DIPLOMATSKI IZVORI ‘VEČERNJAKA’ PONOVO BRILJIRAJU: Njemačka želi ‘uništiti’ Hrvate ‘nametanjem’ građanskog ustava u BiH kojeg je ‘izlobirao’ Erdogan

Iako novinari Večernjeg lista nisu dali odgovor na pitanje zašto bi građanski Ustav u BiH bio prijetnja bilo kojem narodu, pogotovo ako znamo da je takav ustav i Republike Hrvatske, uspjeli su iznijeti nevjerovatnu  nebulozu ‘diplomatskog izvora’ o tome kako je takav ‘građanski koncept’ kod Merkelove izlobirao turski predsjednik R. T. Erdogan.  Budući da je naša redakcija kroz dugogodišnje praćenje svjetskih zbivanja dobro upućena u odnose Berlina i Ankare, sa sigurnošću možemo kazati da,  ako ništa drugo,  diplomatski izvor Večernjeg lista i nije baš najbolje upućen u tu problematiku.

 (AP Photo/Darko Bandic)

Kako piše Večernji, četiri puta se u posljednjih osam mjeseci između Hrvatske i Njemačke, iza zatvorenih vrata institucija EU, događao žestok verbalni okršaj. Svaki put zbog Bosne i Hercegovine, kad se pripremalo zajedničko stajalište EU o toj državi.

Različiti stavovi Njemačke i Hrvatske po pitanju BiH

Njemačka i Hrvatska u pogledu BiH imaju drukčiji pristup – Njemačka insistira da BiH bude uređena kao građanska država, što je koncept po kojem građanin prava crpi i uživa kao građanin i pojedinac, a ne kao pripadnik neke (etničke) skupine i kao takav primjenjiv je u većini država, a Hrvatska se tome protivi, apostrofirajući specifičnost BiH te smatrajući da bi takvo rješenje imalo kobne posljedice po stabilnost te države i po hrvatski narod te inzistira na izmjeni izbornog zakonodavstva kao preduvjetu i jamstvu jednakopravnosti svih triju konstitutivnih naroda. 

Piše: Amel Jašarević

Hrvatska je uspjela sva četiri puta blokirati njemačku inicijativu pa je EU izašla s kompromisnim stajalištima u kojima se ističe važnost reforme izbornog zakona koji je malim, ali sukcesivnim promjenama doveo do situacija da predstavnike Hrvata biraju drugi narodi: dva puta u zaključcima Vijeća EU, u dokumentu EU prema Vijeću sigurnosti UN-a za raspravu o BiH te u dokumentu oko provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s BiH.

Hrvatska, koja ima ustavnu obvezu brinuti se o Hrvatima izvan BiH, o “neprikladnosti” njemačke inicijative o građanskom konceptu BiH konstantno razgovara i objašnjava opasnosti međunarodnim partnerima. I taj spor oko koncepta BiH jedan je od elemenata u kojem treba promatrati njemački oštri stav prema Hrvatskoj u vezi s arbitražom sa Slovenijom. No gdje je pravi, suštinski problem “njemačkog” koncepta i gdje on pada, pita se Večernji list.

– Koncept međunarodne zajednice u vrijeme Daytona i Pariza 1995. je 1-2-3 (jedna država, dva entiteta, tri konstitutivna naroda), zahvaljujući i ranijem dogovoru iz Washingtona o federaciji kao i izmijenjenim strateškim okolnostima nakon akcije Oluja. Ne može neka druga međunarodna zajednica, nominalno slična, s ex-post, naknadnim pristupom, inspiriranim kroz presude Europskog suda za ljudska prava, a u EU-logici (od Daytona do Bruxellesa) ostati na BiH bez ravnopravna tri konstitutivna naroda – a zadržati dva entiteta i inzistirati na jednoj državi, upozoravaju te dodaju kako je RH najveći zagovornik cjelovite, ravnopravne (tri naroda plus drugi), funkcionalne i europske BiH – kaže politički izvor iz Hrvatske.

Pokušaj da se daytonski ustav, koji sadrži identične elemente, ključno modificira te se hibridni federalističko-konsocijacijski pristup zamijeni građanskim, tipičnim za države koje nisu višenacionalne, doveo bi vjerovatno do istih iskušenja s kojima se suočavala i bivša Jugoslavija početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. Uostalom, BiH se uvijek i u toj bivšoj zajednici predstavljala Jugoslavijom u malom, smatraju u Večernjem listu čiji se cijeli tekst temelji na anonimnim izvorima i izjavama.

Kao poseban začin spominje se Erdogan, koji je navodno kod Merkelove izlobirao građanski ustav BiH, i to sve saznaju iz zamračenih diplomatskih krugova istraživači Večernjeg lista. 

Ako znamo da  koncept građanskog ustava  turski predsjednik R.T. Erdogan ukida i u  samoj Turskoj, teško je i povjerovati da ga sad sa liderom EU (Njemačkom), protiv koje se zajedno sa Londonom i Washingtonom feudalizmom bori na svim poljima, nameće u BiH.

Dalje, tekst u Večernjem listu se pojavljuje bukvalno na dan kada Njemačka počinje evakuaciju svojih vojnika iz ‘Indžirlika’, odnosno kada započinje operacija prekidanja bilo kakvih vojnih veza sa režimom u Ankari, sa kojim je Berlin na ratnoj diplomatskoj nozi već nekoliko zadnjih godina. Također, od želja Ankare za uticajem na energetsko tržište EU, čelnim ljudima u Berlinu se diže kosa na glavi, a jedina stvar oko koje su još uvijek prisiljeni razgovarati sa Erdoganom jeste pitanje izbjeglica. Koliko su dobri diplomatski odnosi Njemačke i Turske govori i činjenica da je Erdoganu bilo zabranjeno obraćanje mimo zvaničnog protokola na samitu G20 u Hamburgu, a na svečanom koncertu i večeri od svih pozvanih jedino nije prisustvovao bračni par Erdogan.

Postavka je, dakle, već u prvi mah promašena, ali kasnije shvatamo da nije nenamjerna, odnosno da je  itekako  zlonamjerna u konstelaciji aktuelnih zbivanja u regiji jer se njome želi Bošnjake dodatno vezati za  navodna ‘postignuća’ turske diplomatije, kojih ustvari nema. Ideja o građanskom ustavu za BiH nije živa samo u Njemačkoj, ona živi i u BiH te u srcu svakog dobronamjernog čovjeka koji želi mir i stabilnost i sasvim je legitimna. Druga je stvar što pojedine politike i koncepti još uvijek sa apetitima gledaju na teritorij BiH.

Međutim, pominjanje Erdogana u tom kontekstu zahtijeva dodatno pojašnjenje.

Related image

Kolinda sa Erdoganom protiv Berlina i BiH?

Kolinda Grabar-Kitarović, kao članica Trilateralne komisije i bivša tajnica NATO-a, u svjetlu aktuelnih sukoba na relaciji Berlin-London/Washington, očigledno je stala na stranu Londona i Washingtona. S tim u vezi možemo tumačiti i njen posljednji susret sa Donaldom Trumpom na konferenciji inicijative ‘Tri mora’ gdje je spominjana izgradnja američkog gasnog terminala na Krku.

Dakle, zajedno sa najljućim evropskim protivnicima Berlina i Brisela poput Višegradske grupe i baltičkih zemalja, Kolinda je razgovarala sa američkim predsjednikom o okončanju ruskog gasnog lobija u Evropi. Međutim, ruski gasni lobi u vidu isporučioca, istovremeno znači i njemački gasni lobi u vidu distributera ruskog gasa Evropi, i Hrvatska se otvoreno stavila u službu takvog projekta.  Pored toga, Hrvatska je pristala poslati svoje vojnike na granicu EU i Rusije čime je i u praksi pokazala na čijoj je strani, a na koncu masovno naoružavanje hrvatske vojske zadnjih godina upravo je inicirano iz Washingtona. 

Sa druge strane, nakon otvorenog Kolindinog pristupa neformalnom ‘antiberlinskom savezu’, stigla je arbitražna odluka u kojoj je Hrvatska izgubila dio Piranskog zaljeva, ali i na prvi pogled naivna inicijativa o nezavisnosti i autonomiji Istre kao upozorenje. Ako bh. vlasti budu pametne, mogu pokrenuti i inicijativu o zabrani izgradnje mosta kopno-Pelješac  jer sprječava pristup BiH međunarodnim vodama, te time dodatno pomutiti mračne planove hrvatskog vrha o izolaciji naše zemlje.

Također, neophodno je ispitati kako je oružje iz Hrvatske ili preko Hrvatske dospijevalo u ruke islamističkih militanata u Siriji, odnosno kako je Hrvatska prodavala oružje Saudijskoj Arabiji i Kataru, bez garancija da ono neće dospjeti do terorista, što je bilo logično za pretpostaviti budući da navedene dvije zemlje (Katar i S. Arabija) nisu zvanično u ratu, a i da jesu ne bi kupovali za vlastitu odbranu staro gvožđe.

Image result for erdogan u hrvatskoj, obljetnica 100 godina islama

U Zagrebu odlikovani katarski emir i turski Diyanet

Sjetimo se manifestacije 100 godina islama u Hrvatskoj, na kojoj je prošle godine počasni gost bio upravo turski predsjednik Redžep Tayyip Erdogan, a radosni domaćin hrvatska predsjednica. Svećanosti je prisustvovao i bošnjački član predsjedništva Bakir Izetbegović, a cijeli događaj je prenosila Hrvatska državna televizija. 

Prilikom dolaska u Zagreb, uz pratnju počasne straže odsvirane su himne obje države, a Erdogan je iznenadio sve prisutne kada je pripadnike oružanih snaga pozdravio na hrvatskom jeziku. “Pozdrav vojnici!”, uzviknuo je Erdogan, kao što je to na turskom učinio Dragan Čović godinu dana ranije u Istanbulu. U hrvatskoj svečanoj delegaciji tada su stajali su ministri Zlatan Hasanbegović, Ivica Panenić, Ante Šprlje i Miro Kovač, Milan Bandić te Tomislav Karamarko. 

Za izniman doprinos suradnji, razvoju, jačanju raznolikosti te vjerskoga i kulturnoga identiteta i muslimana i pripadnika svih drugih religija u Republici Hrvatskoj su 27. aprila 2017. predstavnici Islamske zajednice uručili su priznanja predstavnicima svih institucija Hrvatske, te pojedincima zaslužnim za međureligijski dijalog, ali i Ministarstvu vakufa Kraljevine Saudijske Arabije, Diyanetu Republike Turske, Rijasetu Islamske zajednice u BiH, emiru Katara Hammadu bin Khalifi Al-Thaniju, a nagradu je u njegovo ime preuzeo ministar vakufa Katara Gajs bin Mubarek El-Kuwari, dok je za emira Ujedinjenih Arapskih Emirata nagradu preuzeo šejh Sultan bin Muhamed El-Qasimi.

Tada je najavljen ‘trilateralni sastanak Hrvatska-BiH-Turska’ na visokom nivou koji, međutim nikada nije održan. Očigledno je bošnjački član predsjedništva prozrijevši krajnji cilj turske medijacije u odnosima na Balkanu povukao ručnu, što mu se kasnije vratilo gotovo raspadom stranke, odlaskom raznih sorti pobunjenika iz stranačkog vrha, ali i medijskim linčem njega i njegove porodice o čemu smo pisali i ranije.

Erdogan je naravno bio spreman predati Bošnjake ‘pod hrvatsku upravu’ ukoliko bi sporna Luka Ploče i pripadajući naftni terminali, koji po svim zakonima i mjerilima zdravog razuma pripadaju BiH, bili prodati turskim kompanijama. Također, oko je bacio i na aluminijski kombinat u Mostaru, te na Bh Telecom i Fabriku duhana Sarajevo. Luka Ploče bi bila idealna i za prijem robe za centralnu Evropu na čuvenom kineskom Putu svile koji ide i do Jadrana, a naftni terminali za distribuciju nafte toj istoj Evropi, koja bi se odvijala preko firme Erdoganovog sina Bilala i pod pokroviteljstvom Erdoganovog zeta, inače ministra energetike u turskoj vladi.

U cijeloj ovoj priči, aktuelni premijer Hrvatske, Andrej Plenković je rastrgan između uticaja Berlina, odnosno Brisela sa jedne strane i Londona sa druge,  te njegova sudbina u suštini zavisi od toga kojem će se projektu prikloniti.

Image result for erdogan u hrvatskoj, obljetnica 100 godina islama

Utanačen konačni raspad BiH?

Prema planu konačnog raspada BiH, RS bi se odvojila i pripojila Srbiji, dok bi se prije toga u Federaciji stvorio hrvatski entitet, koji bi se nakon RS-a također odvojio i pripojio Hrvatskoj, dok bi Bošnjaci ostali raspoređeni u tri nacionalne enklave krajiškoj, sarajevsko-zeničkoj i tuzlanskoj, ali pod stigmom potencijalnih terorista kojima bi ‘sigurnost garantovala Turska’ i koristila ih po potrebi kada treba zaprijetiti Evropi. U takvoj poziciji bili bi prisiljeni na integraciju sa Hrvatskom ili totalni egzodus i nestanak, kako to obično biva sa narodima kojima Turci garantuju sigurnost (pogledati kako su završili Turkmeni u Halepu i Mosulu).

Za pripremu takvog scenarija iskorišten je i Dodik koji je sa svojim nacionalističkim ispadima, konstantnim uvredama, nevažećim referendumima i silovanju javnog prostora fašizmom, trebao ubijediti ne samo Bošnjake, nego i sve dobronamjerne Srbe i Hrvate koji pokušavaju osigurati budućnost svojoj djeci u ovoj zemlji, kako je ona ustvari nemoguća. Uz njega je neizostavan Dragan Čović sa pričama o majorizaciji i čestim blokadama Federacije, koji se zavadio i sa samom katoličkom crkvom pozvavši Hrvate iz Posavine i RS-a da se presele u Hercegovinu. Kako na aktuelnu hrvatsku elitu u BiH gleda Papa Franjo, najbolje je pokazao svojim stavovima o ukazanju gospe u Međukorju, udarivši tako po džepu vrhušku HDZ-a u BiH, koja je pomenutu priču godinama iskorištavala za enormno bogaćenje bez bilo kakve potvrde zvanične Crkve.

Međutim, Bošnjaci se teško radikaliziraju. U tome su u pomoć priskočile ‘nove bošnjačke elite’ školovane po britanskim kolonijama od Malezije, preko Katara do Turske, zadojene ideologijom ‘muslimanskog bratstva’, koje među Bošnjacima pokušavaju probuditi radikalizam koji bi legitimisao želje mračnih krugova u vrhu hrvatske i srpske politike, a koje očigledno ne rade u interesima EU. Redovno je uskakala i Kolinda netačnim podacima i brojkama o usponu ‘islamističkog ekstremizma’ u BiH, a sa druge strane u Vladu Hrvatske je bio postavljen, kao  ‘prototip budućih Bošnjaka’, osvjedočeni pobornik ustaškog pokreta Zlatko Hasanbegović. Dakle, Bošnjaci mogu – ali samo kao teroristi ili fašisti.

Vučić i Erdogan ‘u četiri oka’

Vučić je, sa druge strane,  u većini slučajeva iskazivao podršku ‘berlinskom programu za Balkan’,  što je manifestovano otvorenim protivljenjem Dodikovoj ratno-huškačkoj retorici i nelegalnom referendumu.Inače berlinska strategija za Balkan se ogleda u ubrzanom prijemu preostalih država u EU, a kao priprema se planira provođenje projekta ‘Berlin plus’, koji će pomoći u infrastrukturnom povezivanju regije.  Ostaje nam da vidimo, da li će ga Erdogan ‘u četiri oka’ uspjeti ubijediti da zaigra na kartu novih sukoba na Balkanu, jer eto i Srbija je dobila nešto oružja od Rusije pa to valja ispucati.

Posebno je to sada rizično zbog toga što vladu Kosova sastavlja ratni komandant Ramuš Haradinaj koji se u više navrata protivio EU, a RS kao zamjena za Kosovo još uvijek bruji u srpskim ekstremističkim krugovima. Naravno, ništa od ovoga ne bi se moglo provesti bez još jednog krvavog rata gdje bi topovsko meso velikih geopolitičkih prelamanja bili ponovo Bošnjaci.

Takav scenarij bi zasigurno odgovarao anonimnim sagovornicima Večernjeg lista, za razliku od ‘mrskog’ građanskog ustava koji bi svakom građaninu BiH dao jednaka prava na svakom pedlju teritorije. Odgovarao bi im jer bi njime postigli ono što  ratnim metodama nije postignuto – konačna podjela i raspad BiH, bez koje Bošnjaci sigurno ne bi preživjeli stiješnjeni i izolovani u nekoj bošnjačkoj findžan državici od nekoliko  geografski nepovezanih enklava, što je problem koji bi neki ‘umni ljudi’ riješili prodajom bihaćke Krajine i srednje Bosne za Hercegovinu do Stoca.

I na kraju, želim pohvaliti bilo čiju iskrenu inicijativu za uspostavljanjem građanskog ustava u BiH, koji će olakšati svakodnevni život svim ljudima u BiH i skinuti luđačku košulju sa ove napaćene zemlje. Ako pak nema te inicijative niti je ona provediva, onda je bolji jedan dan mira u ‘daytonskoj BiH’ nego sto godina rata u nekoj bošnjačkoj enklavi. A mir se u svakom slučaju može očuvati samo odmjerenim potezima i izjavama te radom na približavanju međusobno suprotstavljenih stavova.

 

(Global CIR/Amel Jašarević)

Objavljeno u:

Komentiraj