POSLJEDNJI TANGO U RIJADU: Svi uslovi su ispunjeni – kolaps može početi!

Gotovo nikada kao danas nije važila stara maksima da imati završenu školu i steći diplomu ne znači biti i obrazovan, kao što bogatstvo neke zemlje ne mora značiti da je ona i napredna. Svijet je prepun ovakvih paradoksalnih primjera, a aktuelna dešavanja u zaljevskim monarhijama jasno pokazuju kako završavaju one države koje nisu znale iskoristiti historijsku priliku bogatstva i izobilja usmjeravajući ga u nauku i obrazovanje. Sada isušene od nafte, bez realne proizvodnje i industrije, okružene opasnostima od terorizma kojeg su same finansirale, vladajuće dinastije zaljevskih monarhija hvataju se međusobno za vratove, svjesne bezdana koji se otvara pod njihovim nogama. A moglo je drugačije…

Ko je u zadnjih, ne znam ni sam koliko godina i decenija, čuo za neku inovaciju nekog saudijskog naučnika, ili pak da je neki projekat saudijskih stručnjaka dobio neku nagradu zbog koristi koje pruža čovječanstvu? Trilioni dolara koji su se slijevali u pustinjsko kraljevstvo nisu polučili gotovo nikakav napredak ili makar mali otklon od srednjovjekovnog poimanja svijeta i čovjeka u njemu, kakav susrećemo u Saudijskoj Arabiji. A nije da nije imala predispozicije ta ista Saudijska Arabija da postane naučni centar Azije i svijeta. Mogla je biti magnet za slobodoumne ljude i načnike te finansirati njihove projekte, ali ih i zapošljavati da prenose znanja na mlade arapske i muslimanske učenike i studente. Mogla je biti lider u domenu novih tehnoloških dostignuća, makar u hemijskoj i naftnoj industriji, ekologiji, novim rješenjima za navodnjavanje u poljoprivredi…

‘Posljednji tango u Rijadu’

Piše: Asim Mahmić

Ali ne, kraljevska porodica i vladajuća oligarhija su se zadovoljile pukom vlašću i ‘vjerskim turizmom’, a podanici što god budu zatucaniji to će bolje slušati vladare. Jer, ne daj Bože da se tu nađe desetak pametnih i školovanih umova, odmah će dignuti glas protiv jednoumlja i srednjovjekovnog poimanja svijeta, i eto ti belaja za kraljevsku porodicu. Držimo se provjerenog feudalizma – zdrava hrana i fizička snaga.

Paradoksalno, Arabijski poluotok i naftne monarhije sa druge strane potrošile su stotine milijardi dolara plaćajući američke, njemačke, izraelske i druge stručnjake kako bi osmislili i izgradili velike infrastrukturne projekte. Zaljevski monarsi nisu ni pomišljali da profiliraju i obrazuju svoje stručnjake, ne – oni su samo znali unajmljivati strane. I ne samo za gradnju, nego i za održavanje. Ogromni sistemi zahtijevaju stalni monitoring i praćenje, a sve to zavisi od stranaca.

Moglo bi se kazati da bi i sama proizvodnja nafte stala ukoliko bi zapadni stručnjaci napustili Saudijsku Arabiju i druge države jer jednostavno Arape njihovi vlastodržci drže u tamnicama neznanja. Oni vlastiti narod smatraju neprijateljem i sa njim se obračunavaju, dok sa druge strane povlađuju strancima. Slično je i u sferi odbrane.

Saudijska Arabija je najavila kupovinu američke vojne opreme i oružja u vrijednosti od preko 300 milijardi dolara. Time se nada da će osigurati pomoć Washingtona i zaštitu u slučaju rata. Međutim, žalosna je činjenica da ni ono što su do danas kupili Saudijci jednostavno ne znaju koristiti i nemaju dovoljno školovanog kadra. Tako su za potrebe vojne intervencije u Jemenu morali uvoziti egipatske i pakistanske pilote kako bi vršili zračne udare.

Međutim, naftno bogatstvo je presušilo i zaljevske monarhije, a pogotovo Saudijska Arabija nalaze  se u velikim problemima, jer osim nafte, hurmi i ideologije ništa nisu uspjeli brendirati i ponuditi kao izvozni proizvod. Već u zadnjih nekoliko godina i sami Saudijci ne mogu sakriti ogromne rupe u budžetu kraljevine. Samo u 2015. godini Saudijska Arabija je imala budžetski deficit od 98 milijardi, dok je za 2016. najavljivan deficit od 86 milijardi dolara, a oba su navodno povezana sa padom cijena nafte na svjetskom tržištu. Tek 2017. i 2018. smatraju se fatalnim godinama po Saudijsku Arabiju kada će vrlo vjerovatno morati i privatizirati državnu naftnu kompaniju, ali malo vjerovatno održati i nacionalnu stabilnost.

Zvona za uzbunu doživjela su usijanje već krajem prošle godine. Bivši financijski savjetnik i saudijski ekonomist Hussein Askari izjavio je tada da je Saudijsko kraljevstvo na rubu kolapsa, potvrđujući da će ga se njegovi zapadni saveznici naposljetku odreći. Askari, koji je bio savjetnik bivšeg ministra financija Abdullaha Bin Abdul-Aziza, izjavio je da je takav scenarij neizbježan budući da je saudijsko gospodarstvo u potpunosti ovisno o prihodima od naftnih derivata, a politika upravne i političke reforme nije uspjela. U članku pod naslovom “Posljednji tango u Rijadu” objavljenom u Huffington Postu krajem prošle godine bivši financijski savjetnik napisao je da je Saudijski zamjenik krunidbenog princa Mohammed Bin Salman više puta priznao da se saudijsko gospodarstvo “temelji na slabim temeljima” i da puna i potpuna ovisnost o nafti ugrožava samo postojanje ovog entiteta i njegove budućnosti.

Askari je također podvukao izvješće koje su objavili “Reporteri bez granica”, pri čemu je Saudijska Arabija rangirana kao 165. od 180 država glede ograničenja sloboda i nametanja strožih zakona i propisa društvenim medijima. Prema izvješću, saudijske vlasti do sada su zatvorile 400 web stranica na društvenim medijima. “Mislim da im to smeta kada ih kritizira netko ko im je bio blizak. Oni smatraju da bi me strani političari, poslovni rukovoditelji, akademici i mediji mogli puno ozbiljnije shvatiti nego komentatore koji nisu općenito prihvaćeni kao poznavaoci prilika u Saudijskoj Arabiji “, rekao je Askari odgovorajući na pitanje o razlozima zbog čega je njegovu članak u Huffington Postu cenzurirala saudijska vlast.

No, bilo kako bilo, toga su svjesni i u saudijskoj vladajućoj porodici. Jedini koji se osmjelio ponuditi bilo kakav plan reformi bio je princ Muhammed bin Salman, sin aktuelnog kralja i budući prijestolonasljednik. On je naime predstavio reformsku agendu ‘Vision 2030’, međutim kako stvari stoje ona će ostati mrtvo slovo na papiru jer je Saudijska Arabija toliko uzdrmana da će svaki reformski proces vrlo vjerovatno samo ubrzati njen totalni kolaps. Reformama i modernizacijom se trebalo baviti ranije, kada se živjelo u izobilju. Trenutno stezanje kaiša i uvođenje poreza te privatizacija rudnika, naftne kompanije pa čak i bolnica sigurno neće proći bez reakcija radikaliziranog, neobrazovanog i u svakom segmentu unazađenog stanovništva, nesposobnog da svojim vlastitim naučnim i privrednim resursima osigura svoj opstanak i sigurnost. Moglo bi se kazati kako će saudijsku vladajuću dinastiju ugušiti upravo njen narod kojeg je držala u srednjovjekovnom mraku.

Slikovni rezultat za saudi arabia poverty
Ekstremno siromaštvo/Foto: Agencije

Saudijska Arabija iznutra

Da bi shvatili koliko je Saudijska Arabija daleko od univerzalnih vrijednosti koje svi spominju, dovoljno je prikazati sistem koji vlada u toj zemlji. Kraljevstvo koje se nekada zove i „Zemlja dvije svete džamije“, misleći se na Mekku i Medinu, teokratska je, nedemokratska i autokratska država, tiranija za koju bi malo ko pomislio da postoji još negdje u svijetu.

Samozvani vjerski reformator Muhamed ibn Vahab (pod monitooringom Velike Britanije) udružio je polovinom 18. vijeka snage sa Muhamedom ibn-Saudom, čiji potomci i danas vladaju ovom državom te je nastalo pustinjsko kraljevstvo. Sa druge strane islam je zvanična i jedino dozvoljena religija, a u centru je osobeni oblik islama – vahabizam, nazvan po gorepomenutom ideologu, za koju stručnjaci kažu da je ekstremna vrsta religijskog učenja. Al-Saud dinastija danas ima potpuni monopol na vlast. Političke i sindikalne organizacije su zabranjene. Državni vrh, direktori državnih firmi, vojni vrh, svi su gotovo isključivo pripadnici ove dinastije.  Celokupan javni život kontroliše religijska policija Mutavin, koja je angažovana od državnog Komiteta za ‘propagiranje vrlina i sprječavanje poroka’. Oni se trude da svuda promovišu’ šerijat’, koji je zakon u ovoj zemlji i između ostalog da spriječe održavanje vjerskih službi bilo koje druge religije osim islama. Također, već treća generacija migranata u Saudijskoj Arabiji je na papiru nepostojeća, budući da nemaju pravo nikada steći državljanstvo. Ono je rezervisano samo za ‘čistokrvne Saudijce’.

Sloboda medija ne postoji, ne tolerišu se napadi na saudijsku kraljevsku porodicu, a privatne radio i televizijske stanice ne mogu da se osnuju u ovoj zemlji. Pozorišta i bioskopi su zabranjeni, jer vahabizam smatra da je to u suprotnosti sa islamom.

Većina sloboda normalnih za razvijeni svijet zabranjene su i izvornim Saudijcima, a sve što je u suprotnosti sa samovoljom vladarske porodice praktično je stavljeno van zakona. Tako su mnogi Saudijski pisci morali da pobjegnu iz zemlje u strahu za život, jer su pisali o društvenim problemima, koji su potpuno normalni u razvijenim državama sveta. Saudijski pisac Turki al-Hamad je čak četiri puta bio pod fatvom i život mu je bio ugrožen, samo zato što je pisao o problemima i nedoumicama običnog čovjeka u ovoj državi u svojoj trilogiji „Fantomi napuštene doline“. Kako je jednom prilikom rekao „Gdje ja živim postoje tri tabua: religija, politika i seks“.

Uprkos svim mogućim zabranama i ponižavanjima, zbog naftnog buma u državu „blagostanja“ napravljenoj na ovom prirodnom bogatstvu, veliki broj stranih radnika iz najsiromašnijih država svijeta dolazi u ovu zemlju da radi. Od oko 27 miliona stanovnika, gotovo osam miliona su strani radnici, najčešće iz Indije, Pakistana, Indonezije i afričkih država. Oni praktično nemaju nikakva prava.

Prilikom dolaska u Saudijsku Arabiju oduzimaju im se pasoši, zabranjeno je obavljanje religijskih obreda, ukoliko nisu muslimani. Rade u veoma teškim uslovima, najčešće na +50 stepeni Celzijusa na gradilištima, a od plata koje su im obećane prilikom dolaska, gotovo po pravilu nema ništa, već dobijaju nekoliko puta manju sumu. Vrlo često, strani radnici postaju žrtve radne eksploatacije, seksualno i fizički su maltretirani, a nemaju kome da se obrate za pomoć, jer je saudijsko društvo napravljeno tako da se tamošnji stanovnici gotovo po pravilu ne nalaze na optuženičkoj klupi zbog ponašanja prema stranim radnicima. Čak su i djeca iz Bangladeša i Indonezije žrtve trgovine ljudima, i prokrijumčareni su u Saudijsku Arabiju gde su radili kao džokeji u trkama kamila.

Prema stranim radnicima lokalni „biznismeni“ ponašaju se kao prema modernom roblju, a sve je tolerisala saudijska država. Možda je razlog i činjenica da je ropstvo u Saudijskoj Arabiji relativno skoro zabranjeno, tek prije nešto više od četiri decenije, a do tada su robovi činili petinu stanovništva ove države. A Saudijska Arabija je država u kojoj običaji teško odumiru.

Možda najveća okrutnost saudijskog društva može da se vidi u primjeni zakona. Ovo je jedna od malog broja zemalja gde je smrtna kazna u gotovo svakodnevnoj upotrebi, a „zakonske“ kazne uključuju odsijecanje glave, sječenje ruku i nogu zbog krađe, a bičevanje se koristi za „manje“ prekršaje kao što je pijanstvo. Na sve kritike iz svijeta na surovo ponašanje vlasti, saudijski zvaničnici odgovaraju da je to „legalna tradicija još od prihvatanja islama prije 1.400 godina“.

Smrtna kazna se veoma često primenjuje i to za ubistva, silovanja, trgovinu drogom ili oružane pljačke, a godišnje se izvrši od 100 do 200 egzekucija, najčešće na jednom veoma zlokobnom mjestu, Trgu Dira u glavnog gradu Saudijske Arabije, Rijadu. Tu se izvršavaju javne egzekucije, a svi stanovnici su pozvani da prisustvuju „događaju“, gdje egzekutor sabljom odsijeca osuđenom glavu.

Dodamo li na ovakvu svakodnevnicu u Saudijskoj Arabiji već sada prisutnu ekonomsku krizu, kraj ere eksploatacije nafte te trenutne geopolitičke procese koji joj nikako ne idu na ruku, i sve to pomiješamo sa nezadovoljstvom većinskog siromašnog naroda, migranata i radnika, ali i elita koje gube moć i novac zbog krize te unutarnja previranja u dinastiji, dobit ćemo postavljenu scenu za možda i najkrvaviji raspad neke od bliskoistočnih država.

Slikovni rezultat za saudi arabia dinasty fights
Svuda se nalaze veliki portreti kraljevske dinastije

Svi uslovi su ispunjeni – kolaps može početi

Da bi se smanjila proračunski deficit Saudijska Arabija projektom Vision 2030 poziva na fazno smanjenje subvencija koje se nude saudijskim državljanima i obećava povećanje zaposlenosti u privatnom sektoru. Ako privredni rast i otvaranje novih radnih mjesta ne zadovolje očekivanja, nezadovoljstvo bi moglo potaknuti zahtjeve za liberalnim političkim reformama što će kraljevske klerike staviti u dosta nezgodan položaj. Stečaji, bankroti i otpuštanja u Saudijskoj Arabiji već danas mogu zbog gubitka strane radne snage izazvati kolaps sistema. Prema saudijskom ekonomisti Fadl al-Boainainu, “smanjenje profitabilnosti poduzeća učinilo je inozemnu radnu snagu metom za menadžmente koji žele smanjiti fiksne financijske obveze”. U januaru prošle godine jedan je saudijski biznismen nagađao kako će do kraja 2016. godine milion njegovih radnika napustiti zemlju s obzirom na financijski pritisak koji proizlazi iz naglog pada cijena nafte.

Međutim, uspješna provedba Salmanovih reformi također bi mogla potaknuti zahtjeve za većom reformom iz rastućeg kapitala koji je manje ekonomski ovisan o državi.

Politički oslobođeni strani državljani, većina radničke klase Saudijske Arabije i marginaliziranih šiita u istočnoj provinciji vjerojatno bi pokrenula te zahtjeve. Šiiti, koji su suočeni s velikom diskriminacijom i ekstremnim siromaštvom, imaju povijest antirežimskog aktivizma. Na koncu, pozivi na reformu mogli bi zapaliti strastvene ‘ratne i proturatne’ proteste, što bi dovelo do pobuna koja bi barem mogle stvoriti nestabilnost,  ako ne i uzrokovati kolaps države. Kako bi povratio kontrolu, režim bi sigurno poslao na ulice Nacionalnu gardu Saudijske Arabije (SANG), sastavljenu od plemenskih snaga koje su odane monarhiji. Postoji ključno pitanje na koje promatrači Zaljevskog vijeća za suradnju (GCC) traže odgovor: Ako se vladari Al Sauda okrenu SANG-u kako bi održali svoju vladavinu, kako će se ostali centri moći, poput Ministarstva unutarnjih poslova i njegove ‘vojske’ policijskih snaga, uklopiti u ovaj scenarij?

Osim toga, birokratske, društvene i gospodarske reforme ‘Vision 2030’ također bi mogle otuđiti moć iz ruku ključnih elita. Kraljevstvo je koristilo birokratske imenovanja kako bi osiguralo podršku konkurentskih plemenskih i obiteljskih frakcija. Konsolidiranje ili zamjena ovih elita s tehnokratima uklonit će poticaj da podupru vladu u slučaju značajne prijetnje. Promjena linije sukcesije za promicanje princa Salmana, kao što je predloženo, moglo bi izazvati daljnje odbijanje i otvoreno neprijateljstvo u kraljevskoj obitelji. Starijoj generaciji čelnika Al Sauda ne sviđa se klanjanje pred mladim princem. Mogućnost većih socijalnih reformi mogla bi također okrnjiti i moć klerika koji  dominiraju saudijskim društvom.

Vizija 2030-a koja predviđa otvaranje Saudijskog Aramca, državnog naftnog konglomerata u državnom vlasništvu, javnim ulaganjima također bi zahtijevala veću transparentnost unutar tajne tvrtke koja bi mogla izbaciti na površinu korupciju na visokoj razini i manipulaciju elitom, što dodatno potkopava povjerenje javnosti u kritične državne elite i ustanove. “Procjena vrijednosti Aramco na javnim tržištima mogla bi zahtijevati otkrivanje bilo kakvih relevantnih revizija saudijskih naftnih polja, za koje glasine sugeriraju da su se nedavno provele u tajnosti”, napisao je Perry Cammack, suradnik na programu Bliskog istoka u Carnegie Fondu za međunarodni mir. “Eventualna privatizacija bi zahtijevala od kompanije da pokaže razinu transparentnosti bez presedana u svojoj povijesti, i iskreno, jednako bez presedana za vladajuću obitelj”.

U slučaju spornih proturječnih ustanaka, monarhija bi se osjećala pod pritiskom da ponudi promjenu. Najvjerovatniji scenarij bio bi promocija Salmanovog  reformatorskog programa koji bi u osnovi davao podršku mladima. Ova promocija vjerovatno neće ugušiti elitno ogorčenje i mogla bi dodatno upaliti napetosti među monarhijskim suparničkim članovima obitelji i klericima. Ako mladi princ ponudi liberalne reforme, vjerojatno će izgubiti podršku ultra konzervativnih vehabijskih klerika. Ali ako ne uspije osigurati reforme, otpor prema saudijskim vladarima mogao bi rasti na temelju regionalizma i plemstva u Hijazu, Nejdu ili istočnim provincijama. I ne samo to, činjenica da šerijatski i drugi plemenski zakoni važe samo za ‘obične smrtnike’, dok vladajuća dinastija hedonistički uživa bez ikakvih granica i moralnih načela, također je jedan ne tako naivan plamićak sveobuhvatne pobune u Saudijskoj Arabiji.

Niti jedan scenarij nije dobar za monarhiju. Iako u vojsci ima lojalnu pratnju, Salmanov vojni izlet u Jemenu dobio je značajnu kritiku, stvarajući uvjete za državni udar ako se destabilizacija nastavi.

Neprijateljske elite s konkurentskim bazama podanika vidjet će državni kolaps kao šansu za veću moć. Od ujedinjenja kraljevstva 1932., sveobuhvatni saudijski identitet bio je nedostižan. Saudijski nacionalizam bio je tada novi koncept. Država je sjedinjena kooptacijom elita i promicanjem vehabijske ideologije koja iako popularna u Nejdskom srcu suočena je s odbijanjem od šiitske manjine zemlje. U međuvremenu, svi saudijski sunniti ne prakticiraju ovu granu sunnitskog islama.

Uz pomoć centralizacije države, mnoge plemenske elite nastojale bi izbaciti autonomne regije, obnoviti svoje plemensko vijeće prije ujedinjenja i potencijalno raspuštati nama poznatu Saudijsku kraljevinu. Koristeći svoju moć, ovi plemenski čelnici privlačili bi veze sa plemenskim rođacima u oružanim snagama. Nekolicina članova kraljevske obitelji s vlastitim lojalnim bazama podrške mogla bi također otvoreno izazvati nasljednika kralja Salmana (ko god to bio) ako se nestabilnost nastavi.

Suočeni s velikim društvenim previranjima, napuštanjem elite i vojnom odmazdom, SANG ne bi mogao realno spriječiti državu da ne klizne u građanski rat i propadne. Države GCC-a svjesne su ovog scenarija i operativni planovi za zadržavanje ove potencijalne implozije već su u razmatranju.

Slikovni rezultat za princ salman and army
Muhammed bin Salman/Foto: Agencije

Šta će kolaps Saudijske Arabije značiti po regiju i svijet?

Kolaps saudijske države imao bi velike posljedice za regiju i svijet. Kao što je ilustrirano u Libiji, Siriji i Jemenu, državni kolapsi stvaraju vakuum koji će iskoristiti radikalne džihadističke skupine za traženje novog teritorija. Trenutno, se al Qaeda na arapskom poluotoku (AQAP) koška na granici Saudijske Arabije sa Jemenom dok DAIŠ u Iraku i Siriji predstavlja stalnu prijetnju sjevernom kraljevstvu. Dakle, građanski rat, nestabilnost i visoka razina sektaške napetosti vjerojatno bi bila plodno tlo da ove skupine rastu i proširuju svoju kontrolu, prijete svetim mjestima i produžuju regionalnu nestabilnost. U Washingtonu je Ured za nacionalnu sigurnost izrazila zabrinutost zbog poremećaja u Saudijskoj Arabiji ako Salmanov program reformi ne uspije postići svoje ciljeve. Neki vide kraljevstvo na raskrižju i boje se da će propasti kraljevstva koristiti tzv. islamskoj državi. Na pitanje o Muhamed-bin-Salmanovom dolasku na prijestolje, jedan anonimni saudijski stručnjak izjavio je za NBC News: “To je izbor: ili on ili DAIŠ”.

Napadi od 4. jula prošle godine u tri saudijska grada (Medina, Jeddah i Qatif) naglasili su važnost militantne salafističko-jihadističke prijetnje ne samo sigurnosti zemlje, nego i prestižu Al-Sauda ali i njihovom legitimitetu kao ‘skrbnika dviju džamija’. Planirani napad pod pokroviteljstvom DAIŠ-a na prostoru ‘Poslanikove džamije’ pred kraj Ramazana signalizira namjere DAIŠ-a koje Al Saudi posmatraju kao slučaj kada je apokaliptički vođa Juhayman al-Otaybi zauzeo Veliku džamiju 1979. godine. “Ovaj napad je jasno pokazao da DAIŠ izgleda ne mari ni za kakvim moralnim ili crvenim crtama “, rekao je Fahad Nazer, vodeći stručnjak za Saudijsku Arabiju. “Čak i al-Qaeda, koja je zasigurno brutalna u svom vlastitom pravu, nikad nije ciljala muslimane u ovim svetim kućama. DAIŠ je to učinio više puta.”

Građanski rat na arapskom poluotoku također bi iskušao dugotrajne saveze. Nestabilnost, prijetnja svetim gradovima i mogućnost džihadskih dobitaka potaknulo bi države s visokim udjelom (Egipat, Jordan, Iran, Pakistan, SAD itd.) da reagiraju. Zapravo, dužnosnici UAE-a čak su pripremili i planove za slučaj mogućeg kolapsa u Saudijskoj Arabiji, što je rizik koji niti jedan od susjeda kraljevstva ne može zanemariti. Ti će se planovi sigurno ticati osiguravanja svetih mjesta i borbe s terorističkim ćelijama, ali rješavanje građanskog rata bi bio veliki izazov. Postojao bi znatan pritisak da podrži obitelj Saud, no podupiranje vahabijskih vjerskih ustanova uprkos reformskom pokretu uzrokovalo bi domaće komplikacije u nekim od tih zemalja koje bi mogle ugroziti utjecaj kraljevstva u cijeloj regiji.

Pakistan, koji ima “posebne bilateralne odnose” sa Saudijskom Arabijom obvezujući svoju vojsku da odbrani Meku i Medinu i štiti teritorijalni integritet Saudijske Arabije, suočiti se s najvećim pritiskom da vojno intervenira u ime Saudijske vlade. Dvije zemlje imaju dugu povijest vojne i sigurnosne suradnje, a nema sumnje da će Pakistan djelovati kako bi zaštitio Al Saudove vladare. Pored toga, egipatska vojska prisutna je na sjevernim graničnim područjima Saudijske Arabije, pomažući većinu pakistanskih snaga koje podupiru SANG i saudijske graničare.

Geopolitički tsunami koji bi proizašao iz kolapsa Saudijske Arabije imao bi ogromne posljedice u pogledu iranskog utjecaja diljem regije. Od Iraka do Libanona, od Jemena do Sirije, borba sunnita koji se suprotstavljaju šiizmu i utjecaju Irana ući će u novu fazu ukoliko Saudijska Arabija prestane postojati kao jedinstvena nacionalna država.

Nije sasvim jasno kako će Iran reagirati na propast države u Saudijskoj Arabiji, posebice s obzirom na nestabilnost u regiji, koji bi predstavljao sigurnosni rizik za dostavu i trgovinu u Perzijskom zaljevu. Iako bi Iran vjerovatno izbjegao izravno sudjelovanje u sukobu na arapskom poluotoku, svakako će pokušati iskoristiti regionalni vakuum koji bi stvorilo slabljenje Saudijske Arabije i to konsolidirajući svoj politički i vojni utjecaj u Jemenu, Iraku, Siriji, istočnoj Saudijskoj Arabiji, te šiitskoj većini u Bahreinu. Smanjenje proizvodnje nafte od strane regionalnog suparnika također bi povećao potražnju za iranskim crnim zlatom, potičući njihovu ekonomiju. Ne postoji neka regionalna država koja bi u takvom slučaju mogla suzbiti iranski utjecaj. Egipatsko gospodarstvo je preslabo, a Jordan je okružen sa svih strana nestabilnim regionima.

Konačno, Saudijska Arabija kao propala država poslala bi međunarodna tržišta u slobodni pad. Državni kolaps u Saudijskoj Arabiji bi konačno zaustavio proizvodnju nafte, znatno povećavajući cijenu nafte i dramatično slabljenje globalnih gospodarstava. Takvo povećanje izazvalo bi ozbiljnu globalnu ekonomsku krizu. Što bi duže Saudijska Arabija bila destabilizirana, to bi bilo teže za svijet da se izvuče iz krize i oporavi. Socijalno-političke posljedice takvog ekonomskog šoka mogu biti katastrofalne i za regiju i svijet. Ako se vlada suoči s velikim demonstracijama u kojima traže društvenu i političku liberalizaciju, suočavajući se s napuštanjem plemenskih, obiteljskih i vjerskih elita, kao rezultat bi moglo dovesti do nestabilnosti, građanskog rata i državnog kolapsa.

Ovaj vrlo vjerovatni scenarij za Saudijsku Aarabiju je gotovo realan i teško da će ga spriječiti bilo kakvi ‘darovi’ koje je ovih dana Trumpu davao saudijski kralj. Saudijcima se možda čini da će aktuelnom ‘katarskom krizom’ odgoditi propast kraljevstva, uzimajući resurse i postavljajući ‘svoje ‘. Međutim, situacija i raspored geopolitičkih snaga na širem prostoru Bliskog istoka nužno prizivaju novi rat i sukobe iz kojih Arabijsko poluostrvo zasigurno izlazi sa novom političkom kartom. Na kraju će uništeni Katar i Saudijska Arabija ostati za nauk cijelom svijetu kako prolaze ona društva koja zapostave nauku i prosvjećivanje i zaglave u raljama srednjovjekovnog imitatorstva i kopiranja tuđih savremenih dostignuća.

 

(Global CIR/Autor: Asim Mahmić)

Komentarion this Post

  1. Dobra analiza aferim !!!

    Reply
  2. . Držimo se provjerenog feudalizma – zdrava hrana i fizička snaga.

    Oni vlastiti narod smatraju neprijateljem i sa njim se obračunavaju, dok sa druge strane povlađuju strancima

    Moglo bi se kazati kako će saudijsku vladajuću dinastiju ugušiti upravo njen narod kojeg je držala u srednjovjekovnom mraku

    sve u svemu uživao sam čitajući,,,

    Reply
  3. petar

    tekstina ali imam dvije zamjerke …

    Reply
  4. DENIS

    Samo u 2015. godini Saudijska Arabija je imala budžetski deficit od 98 milijardi, dok je za 2016. najavljivan deficit od 86 milijardi dolara, a oba su navodno povezana sa padom cijena nafte na svjetskom tržištu. Tek 2017. i 2018. smatraju se fatalnim godinama po Saudijsku Arabiju kada će vrlo vjerovatno morati i privatizirati državnu naftnu kompaniju, ali malo vjerovatno održati i nacionalnu stabilnost.

    Zaboravio je mladi analitičar napisati svakom teoktarskom diktatoru kada se pojavi kriza izlaz je napraviti RAT. Tako će i Saudijski kralj uraditi i skrenuti pažnju sa krize.

    Reply

Komentiraj