Žalosna je istina ta da su ljudi u Hrvatskoj doslovce natjerani u kredite jer bez kredita kod nas nije moguće preživjeti. Instrument tjeranja u kredit je mala plaća, plaća koja kasni, sezonski posao, gubitak posla, razni nameti (npr. legalizacija ili ugradnja razdjelnika), mogao bi nabrajati u nedogled, piše u statusu na svojoj fb. stranici saborski zastupnik Živog zida Ivan Pernar.
Na kredit se kupuje hrana, plaća registracija, ide na more ako se može, kupuje krov nad glavom, bicikl i auto. Doslovce sve se uzima na kredit – od kolica za bebu, tenisica i knjiga za dijete do lijesa za sprovod, ne zato jer ljudi žele biti dužni banci ili deložirani već iz prostog razloga što bez ulaska u dug ne mogu podmiriti osnovne životne troškove.
Trajna besparica i “život iznad mogućnosti”
To je krivnja vlade koja nas sve drži u trajnoj besparici, koja je odvela građane u siromaštvo, ovrhe, dužničko ropstvo i napuštanje vlastite zemlje, a ne pojedinca jer je stanje besparice i prezaduženosti problem cijele države, a ne male i uske grupe ljudi.
Kako bi prikrila taj problem, elita je skovala izraz “život iznad mogućnosti”, tako je žrtve pretvorila u krivce i proglasila sve koji su htjeli živjeti iole normalan život neradnicima koji žele živjeti na visokoj nozi, a fraza “Tko ih je tjerao u kredit” univerzalan alibi za sve posljedice katastrofalne politike koja se provodi.
Odgovor na tu frazu treba postati: “Vi ste ti koji ste nas natjerali u kredit malim i neredovitom plaćama! Da imam novaca ne bi se ni morao zaduživati da bi preživio.”
Mediji skrivaju istinu od Vas
Ja osobno nisam u minusu, niti u kreditu, ali sam dovoljno pametan da znam da to nije posljedica moje skromnosti i pokrivanja koliko sam dugačak, nego rezultat toga što sam stan dobio na poklon od roditelja, a od birača poziciju saborskog zastupnika i plaću od 17.000 kuna.
Da kojim slučajem nisam, i ja bi bio jedan od onih koji hranu i režije plaćaju ulaskom u (ne)dozvoljeni minus (kredit). I da, ovaj status neće prenijeti nijedan medij jer skrivaju istinu od vas, a one koji pokušavaju otvoriti oči svojim bližnjima nazivaju pogrdnim imenima. Bitna im je Lidija Bačić, a ne surova stvarnost u kojoj živi 90% naših građana.
(Global CIR)
