinarkom i borcem za ljudska prava sa velikim iskustvom u Siriji i u pojasu Gaze, gdje je živjela kumulativno tri godine (od kraja 2008. do početka 2013. godine). Dokumentovala je  izraelske ratne zločine i napade na Gazu te izvještavala iz bolnice, radeći kao vozač kola hitne pomoći (2008/9 i 2012).

Razgovarao: Amel Jašarević

Od aprila 2014. godine, boravila je u Siriji 6 puta, uključujući i dva mjeseca u ljeto 2016. godine, te jednom u oktobru  2016. godine kada je anketirala  stanovnike Starog grada Homsa, koji je tek bio oslobođen iz ruku terorista. Bila je gost i u historijskom aramejskom selu Maalouli koje je također oslobođeno. U decembru 2015. godine, Eva se vratila u stari dio Homsa bilježeći povratak života,  otvaranje malih trgovina, ponovno otvaranje crkava i pripreme za još jednu proslavu Božića.

U junu i augustu 2016. godine dva puta je posjetila Aleppo, također gostujući u Palmyri, Arabu, Jablehu, Tartusu i Barzeh četvrti Damaska, kao i ponovno svraćajući u Maaloula i Latakiu. Tokom šeste posjete Siriji, u oktobru i novembru, ona je posjetila Halep još dva puta, kao i područja oko Damaska. Svjedočenja koja je prikupila Eva  u Alepu oštro se razlikuju u svom narativu od tvrdinji korporativnih medija. Mnoge njene objavljene priče, videozapise i  fotografije možete pronaći na ovom linku.  

Eva Karene Bartlett, Gaza Strip/Photo: Private archive

GLOBAL CIR: Dolazite iz Kanade, zemlje koja u poređenju sa SAD-om, ali i ostatkom svijeta, slovi kao simbol miroljubivosti i uređenosti. Šta Vas je onda potaklo na društveni aktivizam i nezavisno novinarstvo u najturbulentnijem i najkrvavijem dijelu svijeta – Bliskom Istoku?

-Ustvari, dok je predstavljaju kao dobronamjernu i miroljubivu zemlju, malo ljudi zna da Kanada podržava cioniste u etničkom čiščenju Palestine istovremeno zatvarajući oči pred zločinima nad Palestincima; da je dio NATO alijanse koja učestvuje u ratu u Siriji; da prodaje oružje despotskom saudijskom režimu (posljednji ugovor iznosi 11 milijardi), uključujući i protutenkovske topove i borbena vozila sa mitraljezima, te da je istrjebila i izvršila pokolje nad vlastitim domorodačkim narodom.

Kanadska uloga u sirijskom ratu ogleda se u nametanju kriminalnih i paralizirajućih sankcija Siriji te podržavanju i finansiranju (milionima dolara) takozvane ‘oružane opozicije’ i njene propagande. Kanada je zatvorila sirijsku ambasadu, demonizirala legitimnu Vladu i Sirijsku armiju, a dala legitimitet nelegitimnom ‘Sirijskom nacionalnom vijeću’, kojeg podržava Saudijska Arabija.

Odrastajući u Kanadi, bila sam potpuno neupućena u svjetsku politiku. U svojim kasnim dvadesetim postajala sam svjesnija nekih najosnovnijih dugoročnih zvjerstava, kao što je cionistička kolonizacija Palestine, pa sam otišla tamo kako bih saznala više iz prve ruke. Boraveći kao solidarni aktivista i volonter u okupiranoj Palestini preko šest godina imala sam priliku vidjeti neke od najgorih zločina  cionističkih vojnika i kolonijalsta protiv palestinskih civila, uključujući i djecu.

Kada je početkom 2011. godine buknuo kriminalni rat u Siriji, nisam mnogo znala o toj zemlji i u tom periodu sam živjela u pojasu Gaze. Međutim, vrlo brzo sam počela sumnjati u izvještaje korporativnih medija o dešavanjima u Siriji, te sam počela istraživati nezavisne izvore što će me na kraju odvesti u Siriju da sve i sama vidim.

Mislila sam da je slučaj Palestine jedno od najtežih pitanja za objasniti, uzimajući u obzir medijsko iskrivljivanje činjenica i ‘sapiranje’ Izraela. Međutim, danas vjerujem da je doći do istine o dešavanjima u Siriji gotovo nemoguća misija, budući da su se gotovo svi zapadni mediji, kao i mediji zaljevskih zemalja te svi korporativni mediji dogovorili da lažu o dešavanjima u Siriji i o volji sirijskog naroda.

Kanadski državni i korporativni mediji su jednako krivi za ratnu propagandu kao i američki, britanski ili zaljevski mediji. Kanadski političari i korporativni mediji imaju sirijsku krv na svojim rukama.

GLOBAL CIR: Više puta ste izvještavali iz okupirane Gaze  i ratom pogođenih gradova Sirije, odakle crpite hrabrost za takve poduhvate?

-Istinska hrabrost leži u ljudima Palestine, Sirije i Jemena, koji se suočavaju sa kontinuiranim, od strane zapada ‘odobrenim’, paklom koji većina ljudi ne bi mogla izdržati. Što se tiče hrabrosti onih koji obilaze područja koja su opustošili NATO, cionisti i njihovi zaljevski i turski saveznici, ona dolazi iz čiste potrebe. Postoji mnogo novinarskih kukavica koje lažu i šire propagandu radi uspjeha u karijeri u odnosu na tek nekoliko njih koji su izabrali pravu stranu i ustali protiv nepravde.

Boravak u opasnim područjima za mene je postao normalan nakon iskustva u Zapadnoj Obali okupirane Palestine, gdje sam provela osam mjeseci tokom 2007. godine i, između ostalog, svjedočila napadima na sela, blokadama od strane teško naoružane izraelske armije, prekomjernoj sili uperenoj protiv zaista nenaoružanih demonstranata te nekontrolisanom nasilju jevrejskih kolonizatora nad palestinskim civilima.

Nakon što sam dva puta uhapšena tokom humanitarnog rada, deportovana i dobila zabranu ulaska u Palestinu, u novembru 2008. godine ušla sam u Gazu brodom,  uplovljavajući u palestinske vode kao član volonterskog pokreta usmjerenog na prekid opsade Gaze. Tamo sam ostala oko tri godine vidjevši i dokumentujući dva najveća cionistička masakra nad narodom Gaze, kao i njihove svakodnevne napade na farme, ribare, industriju i svaki aspekt života u Gazi.

Osjećala sam da trebam otići u Siriju kako bih vidjela i svojim ušima čula šta to ustvari sami Sirijci imaju reći o lažnoj ‘revoluciji’ i paklu u kojem žive još od 2011. Kao Plaestinci  pod cionističkim bombama i napadima, tako i Sirijci za vrijeme napada NATO-a i koalicionih terorista ne misle na strah i crpe snagu jedni iz drugih, prkoseći tako napadima i čak nekako nastavljajući svoje prelijepe tradicije, živeći, vjenčavajući se, opiru se agresiji saudijskih kultista smrti i slave život usred rata.

GLOBAL CIR: Tokom 2012. godine izvještavali ste  i dokumentovali priče iz centralne bolnice u Gazi. Šta ste tamo vidjeli i kako čovjek poslije takvih iskustava da nastavi normalno funkcionisati, ići na posao, smijati se…? Kako je sve to uticalo na vaš život?

-U novembru 2012. godine Izrael je teško bombardovao Gazu cijelu sedmicu. Tada sam živjela u centralnoj Gazi i želeći dokumentovati cionističke ratne zločine otišla sam u tamošnju glavnu bolnicu da vidim žrtve i mučenike. Do tog trenutka, već sam bila iskusila masakr iz decembra 2008 i januara 2009. godine, što je bilo prvo moje takvo iskustvo. Tada sam bila jedna od 8 međunarodnih aktivista koji su se nalazili u Gazi i tokom cijele sedmice divljačkih bombaških napada bila sam na terenu u nekim od najteže pogođenih područja, posebno u sjevernoj Gazi, vozeći ambulanta kola palestinskih ljekara. Tokom jedne intervencije bila sam pod intenzivnom snajperskom vatrom prilikom preuzimanja tijela jednog palestinskog civila. Vozeći ambulantna kola željela sam obeshrabriti izraelsku vojsku da gađa medicinske radnike, što je bila njihova standardna praksa.  To mi je također omogućilo da iz prve ruke zabilježim žrtve izraelskih ratnih zločina uključujući i njihove napade bijelim fosforom na stambena područja i bliske neposredne pucnjave (video/photo i postovi iz Decembra i Januara ). Nakon masakra, nastavila sam sa bilježenjem svjedočenja porodica čije su najmilije, uključujući dojenčad i malu djecu, iz neposredne blizine ubili izraelski vojnici;  drugi su bili ubijeni ili osakaćeni bijelim fosforom ili flešetnim (pikado) bombama, kao što je bio slučaj sa mojim prijateljem bolničarom.

Do masakra iz novembra 2012. vidjela sam da izraelski vojnici rutinski pucaju na poljoprivrednike. Prateći ih dok rade na svojoj zemlji meci su mi prolazili nekoliko centimtara iznad glave i tijela.

Tako da je koncept ‘opasnosti’ već odavno nestao i nažalost navikla sam se na prizore ranjenih i mrtvih. Međutim, na zadnji dan bombardovanja 2012. godine dvoje djece dovedeno je u bolnicu. Njihove priče su mi slomile srce. Samo dva sata prije početka implementacije prekida vatre četverogodišnja djevojčica je dovedena i umrla na stolu hitne pomoći. Nedugo nakon toga dovezen je 14-godišnji dječak koji je umro odmah po dolasku. Njegovo tijelo je bilo toliko izranjavano u napadu dronom koji ga je ubio da sam jecala kao što nisam od 2009. godine. Ponekad tragedija razbija odbrambeni emocionalni zid koji čovjek gradi da bi se mogao nositi sa takvim zločinima.

Vjerujem da će Palestinci nastaviti uprkos tako strašnim gubicima, jer nemaju drugog izbora. Jedan broj njih nalazi utjehu u religiji. I u najtežim vremenima mnogi koje sam upoznala bili su čak u stanju pronaći nešto za nasmijati se u svojoj apsurdnoj i tragičnoj situaciji. Za mene je  hrabrost i sposobnost oporavka Palestinaca, Jemenaca, Sirijaca te bilo koga drugog u tako nepravednim okolnostima, nešto što me stalno prizemljuje i inspiriše da činim sve što je moguće da doprinesem tome da se okončaju njihove patnje.

GLOBAL CIR: Kako komentarišete sramnu ulogu mainstream medija i novinara koji objavljuju poluistine ili čak laži o događajimau kriznim područjima na bliskom istoku?

-Korporativni mediji izvještavaju očite laži i uljepšavaju zločine imperijalista, cionista i njihovih saveznika (posebno njihovih terorističkih plaćenika) u ratovima u Iraku, Libiji, Jemenu. To je priroda korporativnih medija – nadmetanje medijskih mogula  u cenzurisanju bilo kojeg novinara koji bi želio izvještavati istinu o ključnim pitanjima. Isto se može reći i o državnim medijima onih zemalja koji imaju interese u rušenju vlada u gore navedenim zemljama.

Bilo je nekih novinara koji su dokazali svoje poštenje i integritet u izvještavanju pa također i onih koji su dali ostavku u mediju poput Al-Jazeere zbog cenzure i pristrasnosti u ratnoj propagandi protiv Sirije.

Ipak, mnogi novinari su nastavili igrati svoju sramnu ulogu bilo da nastave svoje karijere, ili da zarade novac, a u nekim slučajevima iz straha od gubitka položaja. Vidjela sam takve novinare u Siriji u više navrata, uključujući i one iz BBC-a, CBC-a, Channel 4 News, New York Times-a i dr. Vidimo isti događaj, a oni o njemu izvjeste neistinu ili ga iskrive do te mjere (na kraju kriveći sirijsku vladu ili vojsku), samo kako bi čitaoce ostavili zbunjene. Mnogi takvi novinari su navijali prilikom uništavanja Libije i u okupaciji i ratu u Iraku. Oni su uistinu besramni novinari i oportunisti.

Oni ‘nesirijci’ koji govore istinu o Siriji su uglavnom nezavisni novinari, pisci i blogeri koji se nisu u ovaj posao upustili zbog novca i koji ne moraju strahovati od cenzure urednika ili da će dobiti otkaz. Na taj način oni potvrđuju istine koje sirijski novinari i civili govore već godinama. Zbog toga njihove izvještaje korporativni mediji pokušavaju etiketirati kao ”lažne vijesti” upuštajući se u otvorene kampanje protiv nekih od njih.

Realno, korporativni mediji gube čitaoce i status. Sve češće u komentarima i online izvještajima možemo vidjeti ovo: Online javnost je postala informiranija i njena sposobnost za otkrivanje laži i ratne propagande je postala jača te se sve to odrazilo na povjerenje u korporativne medije.

GLOBAL CIR: U izvještajima o Siriji mediji često koriste takozvane ”opozicione izvore” sa društvenih mreža i Youtube kanala. Koliko su ovi izvori pouzdani?

-Mediji i NGO izvori koji su najviše citirani u korporativnim medijima najčešće su osnovani od strane zapada i, barem u pitanju Sirije, oni izvještavaju isključivo iz područja okupiranih od strane Al-Kaide i sa njom povezanih terorističkih grupa. Ove činjenice potkopavaju njihovu vjerodostojnost.

Najbolji primjeri za to su nam Sirijska opservatorija za ljudska prava , koju vodi jedan čovjek koji živi u Velikoj Britaniji, koji je dugo vremena bio van Sirije i finansiran je od strane zapadnih zemalja koje ratuju u Siriji; Aleppo medija centar je takođe osnovao Zapad i izvještava sa područja okupiranih od strane Al-Nusre, Ahrara el šama i dr.

Imamo primjere kompromitovanih izvora koji nisu mediji ili organizacije koje upošljavaju razne aktiviste i novinare građane, povezani su sa Al-Kaidom , a mnogi od njih imaju na facebook-u slike sa teroristima ili pristalicama terorista – nijedan od tih izvora nije vjerodostojan, objektivan i nepristrasan. Na primjer, mi smo navikli da kao vjerodostojne uzimamo fotografije Mahmuda Raslana, fotografa gotovo nesporno insceniranog ‘foto-događaja’ iz 2016. godine, a to je slučaj ‘dječaka u ambulanti’.

Raslan je bio emotivan govoreći o Omranu Dagneeshu: ,,Suze su mi potekle kada sam napravio ovu sliku. To nije prvi put da sam plakao. Mnogo puta sam plakao dok sam snimao traumatizovanu djecu. Uvijek plačem. Mi ratni fotografi uvijek plačemo… Nadam se da će slike djece i napada u Siriji postati viralne tako da svijet vidi kako ovdje izgleda život”. Raslana smo mogli vidjeti kako pozira u selfiju sa  Nour al-Din al-Zenki, teroristom koji je ritualno odrezao glavu mladog palestinskog dječaka Abdullaha Ise sredinom 2016. godine. Uzgred, logo AMC-a može se naći na upitnim video snimcima mladog Omrana, što implicira da je AMC duboko zaglibio u ratnu propagandu.

Drugi izvori koje možda koriste korporativni mediji vidimo na primjeru 7-godišnje djevojčice Banae el Abed  koja ne zna govoriti engleski, ali slovi kao tvitter izvor za Halep, ili bivšeg američkog komičara koji je postao pristalica džihada, Bilal abdul -Kareema, koji otvoreno poziva na džihad u Siriji i izvještava isključivo iz Al-Kaidinih područja i područja drugih terorističkih grupa.

Što je još gore, rečeno nam je da vjerujemo bez imalo sumnje takozvanim bijelim kacigama, jasno podijeljenoj grupi ponekad spasilaca, a ponekad džihadista, koji su opsceno sponzorisani sa zapada i koji operiraju uglavnom u Al-Kaidinim područjima i područjima sličnih terorističkih grupa. Dok su neki ljudi pali na njihove providne i lažne scene spašavanja, veliki  dio publike je dokučio činjenicu da su ovi navodni spasioci ustvari glasnogovornici Vašingtona i Londona,  osnovani između ostalog da destabilizuju Siriju i svrgnu predsjednika.

GLOBAL CIR: Kako komentarišete novinare koji koriste takve izvore i plasiraju ”istinu o Siriji” iako nisu nikada bili tamo, napadaju Vas i dovode u pitanje Vaš rad iako su vaši izvještaji bazirani na iskustvo iz prve ruke i na svjedočenjima sa terena?

-Kod nekih novinara to može biti zbog dezorijentisanosti i neznanja: isprani su im mozgovi da misle i izvještavaju na takav način da se pozivaju na izvore odobrene od strane velikih igrača u korporativnim medijima. Ali tu dolazimo do pitanja legitimiteta, kredibiliteta partnera  tih izvora.

Sa druge strane, postoje novinari koji su dobro svjesni da su njihovi izvori parcijalni i da podržavaju narativ Zapada. Međutim, oni su odabrali da stave svoju karijeru ispred istine na račun sirijskih života ili im jednostavno nedostaje moralni integritet da otvoreno dovedu u pitanje ove izvore.

Inače, nisu samo novinari ti koji navode sumnjive izvore i iznose klevete na one koji su zapravo posjetili Siriju i razgovarali sa Sirijcima na terenu, već su tu i tzv. akademici te šefovi grupa za ljudska prava. U tim slučajevima čvrsto vjerujem da su oni vrlo svjesni lažnih informacija i glavnih korporativnih medijskih izvora u Siriji. Međutim, previše su zaglibili u taj isti imperijalistički sistem koji vodi rat protiv Sirije. Dakle, oni su izabrali da ocrne one koji iskreno govore da bi zauzvrat dobili svoje plate ili akademska zvanja.

Eva Karene Bartlett, Syria/Photo: Private archive

GLOBAL CIR: Tokom boravka u Siriji, svjedočili patnjama i ratnim razaranjima. Možete li nam objasniti kako Sirijci gledaju na cijeli ovaj rat, kakav je njihov stav u vezi sa predsjednikom Bašarom al-Assadom i sirijskom armijom i šta je po njima glavni uzrok sirijske krize?

-U principu, shvatila sam da su Sirijci akutno svjesni da je ono što zapadni mediji opisuju kao ‘revoluciju’ ili ‘pobunjenike’ ili čak ‘umjerenu opoziciju’, ustvari farsa koju je stvorio zapad zajedno sa svojim saveznicima. Mogu se zakleti da nijedna porodica nije ostala u Siriji, a da je rat nije dotaknuo: bilo da je izgubila jednog ili više članova u terorističkom napadu ili u borbi protiv terorizma, bilo da se radi o zapadnim sankcijama o kojima se malo u medijima govori, a koje su dodatno oslabile ratom uništenu ekonomiju.

U Homsu sam upoznala Sirijce koji su bili pod okupacijom takozvane ‘Slobodne sirijske vojske’ i Al-Nusre, čiji su pripadnici krali hranu od civila iz starog grada i ubili holandskog svećenika Franca van der Lukta  samo zato što nije htio povinovati njihovom zahtjevu da minira kuću nakon napuštanja starog grada.

Civili koje sam ja upoznala odbacuju naziv ‘revolucija‘ i slave sirijsku armiju jer im je oslobodila grad. Isto važi i za Maolulu koju sam posjetila odmah nakon oslobođenja i godinu i pol dana kasnije uzimajući iskaze onih koji su pretrpjeli brutalne patnje u rukama zapadnjačkih ”umjerenih” pobunjenika.

U Halepu me je zaustavila jedna žena ispred zgrade univerziteta samo da mi kaže da ona ne želi napuštati svoj grad i zemlju i da stranci upravo to pokušavaju da sprovedu, ali da se ona opire ostankom i podrškom svojoj vojsci. Ovakve izjave čula sam širom Sirije.

Da, postoje mnogi koji su podržali ideju nenasilnih protesta za političke promjene u 2011. godini. Ali mnogi od njih sa kojima sam razgovarala, koji su na početku podržavali proteste, uvjeravali su me da su vrlo brzo shvatili da ono što se dešavalo s početka 2011. nije revolucija već da je to ubijanje vlastitog naroda i uništavanje njegove infrastrukture. Ne možemo zaboraviti ulogu Izraela u pružanju podrške teroristima koji im je osiguravao zdravstvenu njegu u Izraelskim bolnicama, pa čak i bombardovao Siriju u više navrata.

Ogromna većina Sirijaca podržava predsjednika Assada, čak i zapadne ankete to priznaju, a ja sam vidjela mase koje iskazuju podršku, poštovanje i ljubav prema njemu. Sirijci su shvatili da ovaj rat nije bio zbog Assada. Radilo se o vanjskim silama koje su željele preuzeti njihovu zemlju i resurse, lomeći tako ‘osu otpora’ i želeći instalirati lutkarske vlade koje će aminovati evropske i svjetske interese, ali koje sigurno neće garantovati poštovanje slobode i prava Sirijaca koja su uživali prije 2011. Kojeg god Sirijca da sam srela putujući Sirijom i susjednim Libanom, rekao mi je da želi da se Sirija vrati u stanje kakva je bila prije 2011. kada je bila sigurna zemlja u razvoju i slobodna i bez zapadnih terorista,  ”pobunjenika i umjerenih”.

GLOBAL CIR: Na kraju, kako komentarišete tu neobjašnjivu spremnost Palestinaca i Sirijaca da prežive na svojoj zemlji i u svom domu, spremnost da se bore, da nikad ne odustanu bez obzira na sve nedaće s kojima se suočavaju?

-Ova vrsta stojičkog otpora odražava snagu ljudi koji brane svoju zemlju i bore se za svoju egzistenciju. Etničko čišćenje Palestine, očiti i prljavi rat protiv Sirije te divljački saudijski napadi na Jemen, uzrokovali su nepotrebne smrti i razaranja, ali zločinci, cionisti, imperijalisti, Saudijci, Turci i njihovi saveznici nisu uspjeli slomiti duh i volju naroda da se odupre. Njihovi povodi su opravdani i oni nemaju drugog izbora nego da se bore za svoju egzistenciju. Njihovi napadači nemaju hrabrost i moralne standarde i na kraju će propasti.

(Global CIR/Razgovarao Amel Jašarević/Foto: Privatna arhiva Eve Bartlet)

 

1 Komentaron this Post

  1. Svaka čast za Evu skidam kapu !!!!

    Reply

Komentiraj