FLERT SA FAŠIZMOM! Šintoizam – mješavina kulta prirode i nacionalne, kulturne baštine

Šintoizam je tradicionalni oblik japanske politeističke religije, čiji korijen treba tražiti u prastarim vjerovanjima i kultovima. To je mješavina kulta prirode i nacionalne, kulturne baštine.

Šintoizam se razvijao u dva smjera : lokalni „narodni“ (minikan shinto) i politički (povezan s vjerovanjem u božansko porijeklo imperatora).

Narodni šinto (shinto) je bio religija koju su praktikovali obični ljudi i koja nije bila sistematizovana u neko jedinstveno učenje. Kasnije će se i narodni, lokalni šinto obogatiti nacionalnom tradicijom i tako će doći do njegovog gotovo sjedinjenja u državni šinto.

Shodno vjerovanju u božansko porijeklo imperatora za očekivati je bilo da se japanski  osjeti značajnijim u odnosu na ostale narode. Za raziliku od njemačkog ili italijanskog povoda koji se ogledao u situaciji nepovoljnijoj u odnosu ka prošlosti  (Rimsko carstvo, ratna odšteta u slučaju Njemačke) fašizam u Japanu je, propagandnim uticajem, poistovjećen sa nacionalnom formom religije. Na taj način se izbjegao otpor na samim otocima jer glas protiv onog što je nazivano „narodnim“ bi mogao biti glas izdajnika. Na osnovu utemeljenja „izabranosti“ zasniva se i princip superiornosti koji se zastupa.

Šinto je predstavljao službenu religiju u Japanu sve do 1945. godine. Sveštenici su, u tom razdoblju, bili državni službenici. Poraz u Drugom svjetskom ratu bio je i kraj ideologije šintoizma kao državne ideologije. Na Novu 1946. godinu japanski car je saopštio narodu kako se odriče „božanskog statusa“ i prvenstva Japanaca u odnosu na druge narode.

Dekretom od strane Generalštaba savezničkih snaga, svetilište Jasakuni odvojeno je od države. Hramovi, od tada, više nemaju podršku države. Hirohito ostaje značajna figura poslijeratnog modernog Japana, jer saveznici nisu htjeli da budu prepoznati kao agresori na kulturu i tradiciju osunčanog otočja.

Odricanjem „božanskog statusa“ Japan je završio svoju fašizoidnu avanturu. Dominantno prisutan motiv u fašizoidnim maštarijama jeste vođa. Ukoliko izostaje „vođenje“ bilo ko može isplivati na površinu i odrediti budući orjentir. Fašizam počiva u tradicionalizmu, ali samo tradicionalizmu koji ne sadrži otvorenost i potencijal da uviđa diferentno u odnosu spram sebe.  

(Global CIR/byka blog)

Komentiraj