SMISAO ŽIVOTA U SVIJETU BESPOSLENIH! Roboti će nam preuzeti posao, ali novac neće biti naš najveći problem!

Za nekoliko decenija većina zanimanja mogla bi da nestane. Vještačka inteligencija će vremenom biti sve uspješnija u obavljanju sve više poslova, nadmašiti ljude i postepeno ih zamijeniti.

Slikovni rezultat za feature robot working daily routine

Vjerovatno će se pojaviti i mnoga nova zanimanja, na primjer, dizajner virtuelnog svijeta, ali takve profesije će zahtijevati veću kreativnost i fleksibilnost, pa je pitanje da li će 40-godišnji taksista, čije su usluge postale izlišne, moći da izgradi potpuno novu karijeru kao dizajner virtuelnih svjetova, piše Juval Noa Harari, autor svjetski popularne knjige “Sapiens” o nastanku i evoluciji ljudske vrste.

Osnovni problem, međutim, piše Harari, nije stvaranje novih zanimanja, već stvaranje novih zanimanja koja ljudi mogu da obave uspješije od algoritama. Samim tim, do 2050. godine mogla bi da se pojavi nova klasa ljudiklasa beskorisnih. Riječ je o ljudima, koji ne samo da su nezaposleni, već i koji se ne mogu zaposliti.

Klasa beskorisnih

Formiraće se "klasa beskorisnih" koji će biti praktično nezapošljivi

Ista tehnologija zbog koje će ljudi postati beskorisni, mogla bi da omogući prehranjivanje i izdržavanje masa ljudi koji se ne mogu zaposliti posredstvom programa univerzalnog osnovnog dohotka.

U takvim okolnostima, glavni problem će biti kako naći zanimaciju masama i učiniti ih zadovoljnim. Ljudi moraju da se bave nečim korisnim, jer će u suprotnom poludjeti. Ali šta će klasa beskorisnih raditi po cijeli dan?

Kompjuterske igrice su jedan od mogućih odgovora, piše Harari. Kada postanu ekonomski beskorisni, ljudi će možda sve više vremena provoditi u svjetovima virtuelne stvarnosti, koji će im priuštiti mnogo više uzbuđenja i emocionalnog angažovanja nego “stvarni svijet”. Ovo je, zapravo, veoma staro rešenje. Hiljadama godinama milijarde ljudi nalazile su smisao igrajući igre virtuelne stvarnosti, samo što su se te igre u prošlosti zvale “religije”.

Šta je religija, ako ne igra virtuelne stvarnosti?

Izložba "Nova religija" Demijena Hirsta

Šta je religija, ako ne velika igra virtuelne stvarnosti koju igraju milioni ljudi zajedno?

Muslimani i hrišćani svakodnevno nastoje da sakupe poene u svojoj omiljenoj ‘virtuelnoj igri’. Ako se moliš svaki dan, dobijaš poene. Ako zaboraviš da se moliš, gubiš poene. Ako na kraju života sakupiš dovoljno poena, možeš da uđeš na sljedeći nivo igre (tj. raj).

Nalaženje smisla života u igri virtuelih svjetova nije svojstvena samo religijama, već i sekularnim ideologijama i životnim stilovima.

Potrošački mentalitet je takođe igra virtuelne stvarnosti. Sakupljamo poene tako što ćemo kupiti nova kola, garderobu poznatih brendova i ljetovati u inostranstvu, a ako imamo više poena od svih drugih, smatramo da smo pobijedili.

Istina je da ljudi iskreno uživaju u automobilima i godišnjim odmorima, ali religiozni ljudi takođe uživaju u molitvama i obredima, baš kao i djeca u igri “Pokemon go”. Na kraju, radnja se istinski događa u ljudskom umu. Da li je bitno da li neurone stimuliše posmatranje piksela na kompjuterskom ekranu, gledanje kroz prozor luksuznog hotela na Karibima, ili vizija raja u našem umu? U sva tri slučaja značaj koji pripisujemo onome što vidimo, nastaje u našoj glavi. Smisao života je uvijek izmišljena priča, koju stvaramo u našim glavama.

Primeri sretnih bez posla već postoje u svijetu

Jedan izuzetno zanimljiv dio izraelskog društva na jedinstven način ilustruje kako čovjek može biti zadovoljan životom u svijetu besposlenih.

Značajan dio ultraortodoksnih jevrejskih muškaraca nikada ne radi. Oni cijeli život proučavaju svete spise i obavljaju vjerske obrede. Oni i njihove porodice ne gladuju djelimično zato što žene često rade, a dijelom zato što im vlada daje velike subvencije. Iako žive u siromaštvu, podrška vlade znači da imaju osnovna sredstva za život.

To je primjer univerzalnog osnovnog dohotka. Iako su siromašni i nikada ne rade, ankete pokazuju da su ovi muškarci mnogo zadovoljniji životom od bilo kog drugog segmenta izraelskog društva.

Ne morate da idete čak u Izrael da biste vidjeli kako će izgledati svijet besposlenih. Ako imate sina tinejdžera, koji voli kompjuterske igre, napravite eksperiment. Dajte mu minimalne “subvencije” u vidu koka-kole i pice i ukinite sve zahtjeve prema njemu u smislu obaveza i kontrole. Neće ništa morati da radi, a ipak mu neće biti dosadno, barem izvjesno vrijeme.

Prema tome, virtuelna stvarnost će vjerovatno biti ključ za davanje smisla klasi besposlenih. Možda će te virtuelne stvarnosti biti stvorene u računarima, možda izvan njih, u obliku novih religija i ideologija, a možda će to biti kombinacija ovo dvoje. Mogućnosti su beskrajne.

 

 

 

(Global CIR/ Autor teksta je Juval Noa Harari, autor knjiga “Sapiens: Kratka historija čovječanstva” i “Homo deus: Kratka historija budućnosti”/Blic)

Komentiraj