ERDOGAN PRETVORIO DRŽAVU U PODZEMNU ŽELJEZNICU DAIŠ-a! ‘SAD ne strahuju da bi Turska mogla napustiti NATO, već se boje da ga ne želi napustiti!’

National Review objavio je detaljnu analizu odnosa između Turske i Rusije te predviđanja o posljedicama novog ekonomskog i političkog saveza. U nastavku donosimo mišljenje znanstvenika Michaela Rubina.

Iako su nezavisni promatrači ocijenili da nedavni turski referendum kojim je predsjednik dobio sve izvršne ovlasti nije proveden slobodno ni pošteno, Recep Tayyip Erdogan izjavio je da su rasprave o tome završile te neće prihvatiti nikakve promjene rezultata.

Nakon referenduma nije posjetio grob osnivača republike Mustafe Kemala Ataturka, već Mehmeta Osvajača, čime je i simbolično okrenuo leđa zapadnjačkoj ideji demokracije. Ovaj potez okrunio je njegovo desetogodišnje promicanje “neo-otomanskih” vrijednosti. Ova neo-otomanska orijentacija bila je samo početak udaljavanja Turske od Zapada. Dok su do nedavno tražili članstvo u EU, čini se da su sada spremni na potpuni savez s naizgled neočekivanim saveznikom, Rusijom.

Pretvorio Tursku u “podzemnu željeznicu DAIŠ-a”

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg prošle je godine nakon posjeta Ankari i Istanbulu nahvalio Tursku zbog “velikih doprinosa u borbi protiv terorizma”, iako je Erdogan zapravo državu pretvorio u podzemnu željeznicu ISIS-a te podržavao i opskrbljivao saveznike al-Kaide u Siriji i ostalim područjima.

Na prvi pogled savez Turske i Rusije zvuči nelogično. Ove dvije države su povijesni neprijatelji. Rusija je ratovala protiv Osmanskog carstva, a za vrijeme Hladnog rata Turska je bila jedna od dvije članice NATO-a na granici sa Sovjetskim Savezom.

U posljednjih nekoliko godina dvije države su se sukobile oko situacije u Siriji. Rusija je podupirala Asadovu vladu, a Turska teroriste i militante opozicije. Vrhunac napetosti bilo je tursko obaranje ruskog vojnog aviona koji je zalutao u njihov zračni prostor. Sirijska opozicija uz potporu Turske je ubila pilota. Ruska vlada se osvetila zabranom rada ruskih turističkih tvrtki u Turskoj.

U posljednjih nekoliko mjeseci Erdogan i Putin su se pomirili i turisti su se vratili. Predsjednici su se sastali dva puta, u Sankt Peterburgu i Istanbulu, kako bi riješili probleme. Razgovarali su o ugovorima o energiji, infrastrukturi i nuklearnom oružju vrijednima milijarde dolara. Čak ni ubojstvo ruskog ambasadora koje je počinio turski policajac odan al-Kaidi nije uspjelo spriječiti zbližavanje dvojice moćnih predsjednika.


SAD ne strahuju da bi Turska mogla napustiti NATO, već se boje da ga ne želi napustiti

Erdogan je putem medija u javnosti proširio mržnju prema Zapadu i prema NATO savezu. Turski mediji slali su reportere u Njemačku kako bi stajali ispred američkih ambasada i izjavljivali da NATO potiče terorizam.

Erdogan je također “očistio” svoju vojsku od navodnih sljedbenika klerika Gulena, ali i od vojnika koji su imali značajne položaje u NATO-u. Služenje zapovjedništvu NATO-a turski vojnici sada vide kao put u zatvor, a ne promaknuće.

Ranije ovog mjeseca Turska i Rusija su održale zajedničke mornaričke vježbe. U Turskoj kruže glasine o mogućem otvaranju ruske mornaričke baze u Mersinu, gdje navodno ima sve više Rusa.

Ironična je činjenica da dok se Erdogan sve više približava Rusiji, SAD ne strahuju da bi Turska mogla napustiti NATO, već se boje da ga ne želi napustiti. Turska bi mogla djelovati poput trojanskog konja i spriječiti izvršavanje odluka NATO-a koji nema mehanizam za izbacivanje saveznika koji se udalji od političkih i demokratskih normi saveza.

Opasnost saveza je još veća zbog mogućnosti Turske da otkupi novu generaciju boraca F-35, koje Pentagon naziva novom generacijom zračnih snaga. Novi borci mogli bi tako postati dostupni i Rusiji i Kini nakon još većeg zbližavanja triju država. Opasna je i turska kupnja ruskih raketa S-400 koje bi država mogla uključiti u zračnu obranu protivno NATO-ovim pravilima.

Erdogan je početnik u usporedbi s Putinom

Ako se Erdogan uspije izboriti za ustupke od strane SAD-a i Europe, pobijedio je. Ako dobije nekakvu nagradu od Rusije, on misli da je pobijedio.

Ono što Erdogan ne shvaća je koliko rizičnu igru igra za budućnost Turske. Dok SAD vidi saveznike kao partnere, Rusija ih vidi kao klijente. Erdogan možda misli da može nadigrati Putina, ali on je početnik u usporedbi s vođom obučenim u KGB-u.

 

(Global CIR/Index)

Objavljeno u:

Komentiraj