POGLED IZ RUSIJE! Obnova suradnje sa Hrvatskom: ‘Zaboravlja se da je Mihail Gorbačov 1991. godine spriječio bombardiranje Zagreba’

Posjet ministra vanjskih i europskih poslova Davora Ive Stiera Moskvi poklopio se s obilježavanjem 25. godišnjice uspostave diplomatskih odnosa između Rusije i Hrvatske. Oni su u proteklih četvrt stoljeća prolazili kroz razne faze.

Kako piše RBTH, u Hrvatskoj se sve više zaboravlja na to kako je ranih 90-ih Moskva aktivno pokušavala spriječiti krvoproliće na ovom području. Na zalasku svoje karijere Mihail Gorbačov, u listopadu 1991. godine, koristeći autoritet Sovjetskog Saveza, nije dopustio bombardiranje Zagreba. Moskva je, za razliku od Amerikanaca i Europljana, bila jedina koja je tada odgovorila na molbu Hrvata te je spriječila ozbiljnu štetu i civilne žrtve.

Mihail Gorbačov i Slobodan Milošević na sastanku u Moskvi 1991. godineFoto: ALAIN-PIERRE HOVASSE/AFP

Rusija u Hrvatsku uložila skoro 500 milijuna dolara

U isto je vrijeme sovjetsko rukovodstvo pokušavalo pomiriti vođe republika Slobodana Miloševića i Franju Tuđmana, pozvavši ih krajem listopada 1991. godine u Moskvu. Međutim, kolaps SSSR-a i događaji koji su uslijedili nisu dopustili Rusiji da dalje nastavi raditi na deeskalaciji krize u Jugoslaviji. Inicijativa po tom pitanju prešla je na zemlje Zapada, a sukobi, koji su postali jedni od najkrvavijih u povijesti moderne Europe, nisu se uspjeli izbjeći.

Izgradnja suradnje s Rusijom imala je svoje prednosti za hrvatske vlasti i nakon završetka sukoba. Prema memoarima bivšeg veleposlanika Hrvatske u Rusiji Hide Biščevića, tijekom svog posljednjeg posjeta Moskvi 1998. godine hrvatski predsjednik Franjo Tuđman se požalio da čak ni svi njegovi savjetnici ne razumiju važnost razvijanja kontakata s Moskvom.

Ruski interes za suradnju Hrvatska je podržavala izjavama o spremnosti na kupnju ruskog oružja, o izgradnji suradnje u industriji nafte i plina – uključujući izgradnju ogranka naftovoda “Družba” do jadranske obale (“Družba-Adria”), čime bi se stvorila dodatna izvozna ruta za transport nafte na svjetska tržišta, uključujući i ono sjevernoameričko. Kako piše RBTH, u proteklih je 25 godina Rusija u Hrvatsku uložila skoro 500 milijuna dolara (10 puta više nego SAD).

Razvoju hrvatskog gospodarstva u velikoj je mjeri pridonio bankarski kapital iz Rusije. Kako god bude završila priča s “Agrokorom“, nemoguće je poreći činjenicu da su krediti ruskih banaka od više od 1,5 milijardi dolara najvećoj hrvatskoj kompaniji dali priliku za predah da riješi probleme s kojima se danas suočava. U brodogradilištima u Rijeci, Puli, Splitu i Trogiru od 1993. je za Rusiju izgrađeno oko pedeset brodova u vrijednosti od gotovo 1,5 milijardi dolara.

Praćenje politike Zapada prema Rusiji dovelo do ozbiljne financijske štete

Širenje NATO-a na istok, “obojene revolucije” i politika “Istočnog partnerstva” u našem neposrednom susjedstvu, gruzijska i ukrajinska kriza redovito su podizali stupanj napetosti u odnosima između Rusije i Zapada. To je neminovno utjecalo na kretanja rusko-hrvatske suradnje. Zagreb je, nakon što je zadaću ulaska u EU i NATO postavio za nacionalni strateški prioritet, “sinkronizirao“ svoju vanjsku politiku s Bruxellesom.

Kao rezultat toga su počeli se pojavljivati “prepreke“ – prije svega u sferi gospodarske suradnje. Hrvatska je povukla svoju suglasnost za sklapanje ugovora o realizaciji projekta “Družba-Adria”, potpisanog 2002. godine, kao i za sporazume o izgradnji ogranka plinovoda “Južni tok” na području Hrvatske, postignute u Moskvi 2010. Ruskim tvrtkama nije odobrena kupnja hrvatskog naftnog koncerna INA niti pravo na razvoj naftnih koncesija.

Hrvatski uvoz u Rusiju smanjivao se kako se Zagreb približavao Europskoj uniji: dio hrvatskih dobavljača preusmjerio je svoju robu kroz Srbiju, koja je s Rusijom sačuvala sporazum o slobodnoj trgovini za niz trgovačkih naziva.

Postupno su nestali politički kontakti na najvišoj razini. Znakovito je da od 2010. nije održana niti jedna plenarna sjednica bilateralne međuvladine komisije za trgovinsko-ekonomsku i znanstveno-tehničku suradnju, kao niti jedan punopravni susret na visokoj razini. Uoči ulaska u EU Hrvatska je bila prisiljena ukinuti pojednostavljeni vizni režim za Ruse.

Praćenje politike Zapada prema Rusiji dovelo je 2000-ih do ozbiljne financijske štete, prvenstveno za sam Zagreb. Nakon što se Hrvatska (kao članica Europske unije) priključila sankcijama protiv Rusije i nakon što je Rusija uvela uzvratne mjere, hrvatski uvoz poljoprivrednih proizvoda u Rusiji gotovo je u potpunosti zaustavljen. Iz tog je razloga, kao i zbog pada cijena ugljikovodika koji su činili više od 90 posto robne razmjene, trgovinski promet pao na 800 milijuna dolara (2000-ih je iznosio oko 2 milijarde dolara godišnje).

Kupci prava na naftnu koncesiju Hrvatskoj nisu platili niti lipe

Nakon uvođenja viza eksponencijalno je pao broj turista iz Rusije. Tvrtku INA, za koju su interes iskazali ruski investitori, preuzeo je mađarski MOL. Kupci prava na naftnu koncesiju, koju 2015. Gazpromneftu nisu dozvolili kupiti, do danas Hrvatskoj nisu platili niti lipe. Projekt “Nabucco”, na koji su Hrvati računali nakon što su odustali od “Južnog toka”, sigurno je “umro”, a njegova alternativa “Južni plinski koridor” se u fazi projektiranja nalazi mnogo godina.

O gubitku profita od tranzita ruske nafte putem naftovoda “Družba-Adria” nema se što ni reći, podsjeća RBTH.

 

 

(Global CIR/RBTH)

Komentiraj