ZATRPAN LJUBAVNIM PISMIMA TINEJDŽERKI! Priča o kreatoru ‘Plavog kita’ i brojnim samoubistvima mladih Rusa

Muškarac koji je kreator bolesne suicidalne igrice namijenjene djeci ‘zatrpan’ je ljubavnim pismima tinejdžerki, a koja mu svakodnevno pristižu na adresu ruskog zatvora u kojem je pritvoren.

Philipp Budeikin je zatvoren zbog sumnje na podsticanje najmanje 16 djevojaka na samoubistvo i to zbog svoje uloge u pomami na društvenim mrežama nazvanoj Plavi kit. Kako piše Daily Mail, igrica se proširila i među djevojčicama u Velikoj Britaniji, a slično se dešava i u susjednoj Hrvatskoj.

21-godišnji Rus, priznao je zločine rekavši kako svoje žrtve smatra „biološkim otpadom“ te kako su sretne što su umrle i da je on taj koji „čisti društvo“.

Smrtonosna igra nazvana Plavi kit, uključuje ispiranje mozga ranjivih tinejdžerki u periodu od 50 dana, naređujući im da izvršavaju zadatke poput gledanja horora ili buđenja u ranim satima, sve do samopovrjeđivanja. Nakon što bi na kraju bile iscrpljene i zbunjene, bilo bi im rečeno da se ubiju, a strahuje se da je u Rusiji njih desetine to i učinilo i to nakon ‘naredbe’ Budeikina ili nekog drugog mentora.

Ruski zatvorski zvaničnici su rekli da su primili na desetine ljubavnih pisama od tinejdžerki, a upućenih osumnjičenom Philippu koji se nalazi u ozloglašenom zatvoru Kresty u St Petersburgu. Iako veoma zabrinjavajuće, prema zakonu Budeikinu, također poznatom i kao Philipp Lis (u prevodu lisica) ne mogu zabraniti primanje i slanje pisama brojnim tinejdžerkama.

Psihologinja Veronika Matyushina je rekla: ‘Veoma je moguće, da ove mlade djevojke koje se zaljube u Philipa Lisa nisu dobile dovoljno ljubavi ili pažnje od svojih roditelja, a ovaj naočit mladi muškarac sa interneta im nudi određenu podršku i pažnju koju one silno trebaju. Tu se rađaju i romantični osjećaji.“

Prema nekim procjenama na stotine ruskih tinejdžera – velikom većinom žena – preminulo je nakon što su postali fiksirani pomenutim online smrtonosnim grupama. Na interentu se može naći i jedan nadasve uznemirujući video Ruskinje koja je skokom sa zgrade izvršila samoubistvo.

Anton Breido, visoki funkcioner u Istražnom komitetu (ekvivalent američkom FBI-u) je upozorio: Budeikin je veoma jasno znao šta sve treba da učini kako bi postigao (željeni) rezultat. Počeo je u 2013. i od tada je ‘ispolirao’ svoju taktiku i ispravio početničke greške. Philipp i njegovi pomoćnici su prvo privlačili djecu putem VK (društvenog medija) grupe koristeći se veoma strašnim videima.

Njihov zadatak je bio privući što veći broj djece što je moguće, a potom odgonetnuti koji od njih bi bili najviše pogođeni psihološkom manipulacijom.“Recimo da su od 20.000 osoba znali da će njihova ‘publika’ brojati samo njih 20. „Biološki otpad“, termin je koje su administratori ‘grupe smrti’ koristili za djecu koje su doveli do samoubistva.

Objasnio je i kako je taj ‘smrtonosni proces’ funkcionisao

Okupili bi djecu, a potom im ponudili jednostavne zadatke koji su nekoj djeci bili ili dosadni ili čudni za izvršavanje.

Oni su, očito je, bili presnažni da bi se njima manipulisalo. Oni koji su ostali dobijali su mnogo veće i teže zadatke, poput rezanja vena, balansiranja na krovovima kuća ili ubijanja životinja, a potom i postavljanja videa ili fotografija na internet kako bi dokazali da su to i učinili. Većina djece je na tom stadijumu napuštalo igricu. Mala grupa njih koja je ostala poslušno je izvršavala sve zadatke i bili su ‘psihološki’ spremni da ispune sve ono što su administratori od njih tražili, bez obzira na to koliko čudni ili strašni zadaci bili.

Osjećali su kako je njihov položaj u grupi veoma cijenjen te su tako izvršavali sve samo kako bi ostali u ‘igri’.“ 

Jedan od problema sa kojima smo se suočavali jeste da je 15 tinejdžera koji su ispunjavali naredbe administratora i izvršili samoubistvo, izbrisalo svu korespondenciju na svojim profilima. Međutim, jedna djevojka je stigla do finalne faze ‘igre’ kada je i odustala, a upravo je ona dala istražiteljima ključne dokaze. Otkriveno je i kako je lako bilo upasti u Budeikinovu zamku.

„Kao i brojni drugi tinejdžeri, provodila je mnogo vremena na društvenim mrežama. Vidjela je link za strašnu sliku, a onda i još jednu, prije nego je konačno došla do jedne od grupe koja promoviše samoubistvo i koju je Philipp organizirao. Bilo je na hiljade takvih grupa, tako da je bilo veoma lako priključiti se jednoj od njih, rekla je ona istražiteljima.“

Dali su joj zadatke koje je ona jednostavno izvršila, te su je u konačnici izabrali da se pridruži maloj grupi tinejdžera u kojoj ju je primijetio sam Philipp. Potom je dobila pozivnicu da se pridruži još manjoj, zatvorenijoj grupi, koja se sastajala u ranim jutarnjim satima, preciznije u 4.20., svaku noć. Naime, administratori su računali na akumulirani umor i smanjenu sposobnost donošenja odluka, odnosno nemogućnost donošenja bilo kakvih odluka.

Rekla je: „Bilo je to usred noći, moj alarm je zazvonio, ja sam se probudila i odmah uzela telefon. Morala sam da gledam slike i snimke koje su se mijenjale svake dvije sekunde, a na kojima su se nalazili tinejdžeri koji skaču sa krovova, leševi snimani izbliza, krvava usta, lokve krvi i krvi ispod njihovih tijela. Sve je to bilo podvučeno veoma neprijatnom, proganjajućom muzikom sa vriskom životinja i plačem djece koja kao da su mučena. Nakon što sam to pogledala, osjećala sam se tako loše da sam htjela nešto fizički uraditi ili sebi ili nekom drugom. Ubiti, uništiti.“

Ukoliko bi napisala da želi napustiti grupu, primila bi prijetnje i zlostavljanja od strane administratora. „Rekao bi mi da sam slaba i da se ne osjećam dovoljno loše u svom životu. Morala bi sve to gledati dok mi administrator ne bi rekao da prestanem i da izbrišem sve.“

Breido kaže: „Čak bi i odrasla osoba bila šokirana u ovakvoj situaciji.“

„Naša djevojka nam je rekla za još jedan video, sa veoma sumornom muzikom, crnim ekranom, a potom i crvenim bljeskom. Uslijedio bi snimak tinejdžera koji stoji na tračnicama, a kojeg potpom udara voz – muzika i vriska koja se čuje prosto vam slama srce.“ „Osjećala sam se loše samo slušajući ju“, rekla je dodavši da je taj video ojačao ideju o samoubistvu.

Philipp joj je rekao da joj je život odvratan i da nikada neće postati bolji, da ona nije interesantna, da je roditelji ne trebaju, da je nikada neće razumjeti.

“Uradi nešto divno bar jednom u životu”, govorio je, “tako je dobro umrijeti mlad”. Govorio joj je da je specijalna, rijetka “odabrana” koja je mogla razumjeti istinu.

Na slici je prikazana djevojka nekoliko sekundi prije skoka sa zgrade
Smrtonosna igra “Plavi kit” uključuje ispiranje mozga ranjivih tinejdžera u periodu od 50 dana tjerajući ih da naude sebi


Osjećala je strah da napravi finalni korak i Philipp joj je odmah ponudio alternativu. “Ne moraš skočiti sa krova ili se baciti pod voz. Možeš uzeti tablete, tako je bezbolnije.” Postavila je tajmer na 20. maj i pitala ga šta će se desiti ako se prepadne. “Mi ćemo ti onda pomoći”, odgovorio je.

‘Postoje ljudi koji su biološki otpad’

Sasvim slučajno i uz mnogo sreće na vrijeme je shvatila o čemu se radi i spasila se. Prošla je dugu psihičku rehabilitaciju i sada je mnogo bolje, veoma otvoreno priča o svom iskustvu. U opuštenom intervjuu u St. Petersburhu Budeikina su pitali da li zaista tjera tinejdžere da se ubiju.

“Da”, rekao je. “Zaista to radim. Ne brinite, shvatit ćete sve. Svi će shvatiti.”

“Umirali su sretni. Pružao sam im ono što nisu imali cijeli svoj život: toplinu, razumijevanje, povezanost.”

Negirao je da se radi o više od 130 tinejdžera.

Bilo ih je 17”, rekao je, dodavši da ih je još 28 spremno da oduzme sebi život.

“Među njima su i oni sa kojima sam jednostavno komunicirao, koji su kasnije počinili ubistvo, ali bez mog direktnog utjecaja.”

Postoje ljudi koji su – biološki otpad. Oni koji nikako ne doprinose društvu. Oni koji su izazvali ili će izazvati samo štetu. Ja ustvari čistim svijet od takvih ljudi. Sve je počelo 2013. godine kada sam kreirao F57 (online) zajednicu. O ovome sam razmišljao pet godina. Neophodno je odvojiti normalne ljude od biološkog smeća.”

Priznao je da socijalne mreže takvoj djeci čini depresivnim, kako bi ih privukao u svoje online zajednice “gdje sve počinje”.

“Igra počinje. Morate obavljati zadatke, pričati o sebi, komunicirati”, rekao je. “Za vrijeme komunikacije postaje jasno ko je ko. Onda se putem skypea čujem sa osobama koje stavljam u trans i učim neke stvari o njihovim životima, nakon čega donosim odluke. U određenom trenutku neophodno je natjerati tinejdžere da ne spavaju noću. Na taj način njihova psiha postaje podložnija utjecaju. Neočekivano, ideja je postala neka vrsta trenda. Mnogo je onih koji me pokušavaju imitirati i to me jako nervira.”

Istina ili ne, samoubistva se nastavljaju, a promoviraju ih grupe smrti nastale nakon pritvaranja Budeikina.

Istražitelj Breido kaze da je Budeikin u školi bio prijateljski nastrojen, ali da mu majka zbog obaveza na poslu nije posvećivala dovoljno vremena.

“Bio je u sukobu sa svojim vršnjacima”, rekao je. “Nije bio ni dobar učenik. Nakon nastave, svo slobodno vrijeme je provodio na internetu. Majku je jedva viđao. Izlazila bi iz kuće u 5 sati ujutru i vraćala se kasno, jela, nahranila sina i to je bilo to. Nije ga čak ni vodila u šetnju. Tako osoba koja nikada nije razvila povezanost sa bilo kim, odjednom osjeća da je zadužen za druge ljude i njihove živote. Kada je nagovarao djecu da počine samoubistvo govorio im je da se ne boje. Govorio im je da će ih sve povezati u jednu grupu na nebu.”

Breido je rekao: “Kada je pritvoren, bio je još u raspoloženju “Boga”… osjećao je da je nedodirljiv.” Istražitelj je pozvao da se uvedu stožiji zakoni za ljude koji druge nagovaraju na smrt.

Dvije srednjoškolke, Yulia Konstantinova (15) i Veronika Volkova (16) ubile su se u februaru i vjeruje se da su bile dio “Plavog kita”. Dvanaestogodišnja Angelina Davydova bacila se sa 14. sprata u centru Rusije, na Božić 2015. godine nakon što se priključila grupi zvanoj “Probudi me u 4:20” koja je, prije blokade, imala više od 25 hiljada pratilaca. U sedmici u kojoj je ona umrla, druga djevojčica je ubjeđivana da je debela i jela je samo lagane salate. Umrla je 50 dana nakon priključenja grupi.

Diana Kuznetsova (16) je umrla nakon što je skočila sa devetog sprata jedne zgrade u Ryazanu. Anna K., iz Karsuna, pronađena je obješena u martu, nakon što je postala opsjednuta igrom “Plavi kit”. U decembru Vilena Piven (15) skočila je sa 13. sprata u Mariupolu i umrla na mjestu događaja. Njene kolege iz razreda su rekle da je bila stidna i da je u školu dolazila sa posjekotinama na rukama. Na društvene mreže je postavila sliku pogleda sa zgrade i napisala “Potraga je gotova. Potrebno je učiniti još samo jedan korak.”

Kasnije je napisala: “Nisam mislila da će biti tako strašno skočiti. Samo jedan korak naprijed i sve je gotovo. Ali taj korak je jako teško napraviti.” Prije skoka je napisala: “Uplašena sam, prestravljena.” Uprkos tome, skočila je.

Rosstat, nacionalna agencija za statistiku, objavila je podatak da je u 2016. godini 22.839 osoba počinilo samoubistvo, što je manje od 2015. godine, kada su to uradile 24.982 osobe, bez navođenja starosne dobi počinilaca. Prošle godine je taj broj skoro prepolovljen u odnosu na 2005. godinu, kada se ubilo 45.800 osoba.

 

(Global CIR/FTV/dailymail.co.uk)

Komentiraj