ŠTA JE UZROK NERVOZE KATARSKOG EMIRA I ERDOGANA? Samit u Rijadu na površinu izbacio nove saveze i partnerstva te distanciranje od Katara i Turske

Predsjednik Republike Turske Redžep Tajjip Erdogan je obavio telefonski razgovor sa katarskim emirom Tamim bin Hamd Ale Sanijem i tom prilikom dvojica državnika su razmijenili stavove o bilateralnim odnosima dvije zemlje i njihovom snaženju. 

Dvojica državnika su pored toga razgovarali o drugim temama kao što su dešavanja u Siriji, Iraku i Libiji, ali i aktuelnim dešavanjima u zaljevskim monarhijama nakon samita u Rijadu na kojem je učestvovao i američki predsjednik Donald Trump. Odnosi dvije zemlje su tokom posljednjih godina imali velike uspone i padove ali je došlo do bolje saradnje između Dohe i Ankare.

Bivši turski premijer Ahmet Davutoglu je još početkom 2016., tokom dvodnevne posjete Kataru, prisustvovao potpisivanju sporazuma o vojnoj saradnji s tom zemljom. Sporazum je podrazumijevao slanje Turskih oružanih snaga (TSK) u Katar. “Zahvalni smo na tome što nam Katar vjeruje”, kazao je Davutoglu, referirajući se na zajedničku vojnu bazu koja je kasnije izgrađena u Kataru i u kojoj se nalazi 3.000 turskih vojnika.

‘Turska i Katar imaju zajedničke probleme i obje države su mnogo zabrinute zbog dešavanja u regiji, kao i zbog nesigurnog stanja u drugim državama (…) Suočavamo se sa zajedničkim neprijateljima. U ovo kritično vrijeme na Bliskom istoku naša saradnja je vrlo važna’, izjavio je turski ambasador prilikom potpisivanja vojnog sporazuma između Turske i Katara.

Uspostava baze dio je sporazuma o jačanju partnerstva s Katarom u vrijeme rasta nestabilnosti i njihove procjene da Sjedinjenim Državama opada zanimanje za tu regiju. Obje su zemlje podržavale Muslimansko bratstvo u Egiptu i ‘pobunjenike’ protiv sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, a brine ih jačanje utjecaja Irana.

Tri hiljade pripadnika kopnene vojske je stacionirano u bazi, uz vojnike iz pomorskih, zračnih snaga te specijalnih snaga. Višenamjenska baza ponajprije će biti polazište za zajedničke vojne vježbe. Katar bi mogao uspostaviti i vlastitu vojnu bazu u Turskoj, rekao je u intervjuu turski ambasador.

Katar ima na svome tlu i američku bazu s oko 10.000 vojnika, ali koja će po svemu sudeći biti izmještena u UAE, javljaju egipatski mediji.

Profesor na King’s Collegeu u Londonu ocijenio je da zemlje u regiji “procjenjuju da SAD-u opada zanimanje za Perzijski zaljev” i zato se razmatraju potencijalni novi savezi. – Ako ste malena zemlja kakva je Katar, u vašem je interesu da na svome tlu imate nekoliko saveznika jer vam taj saveznik jamči neizravnu sigurnost. Osim toga, za agresora, ako se odluči na napad, to su veći troškovi – rekao je profesor Jean-Marc Rickli.

Slikovni rezultat za summit in riyadh

Samit u Rijadu – distanciranje od Turske i Katara

Danas kada Erdoganova Turska postaje sve više teret NATO savezu, što se moglo primijetiti na posljednjem NATO samitu u Briselu, ali i medijskim komentarima koji su uslijedili poslije, Erdogan se zasigurno hvata za svaku slamku koja može produžiti makar nadu da njegova zemlja uskoro ne bude izbačena iz svih geostrateških računica.

Njegov poziv katarskom emiru dolazi nakon niza skandala koji posljednjih dana potresaju međudržavne odnose zaljevskih arapskih zemalja i Egipta.  Uzrok međusobnih svađa i prepirki koje se više ne kriju ni od javnosti jeste nedavni samit arapskih i islamskih lidera sa Donaldom Trumpom u Rijadu.

Na samitu je nedvojbeno podržana  globalna borba protiv terorizma, ali i finansijera terorizma te onih država koje im pružaju podršku kroz skrivanje dokaza, ideološku propagandu i treniranje. Iako nisu javno prozvani imenom i prezimenom, niti je spomenuto da se radi upravo o Kataru i Turskoj, svjetski mediji, ali i pojedini zvaničnici koji su željeli ostati anonimni,  jasno su kazali kako se pod finansijerima i pomagačima terorizma misli upravo na Tursku i Katar.

Od samog početka sirijske krize naš portal je u više navrata ukazivao na veze pojedinih vlada i obavještajnih struktura sa obučavanjem i transportom terorista na sirijsko ratište. U ovom slučaju najveći dio financijskih izdataka različitih terorističkih skupina pokrivao je Katar, dok je Turska bila zadužena za logistiku i treniranje. Turska je između ostalog kupovala i najveći dio DAIŠ-eve krvave nafte, ukradene sa naftnih polja Iraka i Sirije, te su njene službe, prije svega MIT, čak učestvovale i u trgovini ljudima i ljudskim organima čije su žrtve pretežno bile sirijske izbjeglice.

Odmah je uslijedio odgovor katarskog emira koji se okomio na svoje susjede te iznenada počeo veličati Iran i Hezbollah, dojučerašnje smrtne neprijatelje, što je potom izazvalo oštre odgovore iz Rijada pa čak i blokiranje web stranica Al-Jazeere. ‘Katar se okrenuo neprijatelju’, moglo se pročitati u saudijskim medijima. U izbrisanoj poruci katarskog emira bilo je čak i najavljeno povlačenje ambasadora iz Saudijske Arabije, Egipta, UAE I SAD-a, ali je kasnije objavljeno saopštenje da je stranica katarske novinske agencije hakovana. Zaljevske monarhije su kasnije uputile izvinjenje katarskom emiru, koje on kako javljaju agencije nije prihvatio.

Sve u svemu poprilično napeta situacija vlada u taboru podržavatelja ‘Muslimanskog bratstva’, ekstremističke skupine koja se može smatrati ‘majkom’ onoga što zapadni mediji danas nazivaju ‘islamističkim terorizmom’.

Ono što je možda najvažnije u ovoj cijeloj priči jeste da su Turska i Katar po prvi put, makar i indirektno, izdvojeni kao glavni podržavatelji Muslimanskog bratstva, te činjenica da se američka administracija, ali i ostatak svijeta polahko distanciraju od saradnje sa njima.

Postavlja se pitanje ko bi mogao zamijeniti Tursku i Erdogana na Bliskom Istoku? Na posljednjem samitu NATO-a u Briselu protokolom je Erdoganu dodijeljeno začelje, čime su mu iz ove vojne alijanse stavili do znanja šta misle o njemu. Nekada je Turska smatrana drugom vojnom silom NATO saveza i prema njenim je zvaničnicima postupano sa poštovanjem. Međutim Erdoganova konfliktna politika, svađa sa EU, šurovanje sa Rusijom i što je najvažnije neispunjavanje zadatka u svrgavanju Assada u Siriji, dovele su Tursku do toga da je smatraju minornom i problematičnom  članicom alijanse.

Slikovni rezultat za al sisi on summit in riyadh

Egipat – poželjan saveznik i Rusije i SAD-a

Na samitu u Rijadu u prvi plan je izbio egipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sisi. On je u veoma energičnom govoru jasno stavio do znanja da se terorizmu ne može stati u kraj ukoliko mu se ne presijeku linije opskrbe, odnosno dok se ne završi sa njegovim finansijerima i inicijatorima. Neki smatraju da je razlog svađe zaljevskih monarhija bio upravo ovaj govor.

Predsjednik Egipta je ukazao na četiri koraka u svom govoru kojima se treba suprotstaviti terorizmu. Prvi uključuje borbu protiv terorističkih organizacija njihovi izopćenjem, jer su one “kancerogena mreža koja je brojnim vezama međusobno povezana u većini dijelova svijeta”.

Također je istaknuo hitni prestanak bilo kakvog oblika financiranja, naoružavanja i pružanja političke i ideološke podrške teroristima, kazavši kako ‘terorist nije samo onaj koji nosi oružje, nego i onaj koji im šalje vozila, sredstva, oružje i nudi političku i ideološku podršku, ali i medicinsku pomoć’.

“Ko od njih kupuje prirodne resurse koje kontroliraju, poput nafte? Ko s njima sudjeluje u trgovini starinama i narkoticima? Odakle dobivaju financijske donacije? Kako su dobili medijsku prisutnost i kako su neki mediji pristali da postanu propagandna platforma za terorističke organizacije?”, u prepunoj dvorani u Rijadu su odjekivala pitanja egipatskog predsjednika. Na kraju je rekao kako postoje zemlje koje financiraju i podržavaju te skupine i druge koji odbijaju dati informacije o pripadnicima tih skupina, čak i Interpolu.

Sa druge strane Egipat uspješno balansira između Rusije i SAD-a pokušavajući tako ostvariti i neke svoje vlastite interese. Već je odavno poznato kako ova arapska država dobija milijarde dolara američke vojne pomoći godišnje, ali je istovremeno zauzela različit stav po pitanju sirijske krize, što ju je približilo i Rusiji.

Pa čak i danas, kada mediji  iznose basnoslovne cifre koje će izdvojiti Saudijska Arabija za američko naoružanje, Egipat jasno stavlja do znanja da neće učestvovati u nekoj novoj ‘arapskoj koaliciji’ protiv vlade Bashara al-Assada u Siriji. Kako je istakao jedan od zvaničnika egipatske vlade: Ako ćemo učestvovati u ratu u Siriji, ona ćemo sigurno biti na strani koja se bori protiv terorista. Naklonost Rusije, Egipat je stekao isporučivanjem ruskoj vojsci francuskih nosača helikoptera Mistral, koje je nakon eskalacije krize u Ukrajini, Francuska odbila isporučiti Rusiji. Egipatska je vojska kasnije otkupila sporne brodove te ih kasnije ‘podala’ Moskvi. Pored toga Moskva je snažno podržala antiterorističke vojne akcije Egipta u Libiji.

Naravno, ne smije se zaboraviti uloga Saudijske Aarabije, koja je također finansirala naoružavanje i obuku različitih terorističkih skupina povezanih sa al-Kaidom u Siriji, ali je sa druge strane stala uz Egipat tokom ‘arapskog proljeća’ i nije podržala svrgavanje Mubaraka, dok je podržala kasniji puč i svrgavanje kandidata ‘Muslimanskog bratstva’ Muhameda Mursija.

Također, zabilježeno je i određeno zbližavanje Saudijske Arabije i Rusije. Prije svega se to odnosi na ekonomiju. Naime Rusija je prema pisanju tamošnjih medija sredinom 2015. godine sklopila sa  Saudijskom Arabijom posao koji bi mogli dosegnuti troškove od 100 milijardi dolara. Sergej Kirijenko, voditelj ‘Rosatoma’,  je rekao da su Rusija i Saudijska Arabija potpisali međuvladin sporazum o suradnji u području nuklearne energije u mirnodopske svrhe, što je bio glavni preduvjet moguće suradnje. Ovaj dokument po prvi put u povijesti rusko-saudijskih odnosa stvara pravni temelj za suradnju između dviju zemalja u području nuklearne energije, uključujući izgradnju nuklearnih elektrana i pružanje potrebnog nuklearnog goriva za elektrane i istraživačke reaktore. Pored toga bilo je riječi čak i o kupovini ruskog oružja te je dogovorena saradnja dvije zemlje prilikom formiranja cijena nafte na svjetskom tržištu.

Posebna se pozornost se posvetila posjeti vrlo utjecajnog saudijskog princa i ministra odbrane Muhameda bin Salmana Moskvi. Princ je pozvao ruskog predsjednika Vladimira Putina da posjeti Rijad i poziv je prihvaćen. S druge strane, ruski predsjednik je pozvao kralja Salmana u Moskvu, što je također prihvaćeno.

Na koncu, tek nekoliko sedmica uoči samita u Rijadu, šef saudijske diplomatije otputovao je u Moskvu na konsultacije sa Sergejom Lavrovom. Razgovarali su o situaciji u Siriji, dok se istovremeno u ruskoj prijestolnici održavao sastanak na vrhu ruske i iranske vojske, na kojem je sudjelovao i sirijski ministar obrane, general Fahd Jassem Al-Freij.  Lavrov je rekao “kako se stavovi Moskve i Rijada o tom pitanju, blago govoreći, ne podudaraju”. Navodni hemijski napad u Siriji je druga tačka oko koje se Rusija i Saudijska Arabija ne slažu, javile su agencije.

Saudijski ministar vanjskih poslova Adel Al-Jubeir je na press konferenciji nakon razgovora sa Sergejem Lavrovom u Moskvi kazao: “Vjerujemo da njima nema mjesta ni u Siriji, ni u bilo kojem drugom dijelu svijeta. Ove skupine utječu na situacije u Iraku, Siriji, Libanonu, zemljama Zaljeva, Jemenu. Hezbollah provodi svoje operacije u različitim regijama Bliskog istoka i provodi iransku agendu. Željeli bismo ukloniti iransku uključenost u regiji”.

Ruski ministar vanjskih poslova se usprotivio se tom stavu, ističući kako Iran, kao i Hezbollah, djeluju u Siriji na službeni zahtjev predsjednika Bashara Al-Assada. “Hezbollah ne vidimo kao terorističku organizaciju. Držimo da su Iran i Hezbollah, poput ruskih zračnih snaga, došli u Siriju na zahtjev legitimne sirijske vlade”, rekao je Lavrov. “Znamo da se naši pristupi, blago govoreći, ne podudaraju, ali smo sigurni da nam trebaju sve sirijske strane, bez izuzetaka, kao i svi međunarodni akteri koji utječu na njih, te da nam se pridruže kako bismo riješili ovu krizu”, kazao je Lavrov.

Iako odlučan u stavu da je Iran “destabilizirajući faktor” u regiji, Adel Al-Jubeir se složio s Lavrovom da je Teheran jedan od čuvara primirja u Siriji postignutog sporazumom u Astani.

Na kraju možemo kazati kako se na širem području Bliskog istoka vjerovatno lome tradicionalna savezništva i partnerstva te da pojedine države zasigurno traže nove saveznike i prijatelje. Budući da je egipatski predsjednik u odličnoj poziciji da balansira uticajem Rusije i SAD, te zahvaljujući činjenici da je Egipat ipak najveća i najsnažnija arapska država, očigledno je kako i nova američka administracija računa na njegovu pozitivnu ulogu u borbi protiv terorizma. Sa druge strane, preko Egipta Rusija će ostvariti snažniji uticaj u zaljevskim monarhijama što joj je dosad bilo nemoguće.

U takvim uvjetima manji je strah i od mogućeg iransko-arapskog sukoba, budući da je Iran strateški partner Rusije, ali i sve je bliža raspletu situacija u Siriji gdje se slamaju posljednje tačke otpora terorista DAIŠ-a. Čini se da se konačnim slomom DAIŠ-a na vojnom planu, steže i omča oko vrata glavnim finansijerima i pomagačima terorista u Siriji. Za SAD je to lahko, preko noći okrenu ploču i dojučerašnje saveznike proglase terorističkom prijetnjom.

 

 

(Global CIR/Agencije)

Komentiraj