KIMOVA VOJSKA HAKERA: Kako zemlja u kojoj gotovo nema kompjutera i interneta vodi silne cyber-ratove?

Virtualni ili cyber-prostor u posljednje je vrijeme omiljeno bojište Sjeverne Koreje, zemlje u kojoj je internet strogo ograničen, osobnih računala gotovo i nema, a koja usto ne raspolaže gotovo nikakvom visokom tehnologijom.

Bez obzira na sve to, na svjetlost dana izlazi sve veći broj dokaza da iza prošlomjesečnog cyber-napada virusom WannaCry, koji je zarazio i paralizirao tristotinjak hiljada računara u 150 zemalja svijeta, stoji sofisticirana vojska sjevernokorejskih hakera, piše srbijansko izdanje  Newsweeka.

Buduće hakere mobiliziraju već u nižim razredima

Zvuči paradoksalno, ali nerazvijena zemlja poput Sjeverne Koreje, s minimalnim visokotehnološkim kapacitetima, mogla je izvesti takav globalni cyber-napad upravo zbog svoje nerazvijenosti.

Već desetljećima se strategija sjevernokorejskih vojnih snaga temelji na asimetričnim napadima i ograničenim provokacijama, a cyber-rat je zadnji segment u toj vojnoj doktrini. Ta zemlja počela je raditi na svojim cyber-mogućnostima još 1986. godine angažiravši 25 ruskih instruktora koji su obučavali tamošnje studente i koristeći kineski postupak regrutacije poznat kao “hiljadu zrna pijeska”.  U tom se procesu najbolji učenici identificiraju još u osnovnoj školi i odmah počinje njihova obuka za kodiranje i hakiranje, koja traje sve do kraja fakultetskog obrazovanja.

Pyongyang ima jake i brojne hakerske postrojbe

Rezultat takvog sistema obrazovanja doveo je do toga da su sjevernokorejske hakerske postrojbe izuzetno jake i brojne. Newsweek piše kako je, prema izvješću Centra za strateške i međunarodne studije, Pyongyang 2014. godine imao na raspolaganju 5.900 iznimnih visokoobrazovanih hakera, raspoređenih u najvišim vojnim i državnim tijelima.

Osim toga, severnokorejski su stratezi shvatili da je cyber-prostor i te kako pogodan za vojnu i kriminalnu aktivnost te da napadi, poput onoga virusom WannaCry, omogućavaju Pyongyangu izvlačenje maksimalne koristi i profita, a pritom ostavlja prostora za poricanje, i samim time, izbjegavanje posljedica odmazde.

Sjeverna Koreja, primjerice, zna da može targetirati informatičku arhitekturu na koju se oslanjaju razvijene ekonomije, bez straha od izravnog, simetričnog odgovora. S druge strane, Južna Koreja je izuzetno ranjiva i stoga četo na udaru cyber-kriminalaca jer uvelike zavisi od elektronskih sistema.

Hakeri u Sjevernoj Koreji nemaju šta napasti!

Jednostavnije rečeno – hakeri u Sjevernoj Koreji nemaju što napasti, pa ova time nema ni što izgubiti. Ta međunarodno izolirana zemlja već trpi stalne restrikcije električne energije, internet gotovo i ne postoji, a financijski sistem posve je izvan globalne mreže. Upravo stoga je apetit režima Kim Jong Una za cyber-sukobima sve veći.

Tom režimu veliku motivaciju za cyber-napade predstavlja novac, jer otkako su oslabili odnosi s Kinom kao glavnim trgovinskim partnerom, sve je manje i kanala za ilegalnu trgovinu. Kako bi osigurala priljev stranog novca, Sjeverna Koreja sve se češće oslanja na on-line reketarenje.

A da Sjeverna Koreja pritom nije nimalo bezazlen ‘igrač’ potvrđuje i izvješće Kaspersky Laba, vodeće svjetske kompanije za cyber-sigurnost, u kojemu se navodi da su razmjeri sjevernokorejskih hakerskih operacija “šokantni”.

Računarski stručnjaci: Zaustavite ih prije nego bude kasno!

U zasebnom izvješću, Kaspersky Lab ističe kako sjevernokorejski hakeri redovno čine greške kao što je bilo neuspješno skrivanje IP adrese prilikom nedavnog napada virusom WannaCry. No, općenito gledajući, sposobnosti Sjeverne Koreje u cyber-prostoru se poboljšavaju. Hakerima iz najizoliranije zemlje svijeta sve je lakše izvoditi krađe na najvišim razinama,a  da pritom ne ostave nikakav, ili gotovo nikakav trag.

Stručnjaci za računalnu sigurnost upozoravaju da je nužno što prije stati na kraj cyber-napadima Pyongyanga prije nego što njihovi hakeri nađu način kako da “zarobe” sustave koje koriste milijuni ljudi diljem svijeta.

Opasnost je stvarna, piše Newsweek – zamislite samo napad na elektroenergetsku mrežu koja održava bolnice sa stotinama pacijenata priključenih na aparate. Bombe tada više nisu ni potrebne.

 

 

(Global CIR/Newsweek.rs)

Objavljeno u:

Komentiraj