PRIČA O OSAMI BIN LADENU! Volio je žene, barove, filmove, engleski nogomet, a onda se upoznao s radikalnim studentima iz Egipta, članovima ‘Muslimanskog bratstva’

Godine 1994., Svjetsko nogometno prvenstvo u Americi ugostilo je jednu neobično borbenu ekipu, s još neobičnijim navijačima. Bila je to ekipa Saudijske Arabije, čiji su navijači horski učili dove za golove. Zbog sudijske krađe i nedostatka sportske sreće ispali su u četvrtfinalu od Nigerije. Među navijačima ove ekipe bio je, izgleda, i Osama bin Laden, terorist koji je volio žene, automobile, tehniku i nogomet


Desetog septembra 2001. dežurni urednici u njujorškim novinama bili su na mukama, kako i s kojim sadržajem napuniti stranice njihovih izdanja. Osim vijesti o izborima u Norveškoj, činilo se da se baš ništa iole zanimljivo neće desiti tog 11. septembra, najavljivanog kao sunčan i vedar dan. Niko, naravno, nije ni slutio da će taj dan, zapravo, postati sinonim za kraj jednog vremena. Jedanaestog septembra završit će se era devedesetih, to šareno, kozmopolitsko doba, kada je vjerovano da svijet postaje globalno selo u kojem nije bitno ko ste, šta ste i odakle ste, važno je bilo da se znate dobro zabaviti.

Ratovi i mržnja

Tog dana počelo je 21. stoljeće, doba ratova, kriza i mržnje. Bio je to dan kada da je svijet upoznao strašno lice jednog čovjeka, čije će ime nakon toga biti sinonim za teror i terorizam, ali i za mnogo toga mutnog u vezi s američkom politikom na Bliskom istoku. Dvadeset prvo stoljeće, najavljivano kao doba općeg napretka ljudske vrste, tako je postalo doba Osame bin Ladena.  Za Amerikance i za veliki dio Evropljana, Bin Laden je bio čisti supstrat zla, oličenje đavola, sotona koji je došao da uništi njihov svijet, dok su neki drugi u njemu vidjeli osloboditelja, a oni treći malo trezveniji znali su da je sve dio globalnog projekta koji se počeo odigravati pred našim očima.  Ubrzo nakon napada avionima na Tornjeve blizance, koje je osmislio i organizirao Bin Laden, voditeljica Oprah Winfey je u svom studiju ugostila ljude koji su trebali dati odgovor na pitanje ko su teroristi i šta oni, zapravo, žele.

– Teroristi jednostavno ne žele našu, američku kulturu. Oni žele svoju kulturu – emotivno je objasnila gošća u studiju.

Naravno, bila je tek djelimično u pravu, jer su finansijeri globalnog terorizma itekako uživali u dostignućima američke kulture, slaveći dolar kao vrhovno božanstvo. Porodica Bin Laden imala je i, vjerovatno, još ima odlične poslovne veze s Vladom SAD-a, bez obzira na ono šta je njihova “crna ovca” koje su se odrekli 1994. radio protiv te iste Amerike.

Objavili smo džihad protiv Američke vlade, jer je ona nepravedna, zločinačka i tiranska… Zbog toga i drugih akata agresije i nepravde, objavili smo rat protiv SAD-a, jer je nama to naložili naša religija i Božija riječ s visina, te želimo izbaciti Amerikance iz svih muslimanskih zemalja – rekao je 1997. Osama bin Laden u intervjuu za CNN.

Iz ove dvije rečenice neupućen čovjek bi lako mogao zaključiti da je prijetnju izrekao neobrazovan, zatucan čovjek, koji nikad u životu nije pročitao knjigu ili uključio TV. No, Osama bin Laden je bio sve samo ne to. Bio je to inteligentan čovjek, obrazovan u najboljim školama koje su radile prema američkim nastavnim programima, bio je poslovni čovjek čija je porodična kompanija bila najveća građavenska firma u arapskom svijetu.

Volio je žene i one su voljele njega, uživao je u dekadenciji Bejruta tokom sedamdesetih, gdje je naročito volio posjećivati barove. Volio je knjige, računare, nogomet te putovanja u London, gdje je nekoliko puta gledao utakmice svog omiljenog tima, Arsenala.

Pretpostavlja se da je sredinom devedesetih godina imao bogatstvo u vrijednosti od 300 miliona dolara. S toliko mnogo novca mogao je živjeti onako kako su živjeli arapski bogataši kojima jedinu razonodu predstavlja razmišljanje kako potrošiti što više novca u što kraćem vremenu i to na što bizarniji način. Osama bin Laden se, na užas svoje porodice, odrekao tih pozlaćenih Ferrarija, palače s pozlaćenih pisoarima, jahti s pozlaćenim kabinama, pozlaćenih haljina, uzeo je ruksak i otišao u pustinju da se bori.

Povezana slika
Djetinjstvo Osame bin Ladena

Avioni kao sudbina

Osama bin Laden je rođen 1957. u Rijadu u Saudijskoj Arabiji, od oca koji je u Saudijsku Arabiju emigrirao iz Jemena i majke Sirijke, koja je bila deseta supruga građevinskog magnata Mohammeda bin Awada bin Ladena. Ova žena, po imenu Alia Ghanem, rodila je Osamu kada je imala samo 15 godina, a u porodicu Bin Laden će imati nadimak “Rob”. Vrlo brzo nakon što je rodila Osamu, dosadit će svom mužu, koji će je otjerati, ali i “preporučiti” jednom od šefova u svojoj firmi. Tako će Osama odrastati bez pravog oca, u kući koja nije bila njegova. U kući gdje je živio s dva polubrata i dvije polusestre, bio je autsajder, ali su ga ostali poštovali.

Razlog za to je bio vrlo jednostavan. Mohammed bin Awad bin Laden nije zaboravio svog sina čiju majku je istjerao. Kako je porodični posao dobro išao, a kompanija Bin Laden postala glavni građevinski operativac saudijske kraljevske porodice, tako je i raslo bogatstvo, a dio tog velikog novca dobivao je i mladi Osama. Nije stoga čudno zašto ga je porodica voljela.

Bio je veoma stidljivo i povučeno dijete, a rođaci se sjećaju da je volio ležati na koljenima svoje majke i milovati je. Ali, biološkog oca će izgubiti u dobi od devet godina, nakon što ovaj pogine u avionskoj nesreći. Zanimljivo je da je Mohammed bin Awad bin Laden poginuo greškom američkog pilota, i to u pokrajini Asir.

Iz te iste pokrajine bit će regrutirani i teroristi i napadači koje je Osama bin Laden angažirao za napade na tornjeve Svjetskog trgovačkog centra, 11. septembra. Također, Salem bin Laden, najstariji Osamin brat i čovjek koji je vodio njihovu ogromnu porodičnu kompaniju, poginuo je 1988., kada se njegov sportski avion zabio u dalekovod u Teksasu. Konačno, nakon što su ga američki specijalci ubili u Pakistanu u maju 2011. Osamino tijelo je Arapsko more bačeno s nosača aviona.

Mladi Osama je odrastao u Džeddi, na obali Crvenog mora, u naselju srednje klase. Iako je odgajan u duhu vehabističkog islama, išao je u sekularnu srednju školu, jednu od najboljih u Saudijskoj Arabiji, a u njoj su predavali nastavnici iz Evrope. Oni ga opisuju kao “stidljivog, povučenog, darežljivog dječaka” koji je u svom radu bio vrlo uredan, precizan i posvećen”.

Nosio je plavi jeans, slušao pop muziku i rado gledao američke TV serije, posebno westerne, kao što je bila popularna serija “Bonanza”. Također je volio i karate filmove, kao što su bili fimovi s Bruceom Leejem. Njegovi bliski rođaci, kao i brojna braća i sestre su živjeli uglavnom u Londonu i Švedskoj, gdje je Osama često odlazio tokom mlađih dana. Na jednoj od fotografija, koju je objavio londonski “Telegraf”, vidi se porodična posjeta brojne porodice Bin Švedskoj tokom 1971. Drugi zdesna stoji i 15-godišnji Osama, obučen u tada vrlo moderne plave hlače i usku zelenu majicu.

Slikovni rezultat za Osama Bin Laden young
Porodica Bin Ladena u Švedskoj, 1971.

 

Drugi čovjek

Niko, naravno, nije ni slutio da će ovaj mladić, koji se svojom pojavom niti jednim detaljem nije razlikovao od bilo kojeg tinejdžera tog doba, kasnije postati najozloglašeniji terorist svih vremena. Kao solidan učenik u srednjoj školi, Osama sredinom sedamdesetih upisuje Univerzitet kralja Aziza, jednu od najboljih visokih škola u Saudijskoj Arabiji, gdje studira civilno inžinjerstvo i ekonomiju. To mu baš nije išlo, možda jer je, također, pohađao i časove religije, gdje se upoznao s radikalnim studentima iz Egipta, članovima kontroverznog pokreta “Muslimanska braća”. Pod njihovim utjecajem, Osama se od liberalnog mladića koji je uživao u proizvodima zapadne pop m-culture, pretvara sve više u konzervativnog muslimana.

“Okidač” se desio 1979., kada u su Sovjeti okupirali Afganistan. Naredih devet godina, Osama će većinu svojih životnih napora utrošiti upravo u Afganistanu. Njegova porodična građevinska firma će graditi baze mudžahedina, ona će lično regrutirati borce u svojoj domovini, te organizirati obuku za njih. Osim dopreme oružja, američkog naravno, u Afganistanu se bavio i humanitarnim radom, osnivajući bolnice za ranjene borce i civile.

Snima dokumentarce u kojima prikazuje kako se u pauzama između borbi hrani skromnim obrocima i živi u pećini, a snimci su trebali otvoriti srce i novčanike donatora, spremnih da finansiraju ‘džihad’ protiv komunista u Afganistanu.

Godine 1988. uz pomoć američkog oružja, saudijskog novca i lokalnih mudžahedina, Rusi su izbačeni iz Afganistana. No, ta pobjeda nije značila kraj borbi. Nekadašnji borci protiv komunista podijelili se se u frakcije i nastavili borbe između sebe. To je pogodilo Osamu bin Ladena koji te iste godine osniva najpoznatiji teroristički brand današnjice, Al Kaidu.
Ni kod kuće neće biti spokojan. Godine 1990. Saddam Husein će okupirati Kuvajt, te će Osama pokušati natjerati kraljevsku porodicu Fahd da se suprotstavi Saddamu, čije su trupe bez ikakvog otpora upadale u sjeverne dijelove Saudijske Arabije. No, umjesto da uradi bilo šta na zaštiti svoje zemlje, saudijski kralj i njegova porodica za pomoć su se obratili svojim starim prijateljima, Amerikancima i Britancima. Osamu je tada veoma pogodila činjenica da “nevjernička” i križarska vojska, zapravo, čuva najsvetija mjesta Islama, kao što Mekka i Medina. Tada počinje njegov razlaz sa saudijskom kraljevskom porodicom i njegova mržnja protiv Amerikanaca, nekadašnjih saveznika.

Godine 1993. snažna eksplozija će uzdrmati čuveni Empire State Bulilding u New Yorku. Danas se sa sigurnušću može tvrditi da je napade finansirao upravo Osama bin Laden. Pet godina kasnije, teroristi će automobilskim bombama napasti američke ambasade u Keniji i Tanzaniji, ubivši 224 osobe. Dvije godine kasnije Al Kaida će organizirati napad na američki ratni brod USS Cole, dok je punio gorivo u luci Aden u Jemenu.

Uništeni brod i 19 mrtvih mornara bio je sasvim dovoljan razlog da predsjednik Clinton pozove na uništenje terorističke mreže Osame bin Ladena. Nakon što su Amerikanci bombardirali njegove baze u Sudanu, Osama bježi u Afganistan, gdje ga prihvaćaju talibani.

Iz ove zemlje će Osama organizirati napade 11. septembra. Napadi su imali zastrašujući odjek, jer je Amerika bila prvi put napadnuta na svojoj teritoriji. PrekoViše od 3000 mrtvih i povrijeđen američki ego, jer su zakazale sve sigurnosne službe, bilo je nešto preko čega Amerika nije mogla preći. Osama bin Laden postaje američki neprijatelj broj jedan, u Bushova administracija uvodi princip: ili ste s nama ili ste protiv nas, te pokreće iscrpljujuće ratove u Afganistanu i Iraku, koji su američku ekonomiju bacili na koljena.

Slikovni rezultat za Osama Bin Laden young
Američki vrh u direktnom prijenosu pratio operaciju likvidacije Osame Bin Ladena

Potraga za Bin Ladenom trajala je skoro 10 godina, sve dok američki obavještajci, stacionirani u Pakistanu, nisu otkrili zanimljive telefonske pozive u Abbottabadu, upućene s tamošnjih govornica. Iz predostrožnosti, Osama i njegovi ljudi nisu koristili mobitele, nego javne telefone, no to nije bilo dovoljno da se sakriju. Drugog maja 2011. američki specijalci su izvršili desant na veliku kuću u Abbottabadu, ubivši pritom Osamu bin Ladena.

Nekoliko dana nakon toga, poslije obdukcije, utvrđeno je da je Osama bolovao od nekoliko bolesti, a najviše od bolesti bubrega. Njegovo tijelo, uprkos protestima porodice, bačeno je u more. Tako je završena jedna neobična i tužna ljudska priča, o čovjeku koji u svom životu nije imao ništa osim svojih ideala i novca. Posljedice te smrtonosne kombinacije svijet osjeća i danas, posebno Amerikanci koji se moraju pomiriti da je Osama bin Laden djelomično ostvario svoj cilj, osramotivši Ameriku, koja danas polako postaje drugorazredna sila.

U braku s rodicom

Osama se oženio vrlo rano, u dobi od 17 godina, a njegova prva supruga je bila njegova 14-godišnja rodica iz Sirije. Ženio se još pet ili šest puta, a pretpostavlja se da je imao između 15 i 25-ero djece. Njegov najpoznatiji potomak, jedanaesti sin po redu, jeste Omar  bin Laden (32) koji fizički mnogo liči na svog oca, ali je psihički potpuno različit. Nosi zapadnjačku odjeću, posjećuje barove i protivnik je zlodjela koje je njegov otac počinio.

Volim ga jer je on moj otac, ne želim da ga uhvate i stave na sud, jer bi to, doslovno, razorilo moja osjećanja i mislim da bi mi srce puklo. Više bih volio da pogine nego da ga uhvate, jer ne želim vidjeti svog oca zarobljenog i u okovima. On je moj otac i to će tako biti do momenta kada umrem. Na kraju, ja sam dio njega, jer dolazim direktno iz njegovog tijela. Kada ga gledam na TV-u, često sam zabrinut za samog sebe, za svog oca, ali i za čitav svijet – rekao je Omar u jednom intervjuu prije tri godine.

 

(Global CIR/azramag.ba/Autor: Kenan Bešlija)

Komentiraj