Britanska premijerka Tereza Mej nema namjeru da se povuče nakon što su njeni torijevci izgubili apsolutnu većinu na prijevremenim izborima u četvrtak. Takav ishod tumači se kao žestoka packa birača premijerki, prije svega njenoj namjeri da u pregovore o Brexitu krene tvrdo uz najavu da je od lošeg dogovora sa EU bolje da nema nikakvog dogovora.
Mejova je, smatra se, loše prošla i zbog (ne)socijalne politike i propusta u borbi protiv terorizma. Ipak, već u petak je kraljicu obavestila da može da skrpi parlamentarnu većinu koja bi podržala njenu manjinsku vladu. Uz 318 konzervativnih poslanika, ruku bi za Terezu Mej trebalo da digne i 10 sjevernoirskih poslanika iz Demokratske partije unionista (DUP), pa bi tako većina brojala svega dva glasa više od neophodnog broja.
Sada će podrška novoj vladi zavisiti od „ultrakonzervativne partije DUP iz Severne Irske“, piše list Der noje tag (Vajden). „Stariji se još sjećaju osnivača DUP-a sveštenika Ijana Pejslija, jastreba za protestantsku stvar. Svakako nije politička stabilnost kada većinu podaruje stranka koja je desno od torijevaca.“
„Prije samo godinu dana je Velika Britanija bila visoko cijenjena članica EU sa torijevskom vladom koja je u parlamentu raspolagala apsolutnom većinom. Ipak, dvoje premijera, Dejvid Kameron i Tereza Mej, uspjeli su da uvuku Kraljevstvo na ničiju zemlju Brexita kroz koji će se ići bez stabilne vlade“, piše minhenski Zidojče cajtung. „Ovo dvoje torijevaca je smjesom arogancije, nesposobnosti i oportunizma uspjelo da nepotrebno uvede u krizu zemlju koja je znala da iznjedri lidere od karaktera poput Vinstona Čerčila i Margaret Tačer. Usput, uspeli su da oslabe cijelu Evropu. Takav fijasko bez sumnje zaslužuje da se nazove historijskim.“
Konzervativni list Velt u direktnom tonu bilježi: „Izgleda da britanski birači imaju istančani njuh da prepoznaju one koji bi da ih zavrnu, neku vrstu ugrađenog detektora za proseravanje (Bullshit) koji se pouzdano oglašava uvijek kada političke elite ponovo padnu u iskušenje da taktičkim manevrima rade na održanju sopstvene moći“, navodi list. Misli se na potez Kamerona koji je obećao referendum o Brexitu pa ga izgubio te premijerke Mej koja je pojurila u vanredne izbore tražeći „jak mandat“ koji nije dobila. „S druge strane djeluje da ti isti birači gotovo mazohistički žele da flertuju sa katastrofom, da joj priđu što je bliže moguće“, dodaje Velt.
Ima iz dobrih vijesti iz London, piše diseldorfski Rajniše post: „Britanci su se izjasnili protiv tvrdog Brexita. Kako bi držala nevoljene migrante podalje, Tereza Mej je bila spremna da se čak odrekne tržišta EU što bi naštetilo privredi na obje strane Lamanša. Sada rastu šanse za kompromis u pitanjima slobodnog protoka radne snage i robe. Istovremeno su Britanci jasno stavili do znanja da ne žele političke ekstreme. Time je Velika Britanija nakon Francuske druga zemlja koju nisu zaveli ni nacionalizam ni socijalizam već je birala politički centar. Sada je na Evropskoj uniji da ne krene u trijumfalne urlike već da izvuče najbolje iz ove loše situacije.“
Tek u uglednom Frankfurter algemajne cajtungu nalazimo stav da Brexit zapravo i nije bio glavna tema ovih izbora: „Mnogima su daleko važniji sopstveni uslovi života. U gradovima se razgovara u visokim kirijama, na selima o manjku poslovne perspektive. Sve se više širi neprijatan osjećaj da u ovoj zemlji budućnosti ima samo još za one koji rade u blještavim bankarskim tornjevima londonskog Sitija. Mnogi birači laburista ni izbliza ne dijele stav partijskog šefa Džeremija Korbina da obuhvatna nacionalizacija može da reši ove probleme. Ali su mu ipak dali glas – jer je makar prepoznao probleme.“
