Holanđanin Bas de Grot je oduvijek bio ljubitelj mlijeka, a svojevremeno je znao popiti tri-četiri litra mlijeka dnevno. Međutim, mlijeko ga je zaista fasciniralo nakon što je prvi put probao sirovo kravlje mlijeko na jednoj farmi. Kaže da je prvi put tada osjetio jak ukus koji je opčinio njegova čula, pa je počeo da istražuje kakav ukus ima mlijeko iz različitih holandskih regiona.
Tako su ga prozvali prvim somelijeom za mlijeko na svijetu. Danas on putuje svijetom i degustira sirovo kravlje mlijeko, čime je stekao svjetsku slavu. I dok se izraz somelije uglavnom vezuje za vino i tu “titulu” nose samo školovani poznavaoci vina, De Grot je dobio tu čast da ga prozovu prvim somelijeom za mlijeko. Tokom godina razni degustatori su prozivani somelijeima, poput Martina Riza, somelijea za vodu. Ali, za mlijeko nije bilo ozbiljnijeg degustatora od De Grota.
Za razliku od vinskih eksperata, De Grot može po mlijeku tačno odrediti šta krava jede i sa kakvog tla potiče njena hrana. “Da, moglo bi se reći da sam lud za mlijekom… Zapravo, ja sam ovisnik o mlijeku. Nekada sam pio i do četiri litra mlijeka dnevno; za doručak, ručak, večeru… Čak i kada bi drugi uzeli grickalice, ja sam uzimao mlijeko. Danas pijem manje mlijeka, jer pijem isključivo sirovo mlijeko, koje je dosta jače”, kaže on.
Priznaje da je iz dugogodišnjeg iskustva shvatio da svaka krava daje specifično mlijeko, tako da svaki mljekar ima specifično mlijeko. Komponente koje čine mlijeko su ono što De Grota najviše fascinira. De Grot redovno organizuje druženja gdje se mogu degustirati razne vrste mlijeka, bilo da je riječ o sirovom ili onom iz supermarketa. Nakon što probaju svako mlijeko, onda vode duge diskusije o ukusu, mirisu, jačini…
Primjera radi, De Grot navodi kako se razlikuje mlijeko od krava iz Nju Džerzija, koje je puno masti i proteina, od mlijeka sa holandskih farmi, gdje se krave mahom hrane na kukuruznim poljima. Ishrana krave ima najveći uticaj na ukus mlijeka. “Ukus mlijeka onih krava koje jedu isključivo hranu je dosta drugačiji, štaviše u nekom momentu me čak podsjeća na voće. S druge strane, mlijeko krava koje se hrane na kukuruznim poljima ima daleko puniji ukus, ali ima i neku gorčinu u sebi. To mlijeko je po ukusu najbliže onom iz supermarketa”, kaže De Grot.
Ipak, ne postoji ništa što De Grot više mrzi od neutralnog ukusa mlijeka iz supermarketa. To mlijeko koje je obrano i prerađeno nema ukus kakvo ima pravo mlijeko. “Mlijeko je postalo masovni proizvod. Iz mlijeka uzmu sve što im je potrebno, a čak neke komponente mlijeka prodaju farmaceutskim kompanijama. Ono što dobijete u supermarketu skoro da i ne liči na mlijeko sa farme”, kaže De Grot, dodajući da je i pasterizacija mlijeka posljednjih godina izgubila smisao.
(Global CIR/De Satndaard/Nezavisne)
