REIS, SEBIJA I ANA: Kako prevazići tradicijske šablone i predrasude?

Razgovarajući nedavno sa jednim starim prijateljem iz Njemačke, koji  je već nekoliko puta dolazio sa porodicom u BiH i sa kojim održavam redovnu online komunikaciju, pokušavao sam mu objasniti i nahvaliti tolerantnu prirodu ‘bosanskog islama’. Od njega sam kao odgovor na moje tvrdnje dobio jednu fotografiju. Taj razgovor i fotografija naveli su me na razmišljanje i ponukali da napišem ovaj tekst.

Naime, reis-ul ulema Islamske zajednice u BiH nedavno je boravio u Briselu gdje se susreo sa delegacijom EU na čelu sa komesarkom za vanjsku politiku EU, Federikom Mogherini. Na fotografiji koju mi je poslao moj dragi prijatelj nalaze se četiri žene, predstavnice EU, sa jedne strane stola i četiri muškarca, predstavnika IZ BiH, sa druge strane.

Koliko god bili ‘mali i nebitni’ pod budnim smo okom stranih posmatrača

Tada sam, na jedan zaista šokantan način, shvatio kroz kakvu prizmu nas posmatraju stranci, misleći prije svega na Bošnjake u BiH, ali i u globalu na sve Balkance. Moj prijatelj, Nijemac, na ovoj fotografiji nije primjetio želju za saradnjom sa EU koju je ispoljila Islamska zajednica. Ne, on je vidio da Islamska zajednica ne brine o tome da makar neko od članova njene delegacije bude žena. Zamislite šta su tek onda uočile predstavnice EU na tom sastanku – istu stvar, ako ne i nešto gore.

Očigledno se EU diplomate i političari ponašaju nonšalantno prilikom istupa u javnosti po principu ‘to je Vaša unutarnja stvar, sami to riješite’, a u suštini koliko god mislili da smo mali i nebitni, pod budnim smo okom njihovih posmatrača koji prate i vagaju svaki korak i postupak naših političkih i vjerskih lidera.

Uz dužno poštovanje reis-ul-ulemi i njegovoj delegaciji, ne mogu a da ne primjetim, da je moj prijatelj bio u pravu. Makar jedna žena, ako ništa članica Sabora IZBiH, trebala je biti u sastavu te delegacije. Također, ne želim kazati kako to sve zavisi od reis-ul-uleme ili njegovih savjetnika, međutim, oni su ti koji trebaju mijenjati tu feudalnu mentalitetsku crtu našeg naroda, koja na žene u javnom životu i politici gleda, ako ne sa gražanjem, ono makar sa nekom rezervom, što zasigurno nema uporište u islamu.

Civilizacijski iskorak Srbije

I baš nekako u to vrijeme čitam vijest kako je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić za novog mandatara za sastav vlade

Piše: Amel Jašarević

predložio jednu ženu. Zaista je to veliki iskorak za Srbiju u razbijanju fedualnog tradicionalizma u politici, ali ne samo to. Vučić je njenim izborom uklonio  još dva velika stuba predrasuda svojstvenim svim državama Balkana: prije svega možemo kazati kako će srbijansku vladu voditi osoba ‘nesrpske nacionalnosti’ u najužem smislu te riječi, a osim toga nova srbijanska premijerka pripada LGBT populaciji.

Zašto smatram da je ovo civilizacijski iskorak za Srbiju? Ne zato što je izabrana gay političarka za mandatara, budući da je seksualna orijentacija lični izbor pojedinca i nebitan faktor pri odlučivanju,  nego zato što srbijanski predsjednik nije gledao ni na njeno porijeklo, ni na njeno ime niti prezime, a pogotovo ne na seksualnu orijentaciju. Vučić je samo tražio sposobnu, obrazovanu i poštenu osobu, a  takvom osobom smatra Anu Brnabić.

I još nešto, ako ne i najvažnije, Vučić je jednim potezom uspio sprati i ratnu prošlost Srbije, kao i svoju neslavnu ratnu i radikalsku ulogu u ratu, zbog koje se nedavno i javno izvinio. Faktički je poslao poruku da želi miran i stabilan region. Sa druge strane, budući kosovski premijer će najvjerovatnije biti Ramuš Haradinaj, ratni komandant neprijateljski nastrojen prema EU, ali i napadački usmjeren prema susjednoj Srbiji. Na kraju, ko će onda biti odgovoran za eventualnu nestabilnost ili zaoštravanje odnosa u regiji- Ana ili Ramuš?

Pogledajmo dalje od avlijske kapije

Pogledamo li malo dalje od svoje avlijske kapije vidjet ćemo da već sada u regionu i Evropi najuticajnijim i najrazvijenijim državama i vladama upravljaju žene. Već od 2005. godine na čelu njemačke vlade stoji žena koja vodi umjerenu i konzistentnu politiku ne mijenjajući stavove i ne libeći se kazati ono što misli.

Sa druge strane, jedan je od rijetkih lidera koja je pokazala osjećaj u trenucima najvećeg vala izbjegličke krize, pruživši ruku nevoljnicima koji bjeże od bliskoistočnih sukoba. I to je ona crta koju žene daju politici, osjećajnost i briga za čovjeka. Pored toga žene imaju izražen osjećaj za detalje, intuiciju i dosta su disciplinovanije od muškaraca.

Sve ove vrijednosti žena u politici prijeko su neophodne i nama u Bosni i Hercegovini. Rijetko koja stranka u našoj državi je imala predsjednicu, pogotovo to nije bio slučaj sa velikim strankama, i sigurno ne sa probošnjačkim. Ipak, mislim da je došlo vrijeme za promjenu takvog odnosa.

A zašto ne Sebija?

Sve snažniji glasovi da će kormilo najveće bošnjačke stranke vjerovatno preuzeti Sebija Izetbegović, koja bi mogla biti i kandidatkinja za bošnjačkog člana predsjedništva, obradovala me je iz više razloga. Prije svega, SDA je bez obzira na reforme koje je prolazila u minulom vremenu, ipak u javnosti okarakterizirana kao ‘radikalna bošnjačko-muslimanska’ stranka. Taj epitet joj možda i donosi glasove u dijelu populacije koja redovno izlazi na izbore, međutim tamo gdje smo se zaputili, a to je EU i NATO, sigurno nije dobro da o vodećoj stranci u Bošnjaka kruži takav glas, a prije svega mislim na epitet ‘radikalna’.

Stoga bi žena kao lider najveće bošnjačke stranke zasigurno poslala signal Evropi i svijetu kako su Bošnjaci sekularan, tolerantan i napredan narod, a ne robovi srednjovjekovnih poimanja  o podjeli uloga između muškarca i žene, koje u 21. stoljeću najglasnije promoviše turski predsjednik Redžep Tayyip Erdogan, svodeći žene na ‘mašine za rađanje djece’.

Sebija Izetbegović je hrabra, obrazovana i uspješna žena, koja je u dosadašnjem radu pokazala kako je spremna na radikalne reforme i promjene nabolje, snalazila se u najtežim situacijama i prisebno izdržala neviđeni medijski linč. Ona bi, čini mi se, jedina mogla raščistiti i raspetljati sve klanove i talove koji godinama pustoše i SDA i državu BiH.  Samim tim bi ujedinila i stabilizirala stranku. 

Drugo, u predsjedništvu Hrvatske sjedi žena, buduća premijerka Srbije će biti žena. U Njemačkoj, koja se smatra motornom snagom koja vuče zapadni Balkan u EU na poziciji kancelara nalazi se žena. Očigledno je to trend koji je zahvatio cijeli kontinent i zašto bi onda naša zemlja bila izuzetak. Uz to, zasigurno bi u svijetu bilo manje i patnje i ratova ukoliko bi vlade i države predvodile žene, majke i supruge.

Treće, Sebija Izetbegović  nema hipoteku ‘ratne prošlosti’ i ne povezuje se sa velikim ratnim aferama. Samim tim, njen izbor na čelo SDA bi uveliko relaksirao i međunacionalne tenzije u BiH i oprao tu stranku u očima međunarodnih posmatrača.

Ne postoji alternativa

Na koncu, ne vidim šta bi to mogla biti alternativa za SDA i većinu njenih glasača koju sačinjavaju Bošnjaci. Bilo koji drugi kandidat koji bi se birao po uhodanim šablonima ‘čiji brkovi više liče Erdoganovim’ ili ko ima ‘jaču familijarnu pozadinu u institucijama vlasti i  IZ’,  izazvao bi izborni krah SDA, a ukoliko bi za kandidata došao neki ‘radikalski element’ i moguću međunarodnu izolaciju.

Stoga treba mudro postupiti i svima onima koji očekuju da se među Bošnjacima pojavi radikalizam, a znamo da ih ima u oba entiteta, treba udariti pljusku izborom uspješne žene na čelnu poziciju SDA. Tim potezom bismo omeli planove onih koji već pronalaze alibi za svoju ‘secesiju’  ili ‘treći entitet’ u navodnoj radikalizaciji Bošnjaka.

 

 

(Global CIR/Amel Jašarević)

Objavljeno u:

Komentarion this Post

  1. bravo Amele rascijepo si ga

    Reply
  2. Amele ti si najveći analitičar u Bih bez obzira sta si preživio kada su svi napadali Izetbegovice i kada su te sredjivali razni a kada je bilo u modi napadati bez obzira na porodicnu katastrofu koju si dozivio i svi mi sa tobom….nisi brate poklekao.svaka cast……legendo

    Reply
  1. […] REIS, SEBIJA I ANA: Kako prevazići tradicijske šablone i predrasude? […]

  2. […] REIS, SEBIJA I ANA: Kako prevazići tradicijske šablone i predrasude? […]

Komentiraj