Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ove godine neće doći na obilježavanje 22. godišnjice genocida u Srebrenici, potvrđeno je iz njegovog kabineta. Naime, prvi čovjek Srbije 11. jula ide u posjetu u Istanbul, gdje će se sastati s predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoganom.
Vučić je prije nekoliko dana, nakon sastanka s voditeljicom evropske diplomatije Federicom Mogherini i kosovskim predsjednikom Hashimom Thacijem, novinarima rekao kako ne zna hoće li prisustvovati ovogodišnjoj komemoraciji u Potočarima. “Mislim da je važnije sačuvati dobre odnose. Naravno da ću i tog dana iskazati svoj pijetet“, poručio je Vučić prije nego je saopćeno kako se na dan komemoracije sastaje s Erdoganom. Vučić je s turskim predsjednikom razgovarao početkom maja ove godine u Pekingu, kada ga je Erdogan i pozvao da posjeti Tursku govoreći kako će ta posjeta doprinijeti razvoju odnosa dviju zemalja.
Podsjećamo, na prošloj godišnjici genocida u Srebrenici, Vučić, tadašnji premijer Srbije, napadnut je kamenjem nakon što je položio cvijeće na Memorijalnom spomeniku u Potočarima. Ovo je zaista velika mrlja na obrazu organizatora tadašnje komemoracije i još jednom osuđujemo taj napad, koji je zbog sveopće nestabilnosti u zemlji mogao dovest i do međuetničkih sukoba.
Ko je izrežirao napad na srbijanskog predsjednika u Srebrenici još uvijek nije zvanično poznato, ali svima je jasno kako je prema zamislima kreatora haosa na Balkanu trebao izazvati dalekosežne posljedice.
Datum sigurno nije izabran slučajno
Ono što se mnogi danas pitaju jeste da li je ovaj datum odabran slučajno? U takvo što mogu povjerovati samo najveći naivci.
Majke Srebrenice su zabranile političarima pristup govornici u ovom najtužnijem danu za cijelu državu. Oni će moći doći odati počast žrtvama, ali neće moći zloupotrebljavati to mjesto najvećeg stradanja nakon Drugog svjetskog rata na tlu Evrope za sakupljanje jeftinih poena.
Već možemo pretpostaviti da je Erdogan bio nezadovoljan takvom odlukom, jer bi mu bilo idealno da na dan sjećanja na srebrenički genocid iskoristi govornicu kako bi ‘opleo’ po ‘genocidnoj Evropi, Holandiji i Njemačkoj’. Ovako ostaje mu da, vjerovatno iz inata primi predsjednika države koja je suodgovorna za ono što se desilo u Srebrenici.
Naravno, Vučić je u nekoliko navrata pokazao da je zaista promijenio svoju poziciju od one kakve se držao devedesetih, ali ipak ne možemo se oteti utisku da je ovaj sastanak mogao biti održan neki drugi dan.
Šta je zajedničko Srbiji i Turskoj po pitanju Srebrenice?
Ono što je zajedničko i Srbiji i Turskoj po pitanju srebreničkog genocida jeste činjenica da parlamenti nijedne od njih nisu usvojili deklaraciju kojom osuđuju ovaj zločin kvalificirajući ga kao genocid. Skupština Srbije jeste usvojila rezoluciju o osudi svih zločina u minulim ratovima na Balkanu, ali u njoj nigdje decidno ne možemo naći osudu genocida u Srebrenici.
Kada stvari poslažemo na ovaj način, onda postaje sasvim logično da se 11. jula stastanu predsjednici dvije države koje još uvijek nisu zvanično osudile genocid u Srebrenici. Mnogi će kazati kako slična rezolucija nije prošla ni u parlamentu BiH, ali svi koji malo bolje poznaju situaciju u BiH znaju da i ta odluka koju su topirali srpski predstavnici u Skupštini BiH zavisi od stava zvaničnog Beograda.
Čak i umjereniji srpski političari u BiH će kazati, kako neće podržati ulazak BiH u EU ili NATO, ako u te alijanse i unije ne uđe i Srbija. Sličan stav je i o rezulociji o Srebrenici.
Neka nas poštede patetike
Ipak u ovoj cijeloj situaciji manje je kriv Vučić, jer on je gost u Turskoj i domaćin je vjerovatno odredio datum. Ostaje nam ipak samo da se nadamo kako će nas predsjednici Srbije i Turske tokom bratskog susreta 11. jula ove godine poštediti jeftine patetike i populističkih skandala.
Žrtvama srebreničke tragedije zasigurno bi bilo teško ukoliko bi predsjednik Turske, koji inače negira turski genocid nad Jermenima, sa cvjetom Srebrenice na reveru tražio od Vučića da se izvini za genocid nad Bošnjacima, a ovaj drugi tobože iz protesta napustio press konferenciju. Nadamo se da nećemo morati gledati takve scene jeftinog populizma.
Možda bi bilo najbolje, da ni jedan ni drugi taj dan ne spominju Srebrenicu. Neka preživjeli na miru ukopaju svoje stradale, a nek predsjednici raspravljaju o ekonomskim i političkim vezama zbog kojih su i zakazali sastanak.
(Global CIR)
