THE DOORS: ‘Kada si čudan, niko ti ime ne zna’

Neki ljudi stvaraju cijeli život, a za to vrijeme ih niko ne tapše po leđima niti im govori kako su sjajni – al’ zato kad presele na vječna lovišta…

Imaju Doorsi, najbolja i najiskrenija grupa ikad, onu sjajnu pjesmu “People Are Strange”. To je jedna od pjesama od koje vam bude žao što traje tako kratko – sreća pa postoji autoplay na YouTubeu pa onda odmah krene druga i nekako taj žal otpluta, a vi zaplivate sa narednom genijalnom smicalicom Jima Morrisona.

U toj pjesmi on pjeva o ljudima koji su čudni, usamljeni i autsajderi, napušteni od svih. Ali i budali je jasno, sada, da pjeva o sebi i psihološkim dubinama vlastitog genijalnog uma, u vrijeme kada je patio od duboke depresije. Dokazuje to i John Densmore, bubnjar grupe, u svojoj knjizi “Riders on the Storm”.

“Pjesma je komponovana rane 1967, kada smo gitarista Robby Krieger i deprimirani Jim Morrison otišli u šetnju na vrh Laurel Canyona”, piše Densmore.

“The Lizard King” / Michael Ochs Archives - Kada si čudan, niko ti ime ne zna

Šaka ljudi na sahrani

“Bio sam cimer s Kriegerom i otišli smo posjetiti Jima u njegovu sobu. Izgledao je kao da je u nekoj dubokoj depresiji. Na Kriegerovu sugestiju izašli smo da prošetamo kroz Laurel Canyon. Sjećam se da se Jim sa šetnje vratio euforičan, sa ranom verzijom teksta za ‘People Are Strange’ (Ljudi su čudni, op. a). Krieger, intrigiran novim tekstom, bio je uvjeren da će pjesma biti hit, čuvši vokalnu melodiju, onako kako ju Jim otpjevao. Morrison je tada rekao:

‘Yeah, imam dobar osjećaj u vezi s ovim. Došla je tako iznenada… u trenutku – dok sam sjedio gore na litici i gledao prema gradu’, oči su mu sijale od uzbuđenja.

‘Napisao sam je što sam brže mogao. Sjajan je osjećaj pisati opet’, kazao je.
Pogledao je u papir u svojoj ruci i pjevao cijeli hor svojim proganjajućim blues glasom”, prenosi Densmore.

Morrison je pronađen mrtav četiri godine kasnije, u svom stanu u Parizu. Okolnosti njegove smrti su i dalje misterija i nikada se neće saznati prava istina, ali da je i sam bio čudan – te odatle i povod tako genijalnoj pjesmi koja opisuje sve genijalne ljude svijeta – to je jedna golema istina.

Vrlo rijetki su ga smatrali pjesnikom, što uistinu i jeste bio, osim njegovih najbližih saradnika i nekoliko odabranih ljubitelja njegove osebujne pojave. Svi ostali su mislili da je čudan. Na sahrani mu je bila šaka ljudi, jer je i tada bio “čudan”, previše da bi ga se ispratilo na vječni počinak. Mainstream muzička industrija nije voljela njegove nastupe, agenti su se borili da ne organizuju njegove koncerte. Bio je čudan, jer – ljudi su čudni, znate.

Saznao je to Morrison davno i u svojim prevrtačkim mislima došao je do zida. Nastupila je depresija. Pjesma “People Are Strange” daje savršen opis tog stanja i pogleda na svijet očima čovjeka na umoru. Njegovo vrijeme nije ni došlo, a već je bilo prošlo. Znao je to i Morrison, samo je pustio da ga voda nosi, od nastupa do nastupa, od pjesme do pjesme. Sve do Pariza.

Nije Jim bio jedini čudak među umjetnicima. Uzmite Vincenta van Gogha, jednog od najvećeg slikara ikada, ako ne i najvećeg. Čovjek je bolovao od epilepsije i imao je manične napade. Niko nije bio siguran u njegovoj blizini. Čudak per se. Ipak, Paul Gauguin, još jedan majstor od istog kova, bio mu je jedan od najbližih prijatelja, pored brata Thea. Zajedno su provodili sate i dane, mjesece. Ko je od koga učio, niko ne zna, ali vjerovatno su obojica iskorištavala utjecaj onog drugog, a nisu htjela priznati. Bili su naposljetku, posvećeni potpuno drugačijim temama i inspiracijama.

Jednog dana, u svom ateljeu, Van Gogh je usred mentalnog napada, kada je gubio um, zgrabio britvu i pokušao ubiti svog bliskog prijatelja Paula Gauguina. Samo vlastitom spretnošću, on se odbranio, ali se u hipu borbe Van Gogh zaigrao i sebi odsjekao komad uha. Odatle i ona cijela priča da je sam sebi odsjekao uho. Jeste, ali nije čitavo i nije namjerno. Čovjek je, dakle, bio lud, definitivno i dokazano.

Najslavnija slika ikada / Google Art Project - Kada si čudan, niko ti ime ne zna

Kroz šljivike i livade

Ali, taj luđak sa kistom u jednoj, a britvom u drugoj ruci je slikao djela koja i dan-danas intrigiraju umjetnike, kustose i historičare umjetnosti, pa i fizičare diljem svijeta. Tokom prenosa koje je imao dok je boravio, po vlastitom zahtjevu, u psihijatrijskoj bolnici u Saint-Remy-de-Provenceu, slikao je nebo puno zvijezda. Za tu sliku, “La Nuit étoilée” ili “Zvjezdana noć”, danas je nemoguće utvrditi vrijednost i vjeruje se, da je uopšte na prodaju, da bi mogla vrijediti više od 100 miliona dolara. Samo jedna Van Goghova slika! A naslikao ih je 900! Za samo deset godina!

Kako kaže Jim Morrison: “Kada si čudan, niko ti ne zna ime”.

Van Gogha je izdržavao brat Theo. Nije zaradio skoro ništa na svojim slikama. Oduzeo je sebi život na žitnoj livadi godinu nakon što je naslikao “Zvjezdanu noć”. Postao je slavan tek deset godina nakon smrti. Bio je čudan, dokazano. Ali je bio i genije, također dokazano. Pitajte fizičare ili Google.

 

 

(Global CIR/Oslobođenje)

Komentiraj