-
MOSKOVSKA POLICIJA PRIVELA BRATA ALEKSEJA NAVALJNOG: “Puno ‘teškaša’ u maskama. Počeli su razbijati vrata” - ago
-
Španija: Desetine manjih zemljotresa potreslo Granadu - ago
-
REKORDNA ZAPLJENA NA KARIBIMA! Francuska mornarica pronašla 4,2 tone kokaina i uhapsila osam mornara! - ago
-
NAKON PET GODINA PAUZE! Razgovori između Grčke i Turske obavljeni u pozitivnoj atmosferi - ago
-
VIDEO: Kako se pravi električni Mercedes EQA! - ago
-
NOVI RASKOLI U DEMOKRATSKOJ PARTIJI ZBOG POTEZA BAJDENOVE ADMINISTRACIJE! Republikanci već targetiraju ranjive demokrate u Teksasu i Pensilvaniji po pitanju Pariškog klimatskog ugovora koji ukida stotine hiljada poslova u USA! - ago
-
Eruptirao vulkan u Indoneziji, ‘potoci’ lave teku putevima! - como 21 hora ago
-
DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE HOLOKAUSTA: Prije 76 godina oslobođen je zloglasni nacistički koncentracioni logor Auschwitz - como 21 hora ago
-
‘VIRUS NEJEDNAKOSTI’ POVEĆAVA JAZ: Najsiromašnijima će trebati više od desetljeća da se oporave od ekonomskih posljedica pandemije! - como 21 hora ago
-
Francuski Sanofi pomaže u proizvodnji 100 miliona doza ‘Pfizerove’ vakcine! - 1 día ago
ZDRAVLJE, EKOSISTEM I KLIMA: Skupa cijena jeftine hrane
Dok se u Hrvatskoj kao jedan od važnih političkih i ekonomskih problema javlja (i uglavnom zanemaruje) visoka cijena hrane, čini se da u Njemačkoj sve veći problem postaje, paradoksalno, niska cijena hrane.
Naime, prema službenim statistikama, cijene hrane u Njemačkoj (u omjeru cijena i visine kupovne moći) među najnižima su unutar eurozone. Iako se, prema studiji provedenoj na Sveučilištu u Augsburgu, mali seoski proizvođači i dalje smatraju integralnim dijelom njemačke kulture, tzv. navike kupaca ipak nisu diktirane ideološkim i kulturnim tekovinama već stanjem u novčaniku.
A to stanje ih prisiljava da sve više troše u jeftinijim supermarketima poput Aldija i Lidla. Prevedeno u jednostavne omjere, otprilike pola njemačkog stanovništva svoje namirnice priskrbljuje na takvim mjestima. No, kako navedena studija pokazuje, niža cijena hrane sa sobom nosi više troškove koji izbijaju u drugim sektorima.
Na primjer, korištenje raznih kemijskih sredstava koji pospješuju produktivnost, ali nepovoljno utječu na okoliš, može se, pored dugoročnijih društvenih troškova, vrlo brzo ukazati na višim računima za vodu. Zbog sve veće količina nitrata u zemlji morat će se investirati u skupe filtere kako bi se osigurala čista pitka voda.
Prema procjeni studije, uvrštavanjem svih društvenih troškova u cijenu hrane – zdravlje, ekosistem i klima – cijena na blagajni bi morala porasti za minimalno 10%. No, valja dodati da šira društvena perspektiva cijene hrane ne staje samo na ovoj računici i kontekstualizaciji.
Naime, niska cijena hrane također načelno omogućuje poslodavcima niže troškove rada, odnosno niže nadnice. Ako znamo da je Njemačka u posljednjih dvadesetak godina ekonomsku premoć u Europi osigurala u priličnoj mjeri stagnacijom nadnica, onda bi u obzir trebalo možda uzeti i ulogu cijene hrane u širem makroekonomskom kontekstu. Potrebna je dodatna studija da se procijeni i ta dimenzija priče, ali zasigurno možemo zaključiti da “nevidljive” troškove zasigurno neće pokrivati profiti poslodavaca: bilo onih koji hranu proizvode, bilo onih čiji radnici tu hranu kupuju.
(Global CIR/Bilten.org)