DOK SVIJET IŠČEKUJE KONAČNI SLOM DAIŠ-a, IZRAELCI NAJAVLJUJU: DAIŠ će se preseliti u Liban!

Tabka, najveća sirijska hidrocentrala teško oštećena u sukobima kurdsko-arapskih snaga SDF-a i DAIŠ-a, prijeti pucanjem. Kako je došlo do ugrožavanja statike postrojenja koje je Hafez al Asad, otac aktualnog sirijskog predsjednika, izgradio davno, početkom sedamdesetih, uz pomoć sovjetskih stručnjaka nije poznato, ali kako se tako čvrsta megakonstrukcija ne može ugroziti konvencionalnim top­ničkim udarima, pretpostavlja se da su američke zračne snage bombardirale snage DAIŠ-a, na brani i izazvale štetu. U ponedjeljak su emitirane snimke uništene komandne sobe na brani, očito od projektila zrak-zemlja. Rečeno je da Tabka statički još nije kritična, ali treba hitne popravke, piše Jutarnji.

Amerikanci, naime, iz zraka čiste put SDF-u prema takozvanoj prijestolnici Kalifata. Zbog šteta na Tabki ISIL je navodno pozvao lokalno stanovništvo na evakuaciju zbog opasnosti od pucanja.

Snage SDF-a stigle su nadomak brane, ali se ustručavaju krenuti u obračun od straha da džihadisti ne postave eksploziv u temelje i raznesu golemi betonski zid iza kojega je umjetno jezero Asad, inače najveći izvor pitke vode u Siriji. Milijuni kubičnih metara vode mogle bi odnijeti sve pred sobom.

U međuvremenu SDF je osvojio zračnu luku i vojnu bazu Tabka nedaleko od Rake. Po lokalnim izvorima američki air lift oko grada je spustio stotine boraca SDF-a i kontingent svojih specijalaca. Prije nekoliko dana, glasnogovornik kurdskih snaga poručio je da su na 16 kilometara istočno i pet do šest kilometara sjeverno od Rake. Računaju da će u roku od dva tjedna potpuno izolirati područje i krenuti u pripreme za konačni obračun.

Različite procjene

Promatrači tvrde da se odbrana tzv. ‘Kalifata’ pomalo sumnjivo brzo rastače pred napadima kurdsko-arapskih snaga na područjima zapadno od grada. Dotle, američki vođena operacija svakako nije po volji ni Damasku ni Moskvi. Sirijska diplomacija oličena u Bašaru al Džafariju, predstavniku države u UN-u, stalno poručuje da Amerikanci, kao i Turci u Siriji interveniraju protivno međunarodnim konvencijama i zakonima, ali je to, u situaciji kad je UN tek mrtvo slovo na papiru bez ikakva autoriteta, nevažno.

Rusi bez dovoljno snaga za djelovanje izvan svoje zone interesa, a to je urbani dio Sirije, priobalje i najveći gradovi, upozoravaju na olako obećanu brzinu. Procjenjuju da konačna bitka za Raku sigurno neće početi tako brzo. General Igor Konašenkov, u ruskom stožeru zadužen za informiranje, reagirajući na izjavu francuskog ministra obrane Jean-Yvesa Le Driana o skoroj invaziji, gotovo je prezrivo ocijenio da su takve izjave rezultat nerazumijevanja situacije na terenu. Konašenkov nije propustio dodati da su ružičaste procjene zapadnih diplomata i vojnika o stanju na ratištu u Mosulu dovele do golemih žrtava među iračkim vojnicima i civilima. Moskva poručuje da uspjeha neće biti sve dok se ne formira široka međunarodna koalicija u kojoj sirijske i ruske snage moraju imati središnje mjesto.

Ruski stožer pomalo je ozlojeđen zapadnim nepriznavanjem uspjeha operacije Alep i stoga, kad je riječ o Mosulu, pa i Raki, zlurado potenciraju svaki američki zračni napad u kojemu je bilo civilnih žrtava. Pokušavaju stvoriti dojam da Amerikanci tuku koga god stignu i pritom ruše infrastrukturu. Propagandno rade ono isto što su njima zapadni mediji radili za vrijeme opsade Alepa.

U operaciju, kako se da iščitati iz izjave francuskog ministra obrane, rado bi se uključili i Francuzi, stari kolonizatori Sirije. Isto vrijedi i za Turke, ali njima su bez obzira na strateški značaj u NATO savezu vrata zatvorena, jer američki vođena koalicija surađuje s turskim smrtnim neprijateljima Kurdima. Otud i zahlađenje s Washingtonom i suradnja s Rusijom čak i u nekim strateškim pitanjima nespojivim s NATO članstvom Turske. Od vojnog puča 15. srpnja prošle godine Erdogan je izgleda bliži Moskvi nego Washingtonu.

Kako je DAIŠ zauzeo Raku

Raka je najveća nepoznanica u cijelom iračko-sirijskom ratu. Vrlo malo informacija curi iz najistočnijeg sirijskog grada u kojemu po nesigurnim procjenama živi oko 200 tisuća duša. Kako je uopće i pod kojim okolnostima potpao pod najzaostaliju vlast ovoga svijeta?

Ta novija povijest od izbijanja navodne revolucije prilično je zanimljiva. Do konca 2013. nakon obračuna s Asadovim snagama više od 90 posto Rake držala je takozvana ‘Sirijska slobodna vojska’(FSA), a DAIŠ je bio marginalna pojava. Početkom 2014. teroristi su, po lokalnim izvorima, držali samo tri zgrade, a sljedećih su mjeseci nevjerovatno brzo preuzeli cijeli grad. Bilo je to moguće jedino pod uvjetom povlačenja tzv. Sirijske slobodne vojske, Al Nusre i drugih terorističkih skupina, iako vojno nije bilo nikakva razloga da Raku prepuste DAIŠ-evcima.

Što se zapravo dogodilo i kako je došlo do prepuštanja tek kasnije objasnit će neki komandanti FSA. Kako kažu, njihovi međunarodni sponzori zaprijetili su da će im ukinuti pomoć i financiranje ako se ne povuku. Tko su bili ti sponzori, nisu naveli, no treba znati da je u navodne ‘sirijske pobunjenike’ ulagala većina okolnih zemalja, uz blagoslov Amerike i Zapada.

Scenarij u Raki sličan je scenariju pada velikog iračkog središta Mosula. I tamo se, naime, dogodio nagli kolaps domaćih snaga i nevjerovatno brzo napredovanje terorista, potpuno neproporcionalno njihovoj snazi i broju. Grad s više od dva miliona stanovnika preko noći je pao pod kontrolu terorista. Koju godinu kasnije svi ih se nastoje riješiti, ali to ne ide brzo, ni uz male žrtve. U Mosulu slijedi obračun u najgušće naseljenoj jezgri grada, dok u Raki nikom nije jasno odakle početi.

Sličan scenarij kao i u Afganistanu?

O tom fenomenu naglo rastućeg DAIŠ-a protiv kojega su se u međuvremenu okrenuli tvorci i sponzori nedavno je progovorio Hasan Nasralah, generalni tajnik libanonskog Hezbolaha. Najavljujući da se Hezbolah neće povući iz Sirije sve dok ne nestane terorista, karizmatični vođa pozvao je vodstvo DAIŠ-a da prestane biti sredstvo u rukama kolonizatorskih sila na Bliskom istoku, zakopa ratne sjekire i okrene se miru i suradnji.

Stvorili su vas kao sredstvo bratoubilačkog rata, naoružali, omogućili širenje, a nakon toga kao što se moglo i očekivati počeli ste im smetati. Zato će vas uništiti ako se ne urazumite i prestanete služiti tuđim interesima – zaključio je Nasralah u poruci neprijatelju.

Scenarij koji spominje već je dobro poznat još od ruske invazije Afganistana 1979. godine kad je u dalekoj i vrletnoj zemlji uz američku pomoć stvoreno mudžahedinsko jezgro iz kojega će nastati Al Kaida. Sljedećih desetljeća zapadni će se svijet boriti protiv zla terorizma što na svom tlu, što nelegalnim invazijama po pustinjskom svijetu, a rezultat će biti udeseterostručenje tog istog terorizma, i to u puno širim, gotovo globalnim razmjerima.

Kako će teći operacija Raka i tko će sve u njoj na koncu sudjelovati, nije lako predvidjeti. Međunarodno pravno gledajući Sirijska arapska vojska Bašara al Asada ima puno pravo intervenirati uz pomoć Rusije koja u Siriji ratuje na službeni poziv u pomoć vlade u Damasku. Sve druge Damask smatra agresorima, ali malo što oko toga može poduzeti.

Dotle Washington u istočnoj Siriji stalno pojačava specijalne snage za vođenje operacija saveznika na tlu, a vjerovatno je da će se u završnoj operaciji pojaviti i NATO saveznici sa svojih zračnim i specijalnim snagama ne bi li pripomogli u konačnom ‘rješenju’. Nebom nad istočnom pustinjom zasad dominiraju američki i ruski zrakoplovi po već uhodanom mehanizmu izbjegavanja bliskih susreta.

Prijelaz u Libanon

Što će biti s tero­rizmom i teroristima ako ih američki vođena koalicija istjera iz Rake? Dok se u EU plaše povratka ratnika, u Damasku, na primjer, ozbiljno sumnjaju da će se samo prebaciti na druga krizna žarišta u Siriji kako bi nastavili ratovati protiv SAA. Na primjer u Deir ez Zor.

Izraelci pak predviđaju drugi, pomalo iznenađujući scenarij. Njihovi stratezi misle da bi se DAIŠ nakon poraza u Raki mogao usmjeriti prema Libanonu i tamo u uvjetima slabe i podijeljene vlade izazvati novi veliki nered.  

Libanon, osim što je prvi susjed Izraelu, ujedno je baza njegova smrtnog neprijatelja Hezbolaha s kojim je ratovao 2006. godine, a taj rat nisu dobili. Kad Izrael kaže Hezbolah, misli i na Teheran kao sponzora Hezbolaha, a učestalo djelovanje izraelskih zračnih snaga u Siriji u zadnje vrijeme službeno se uvijek tumači prekidanjem lanaca naoružavanja Hezbolaha od strane Irana.

Ako su te prognoze tačne, mogao bi uslijediti puno krva­viji rat na relativno uskom području u koji bi se uključio i Izrael, a s njime i SAD. Iako terorističke snage gube glavne bitke u Siriji i Iraku, malo tko se može usuditi prognozirati mir.

Raka, grad što su ga u 3. stoljeću prije Krista osnovali kraljevi dinastije Seleukida, čekajući početak velike bitke proživljava mračne dane pod tzv. ‘Kalifatom’.

 

 

(Global CIR/JL)

 

Objavljeno u:

Komentiraj