KONAČNO SLOBODNE: Suze i radost nigerijskih djevojčica

82 djevojčice, koje je prije dvije godine u Chiboku otela teroristička grupa Boko Haram, su oslobođene. Sada su prvi put smjele vidjeti svoje roditelje. Adrian Kriesch izvještava iz nigerijskog glavnog grada Abuje.

Nigeria - Heimkehr der Chibok Mädchen (picture-alliance/dpa/AP/O. Gbemiga)

Iscrpljeni su i umorni, ali ipak strpljivo čekaju da konačno nastave dalje. Satima su roditelji 82 oslobođene djevojčice sjedili u neudobnim minibusevima da bi od Chiboka, koji se nalazi na sjeveroistoku Nigerije, stigli do glavnog grada Abuje. I noć su proveli u autobusu. Sada se odmaraju u jednom rekreacijskom centru.

Rebecci Ntakai dobro raspoloženje nije iščezlo. Dok se drugi roditelji pored nje bore sa umorom, ona priča viceve i ne može prestati sa smijanjem. “Ja sam jednostavno samo zahvalna i ne mogu dočekati da moju kćer Hauwu ponovo uzmem u naručje”, kaže ova majka. A onda konačno dolazi taj trenutak. Roditelji staju u dugi red. Bivaju prozivani po imenima. Novim autobusima trebaju biti prevezeni u bolnicu tajne službe gdje su njihove kćeri medicinski zbrinute.

Potjera nakon otmice

I Hauwin otac Ntaki Keki strpljivo čeka u redu. Nikada neće zaboraviti dan kada je njegova kćer odvedena. “Kada sam čuo da je oteta sjeo sam sa svojim mlađim bratom na motor i krenuo za njom”, kaže Keki. Na putu su stalno nalazili dijelove odjeće. Djevojčice su ih bacale da bi ostavile trag. Ipak u nekom trenutku su izgubili trag i morali su odustati. “Vlada i vojska nas nisu podržali iako smo na putu stalno prolazili pored vojnih punktova”, kaže on.

Nigeria - Heimkehr der Chibok Mädchen (Reuters/A. Sotunde)Slavlje tokom ponovnog viđenja

Ranija vlada Goodlucka Jonathana je oštro kritizirana jer je prekasno reagirala. Tek tri mjeseca nakon otmice predsjednik je primio pripadnike porodica otetih djevojčica i obećao da će svoje kćeri vidjeti najdalje za tri sedmice. Ipak nakon toga se nije dogodilo ništa, optužuju roditelji. Bez novih informacija, bez naznaka o mogućem napretku.

Svakodnevno su Hauwinih jedanaestoro braće i sestara pitali svog oca: Kako je ona? Ima li dovoljno hrane? Gdje spava? Na madracu? Na podu? “Ja sam ih pokušao umiriti i rekao im da je sve ok i da će se vratiti jednog dana”, kaže Ntakai Keki.

Suze, radost, molitva

A onda Ntakai Keki sa svojom ženom konačno ulazi u autobus. Nekoliko minuta kasnije stižu do teško naoružanog centra tajne službe. Ipak u unutrašnjosti centra vlada svečano raspoloženje. Postavljeni su šareni šatori, servirani su jelo i piće, iz razglasa se čuje glasna muzika. A onda se otvaraju vrata autobusa i većina od 82 djevojčice susreće svoje roditelje. Nakon tri godine i dva mjeseca. Teku suze, smije se, pleše, moli.

Rebecca je zgrabila svoju kćer i podigla ju u naručje. Onako kako je to prije radila kada je Hauwa još bila dijete. Hauwa teško da može prestati plakati. Njen otac je pritišće na grudi i sam se bori sa suzama. Uzalud.

Nigeria Präsident Muhammadu Buhari und die freigelassenen Chibok-Mädchen in Abuja (Reuters/Presidential Office/B. Omoboriowo)
Nigerijski predsjednik Buhari i oslobođene djevojčice

 

Bez škakljivih pitanja o prošlosti

Hauwa nosi šarenu tradicionalnu odoru, na prvi pogled izgleda zdravo. No niko ne zna šta je sve prošla. Novinari, zbog zaštite djevojčica, s njima ne smiju razgovarati. I Ntakai želi postaviti neka nezgodna pitanja. No, ne sada. Ne ovdje.

Vlada skoro da se ne izjašnjava o tome kako se brine za djevojčice i time sve više dolazi na metu kritika. Jasno je samo sljedeće: Oslobođene djevojčice ostaju u glavnom gradu, pod zaštitom vlade. Ovdje dobijaju medicinsku i psihološku pomoć. Također trebaju ponovo krenuti u školu.

U oktobru 2016. godine su već puštene 23 djevojčice. Neki roditelji su se u razgovoru za DW žalili da su od tada djecu smjeli vidjeti samo jednom i da nemaju pristup njima. Vlada je najavila da će djevojčice uskoro smjeti posjetiti Chibok.

“Vlada je rješavala neke sigurnosne probleme”, kaže analitičar Jibo Ibrahim iz Centra za demokratiju i razvoj. “Primjerice većina djevojčica je bila udata za borce Boko Harama i sigurnosne službe strahuju da su neke konvertirale”, kaže Ibrahim. On kaže da unatoč tome nije prihvatljivo da one toliko dugo budu držane dalje od porodice, prijatelja i rođaka. “Ja ne vidim opravdanje za to i vladini razlozi nisu dovoljni”, kaže Ibrahim.

Hauwini roditelji za sada ne žele misliti na to da ona sa njima ne može natrag za Chibok. “Ja sam toliko sretan i zahvalan Bogu”, kaže njen otac i gura svojoj kćeri stari mobilni telefon u ruku da bi mogla telefonirati sa svojom braćom i sestrama. Majka Rebecca pokazuje porodične slike. Tokom tri godine porodica je dobila i neke nove članove. “Ja sam toliko zahvalna”, ponavalja ona cijelo vrijeme. I ne prestaje da se smije.

 

(Global CIR/DW)

Objavljeno u:

Komentiraj